Nakon posjeta rodbini u Veneciji, Damir Mišetić se u Dalmaciju odlučio vratiti s gondolom. S prijateljima je nahranio drvo i zatvorio rupe. Nakon što su je uglancali i lakirali, porinuli su je u more
Ne, ovo nije Venecija: Gondola sada vozi i trogirskim kanalom
- Probao sam pjevati i veslati, ali to nije lako raditi istodobno. Dok sam tako vježbao, smršavio sam tri kilograma, rekao je Damir Mišetić (27). Mladi je Čiovljanin smislio i realizirao fantastičnu ideju, voziti turiste u venecijanskoj gondoli. Ideja mu je pala na pamet prije pet godina, nakon što je otišao posjetiti rodbinu u Veneciji.
- Tamo su mi pokazali jednu obiteljsku gondolu, jako staru. Bila je cijela smežurana od dugog stajanja vani, a renoviranje u Italiji nije dolazilo u obzir, preskupo je - kazao nam je Damir.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Dugo je razmišljao, krenuti ili ne u projekt. Na kraju je odlučio dovesti je u Trogir i urediti.
- Ništa od toga ne bi bilo bez pomoći mojih prijatelja. Oni su mi pomogli i u transportu, a kasnije i uređenju. Slučajno smo preko prijatelja doznali za šleper koji se prazan vraćao iz Italije. Morao je doći u Veneciju točno u minutu zbog tamošnjih problema s parkingom i gužvom. Dok je dolazio, gondola je stizala s jednog otočića posebnim brodom s dizalicom. Čim je stigla u luku, ukazao se šleper. Da je došao pet minuta ranije ili kasnije, od transporta ne bi bilo ništa. Kad smo krenuli, našli smo se na odmorištu Janjče. Vozač šlepera je otvorio ceradu, bilo je tu bar 50 ljudi koji su gledali u gondolu, a kamiondžija je rekao: ‘Evo ti je, rođo! Vozila je 110 na sat, nikad ti neće ići brže!’ - opisuje Damir anegdotu s transportom. I tako je gondola stigla u Malu Veneciju, Trogir.
- Svakog jutra nalazili smo se na kavi u kafiću i razmišljali što ćemo, kako ćemo... Ali malo po malo, zajednički smo je uredili - kaže Damir. Njegova gondola je duga 11 metara i teška 600 kilograma. Veslo je dugo četiri i pol metra, a tu su i brojni dijelovi opreme.
- S prijateljima sam nahranio drvo, zatvorili smo rupe. Nakon toga sam opet išao u Veneciju po dodatnu opremu. Kupio sam nove, ranije polomljene dijelove. To je bio možda i najteži dio, kupivane forgole, odnosno komada drva preko kojeg se vesla. To je komad drveta oraha koji se inače izrađuje po mjerama veslača, i taj komad ostaje u obitelji generacijama, kao uspomena. Ali i to sam uspio nabaviti. Nakon što smo je uglancali, lakirali, porinuli smo je u more - ispričao nam je Damir, koji uskoro očekuje i prvu zaradu od gondole.
- Planiram voziti turiste ovog ljeta, a kako je krenulo, bit će interesa. Imam i još dvojicu veslača koji još treniraju, veslanje gondole nije baš jednostavno, treba se uhvatiti ‘mot’ - zaključio je Damir.