Navečer svi napuste Gunju, ali on ostaje čuvati svoje mjesto

Tišina je, 19 sati. Svi su napustili Gunju. Pod vodom im ostavili domove. Čuje se veslanje. Čamac plovi među krovovima. U njemu je Bajro Mehić (55). Ostao je čuvati svoje selo.

Iza njega su teški dani. Kad je bujica počela nadirati u Gunju, on nije dvojio ni trenutka. Nije spašavao vrijednosti iz svojih kuća. Izjurio je na nasip i uzeo prijateljev čamac. U samo nekoliko sati iz kuća je izvukao više od 50 ljudi. Doslovno ih je donosio u čamac i odvozio na sigurno. Prošao bi i pored svoje kuće. Voda ju je sve više plavila. Za par sati jedva je virio krov.

- Ta prva četiri dana nisam spavao baš nimalo. Ja sam vam takav čovjek. Kako brinuti o sebi kad je drugima pomoć potrebnija? - čudi se skromni Bajro.

Susjedu Šahzu Šehović, koja je u svojoj kući bila do pasa u vodi, podigao na ramena i odnio na terasu.

- On je naš dobri duh. On je naš anđeo. Svi moraju znati da je Bajro spasio na desetke ljudi u ovom naselju - govori Šahza. I Bajrin prvi susjed Džemal Fazlić pun je riječi hvale.

- Uf, puno je naroda spasio! Ono što je nemoguće Bajro je učinio mogućim. Ne mogu mu zahvaliti na način na koji on zaslužuje zahvalu od cijeloga sela - kaže Džemal.

Nakon četiri dana Bajro je ostao sam u cijelom naselju. Pokušao je spavati na katu prijateljeve kuće. Sklopio bi oči tek na sat, dva. Poslije ljudi, u čamac je ukrcavao životinje. Tada je upoznao psa Bobija. Otad su nerazdvojni. Bajro kaže kako se nikad nije ženio i da nije imao što izgubiti. I danas mještani do 19 sati moraju napustiti Gunju. On ostaje...