'Naši najmiliji konačno su se vratili kući. Naša agonija sada je okončana i pronašli smo mir'

Obitelji nestalih u Domovinskom ratu nevjerojatno su strpljivi ljudi. Treba moći izdržati tri desetljeća čekanja na informacije o nestalim i neprežaljenim članovima. Treba moći nositi se s traumama brojnih identifikacija, silnim razočarenjima i tugom nakon njih, novom nadom s pojavom neke nove informacije, a potom tugom nakon spoznaje da je lažna i da su opet na početku. Ali obitelji nestalih u Domovinskom ratu nevjerojatno su jake i hrabre. Ni silna bol nije ih slomila, ni silna šutnja, nepravda i bezizlaznost. Iako Savez udruga obitelji nestalih u Domovinskom ratu i Uprava za zatočene i nestale pri Ministarstvu hrvatskih branitelja za nestalima sve ove godine ustrajno tragaju, i redakcija 24sata odlučila je doprinijeti rješavanju ovih slučajeva. Odlučili smo prekinuti višedesetljetnu šutnju o sudbinama nestalih u Domovinskom ratu i ispričati te tužne priče. I pričamo ih od 17. studenog 2016. godine, kada smo objavili potresnu ispovijest bake Mare Marijanović koja traga za sinom Martinom. U tom trenutku Hrvatska je tragala za 1940 nestalih u Domovinskom ratu, a danas su na popisu 1803 imena. Deset naših sugovornika iz serijala pronašlo je svoje najmilije i dostojno ih pokopalo.

Pronalazak mi je dar

- Ministar Medved uručio mi je na identifikaciji 22. srpnja 2022. vjenčani prsten koji su pronašli uz mog muža. Uz njega su bili mali dio krunice koji nije istrunuo, vozačka, osobna, moja slika i slika djece, kalendar i plastificiran blokić. Sve je, naravno, izblijedilo, ali opet se vidi, zaista čudo. Ekshumirali su ga na Blagdan svetog Ante i to mi je, uz njegov pronalazak, još jedan dar. Da ga pokopam pored njegova sina, gdje ću im se jednog dana i ja pridružiti. A sad su otac i sin gore, na nebu, s našim najmilijima, kratko nam je rekla Zagrepčanka Gordana Ban.

Priču s ovom ženom, koja je supruga Ivu Bana, hrvatskog branitelja, tražila od 1991., objavili smo u srpnju 2017. godine. Samo nekoliko mjeseci prije toga od zloćudne bolesti preminuo joj je sin Josip. Pokopala ga je u grob namijenjen njegovu ocu, kojem se zadnji trag gubio u Kukunjevcu kraj Pakraca.

Područje nestanka pretraživano je u više navrata, a prilikom terenskog izvida tijekom lipnja ove godine pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci Ive Bana i suborca Ratimira Dragića, koji su potom prevezeni na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku. Identificirani su DNK metodom. Gordana sad zna sve.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:50

Dostojno su ih pokopali: 'Naši najmiliji konačno su se vratili kući...' | Video: KanalRi

O svojoj neprežaljenoj ljubavi, Dadi Tutiću, koji je ubijen i bačen u masovnu grobnicu kraj zloglasne vile Gavrilović u Petrinji, te o višedesetljetnoj potrazi za njim Davorka Tutić pripovijedala nam je 2017. godine u serijalu "Nestali". Tri godine kasnije i ona je, uz ostale sugovornice iz serijala, Mariju Raužan, Miru Nikl te rodbinu i prijatelje Žarka Manjkasa Crvenkape, zaključila najmučnije poglavlje svog života. Nakon agonije traženja od 16. rujna 1991. godine, kad mu se zameo svaki trag, Davorka ga je u lipnju 2020. identificirala na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati. I pokopala u rodnom Sisku, u grobnici koju je rezervirala prije mnogo godina, nadajući se da će ga kad-tad pronaći.

Osjetili olakšanje i spokoj

- Sretna sam, ali i beskrajno tužna što mi se moj Dado vratio kući nakon toliko godina. Konačno je pronašao svoj mir. I ja uz njega. Naša kalvarija je završila. Prve dane nakon pokopa dolazila bih na grob i pitala samu sebe: 'Bože, jesam li ga zaista našla nakon toliko godina boli, patnje i truda?' - rekla nam je Davorka.

Tužnu ispovijest o traganju za nestalim suprugom Marijanom, Marija Raužan ispričala nam je krajem 2016. godine u serijalu "Nestali". Šest mjeseci kasnije identificirala je muža.

- Pronalaskom suprugovih posmrtnih ostataka našla sam svoj mir. Iako su i danas prisutni ona muka i nelagoda, nema više iščekivanja. Imam komadić tog hladnoga kamena i daj Bože svim obiteljima da pronađu svoje nestale iz Domovinskog rata - iskreno kaže Marija Raužan.

Olakšanje i spokoj osjetili su i rođaci legende Domovinskog rata Žarka Manjkasa Crvenkape. Poginuo je u HOS-ovoj štafeti smrti 1991. godine u Bogdanovcima. Posmrtni ostaci pronađeni su tek početkom 2020. u Marincima, a rođak Nikola Vidmar identificirao ga je u veljači 2020. godine na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati. O Žarku Manjkasu Crvenkapi lani u lipnju pričali su nam suborac Damir Radnić i školski prijatelj Stjepan Dugan.

Obitelji nestalih supružnika Stipe i Evice Penić, Marije Cerenko, Ane Horvat, Pere Mamić i Vlade Valentića svoje tužne priče o traganju za njima ispričali su nam tijekom 2018. godine. Nakon gotovo 30 godina, uz još petero sumještana, ekshumirani su u studenom 2021. iz masovne grobnice na mrciništu nedaleko od Bobote, a svi su ubijeni jednim ili dvama mecima u glavu.

- Odmah sam prepoznala mamine ostatke. Imala je umjetno oko koje sam odmah vidjela na slikama s ekshumacije. Prepoznala sam i njezine naušnice, odjeću. Strašno mi je to vidjeti, ali osjećam kao da mi je kamen pao sa srca jer konačno imam grob u kojem ću je pokopati, a koji već godinama stoji prazan i čeka - kroz suze nam je ispričala Perina kći Vera Perković.

Ubili je jer je Hrvatica

Pera Mamić iz Tenje imala je 65 godina kad su je četnici iz njezine kuće u starom dijelu sela odveli u improvizirani logor u kinodvorani u centru sela. Onamo su doveli još 15-ak ljudi koji su ostali u svojim kućama nakon pada sela misleći da im nitko neće ništa nažao učiniti jer nikome nisu ništa skrivili. No Pera je, kao i ostali, bila u krivu. Samo zato što je Hrvatica četnici su je u kinodvorani tukli i zlostavljali, a nakon nekoliko dana kamionom odvezli u nepoznato i ubili.

- Godinama sam intenzivno tražila informacije o mami, koja je ostala u Tenji jer nije željela napustiti svoju kuću. Metkom u potiljak ubio ih je četnik iz Tenje koji je odrastao s njima i igrao se u prašini s njihovom djecom. Za zločin mu je suđeno u Beogradu, ali je oslobođen - kaže ogorčeno Ivka Trajković koja je u otkrivenoj grobnici konačno pronašla majku Mariju Cerenko.

Do danas smo objavili 200-tinjak ispovijesti, a unatoč silnoj tuzi i boli, obitelji su nam otvorile vrata svojih domova, srca, i s nama podijelili višegodišnje razočaranje, nade, misli...

I dalje pričamo i pričat ćemo te priče sve dok će to obitelji nestalih htjeti. I dalje ćemo pronositi istinu i zalagati se, u onoj mjeri u kojoj možemo, da se pitanje nestalih napokon riješi. Da se o tom problemu još više priča. Da se na rješavanju tog problema sustavno radi. Da se probudi svijest i savjest svih koji nešto znaju da nadležnim tijelima proslijede svaku do sada prešućenu informaciju. Sve te potresne ispovijesti naših sugovornika objedinjene su u knjigama Nestali 1, 2 i 3. Da ostanu zapisane. Zauvijek.

Još priča iz serijala Nestali možete pronaći na ovom LINKU.