Svaka od njih ima po jedno bolesno dijete. Alimentaciju dobiju rijetko ili nikad. Institucije najčešće, tvrde samohrane majke, nemaju mehanizme kojima bi trajno pritisnule očeve neplatiše da ispunjavaju svoje dužnosti
Naša bitka za alimentaciju: 'Sud mu je za bolesno dijete odredio sramotnih 100 €. Ni to ne plaća'
Pred sam porod s drugim djetetom, rekla sam sama sebi da je dosta. Htjela sam spasiti sebe i zaštititi dijete od lošeg i nasilnog oca. Ostavila sam ga, rekla je Gordana Tušek (39). Majka je i zakonski skrbnik dvoje maloljetne djece. Stariji sin ima 9 godina i pohađa treći razred osnovne škole, dok mlađi ima 6 godina i dijete je s poteškoćama u razvoju, s rijetkim dijagnozama.
- Živim s roditeljima, bez stalnih primanja, nezaposlena, a zbog djetetovog zdravstvenog stanja tu je i nemogućnost da radim. Uzdržavamo se od mirovine mojih roditelja i dječjih primanja koja nisu dovoljna za sve - kaže Gordana. Djeca su joj rođena u izvanbračnoj zajednici.
- Veza s njihovim ocem trajala je oko pet godina. Ja sam mu se stalno vraćala i odlazila, padala sam na njegovu priču kako će se promijeniti. Tek kasnije je pokazao svoje pravo lice. A kada je postao nasilan, vratila sam se svojim roditeljima - otkriva svoju traumatičnu priču Gordana. Dodaje da je njihovo starije dijete koje je tada imalo tri i pol godine, svjedočilo očevom nasilju nad majkom što je imalo i negativan utjecaj na dijete. Premda je on danas pametan i bistar devetogodišnji dječak, posljedice su mu ostale za cijeli život.
Sramotni iznos
- Iako su nam odnosi bili teško narušeni, ja sam i dalje nastojala ostati u dobrim odnosima s njim zbog djece i njihovog zakonskog prava na odnos s ocem, ali unatoč svemu, otac je bio nezainteresiran, vulgaran i nastavio me vrijeđati i ponižavati, nakon čega sam prekinula kontakt s njim. Budući da smo bili u izvanbračnoj vezi, podnijela sam samo postupak za skrbništvo, jer ionako od rođenja samostalno skrbim o djeci. Po sudskoj presudi odlučeno je da će se viđanje održavati pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Centar za socijalnu skrb. Isti nije donio odluku, a danas smatram i da je zdravstveno stanje djeteta s poteškoćama prevelika odgovornost koju bi stručna osoba preuzela - zaključila je Gordana. Ocu je dodjeljeno po sudskoj presudi da plaća uzdržavanje za djecu, tada još u kunama, za starije dijete 700 kuna i za dijete s poteškoćama 800 kuna.
- Smatram da je ovo sramotni iznos koji je manji od minimalnog zakonskog iznosa za uzdržavanje. No, on ni to nije plaćao. Pokrenula sam kazneni postupak. U sudskom postupku određena mu je uvjetna osuda kojom se određuje kazna zatvora od jedne godine ako ne plati zaostatke. Tada je odjednom imao novce i platio je zaostatke da ne ode u zatvor, a kasnije je opet prestao plaćati. Obratila sam se i Centru za socijalnu skrb i jedno vrijeme djeca su imala pravo na privremeno uzdržavanje. Državnu alimentaciju djeca mogu primati tri godine. Za moju djecu to znači do sedmog mjeseca iduće, a onda ćemo se opet vjerojatno vući po sudovima - kaže Gordana. Dodaje da se bivši predstavlja kao osoba teškog materijalnog stanja te ne pomaže niti u kojem smislu, ne pita za djecu, ne vodi brigu o njima, a šestogodišnjak ga gotovo i ne poznaje.
Nema pravog mehanizma
- Smišlja razne razloge da ne plaća, daje lažne iskaze, izvlači se na nezaposlenost, a radi na crno. Što se ovrhe tiče, ne mogu ga ni ovršiti jer nemam na temelju čega, sve što ima je dobro smišljeno s njegove strane i ne glasi ništa na njega. Zasnovao je drugu obitelj i dobio još dvoje djece, te ima dodatne troškove i obveze prema njima, ali unatoč tome njegova obaveza prema našoj zajedničkoj djeci ne prestaje - kaže Gordana koja je pokrenula kazneni postupak protiv bivšeg supruga i koji je u tijeku.
- Institucije rade svoj posao, ne mogu reći da ne, ali definitivno puno toga ovisi i kod kakvog suca dođeš, a i bez odvjetnika se jednostavno ne možeš izboriti za ta dječja prava. Većinom se ide na to da se nađe neko kompromisno rješenje, sporazum između roditelja, ali na taj način on najlakše izbjegava odgovornost - rekla je Gordana. Ali hrabrost i volja za životom je ne napuštaju.
- Izdrži se sve, idem naprijed s nadom da će sve biti u redu, jer život ide dalje. A s druge strane, duboko u sebi znam da za djetetove bolesti nema lijeka, dijagnoze su trajne i tad mi bude teško jer već i sama znam što ga čeka u budućnosti. Ostajem hrabra i jaka zbog djece jer ona u meni vide sve, ja sam im i otac i majka - zaključila je.
Marijana Stanković (39) majka je troje djece stare 10, 9 i 6 godina. Devetogodišnja kći je dijete s posebnim potrebama, u kolicima je, ne hoda, ne vidi, ne govori, ne može samostalno jesti i u potpunosti je ovisna o majci. Marijana ju je dobila u braku s bivšim suprugom od kojeg je razdvojena već sedam godina.
- Znali smo se gotovo cijeli život i dugo smo bili zajedno, ali bolesnu kćer nikad nije prihvaćao. Samo onu zdravu. Nedavno je tražio i skrbništvo, ali samo za zdravo dijete. Za moju Ilijanu koja je u kolicima rekao je da nema uvjete. Alimentaciju nije platio godinama, a traži skrbništvo. Potpuno besmisleno - rekla je Marijana. Dodaje da je tri godine od socijane službe dobivala polovicu iznosa alimentacije i to je to. Prije dvije godine digla je kaznenu prijavu protiv bivšeg supruga radi neplaćanja alimentacije. Podignuta je optužnica, ali se nije pojavio niti na jednom ročištu i ništa se nije riješilo. Novo ročište zakazano je za idući mjesec, a Marijana ne polaže nikakve nade da će se išta promijeniti.
- Nije mi jasno kako će mu išta naplatiti kad ima ovrhu, radi na crno, a ništa što posjeduje ne glasi na njegovo ime. Bezizlazna situacija. A ja za sve to nemam nikakvih dokaza - kaže Marijana. Marijana ima status majke njegovateljice te prima dječji doplatak i invalidninu za bolesnu kćer. Živi s partnerom u njegovom stanu i kaže da su sretni. No, prije toga, prošla je kroz pravi pakao. U sigurnoj je kući s djecom provela godinu dana. Bivši joj je prijetio smrću. Jedan njegov član obitelji prijetio joj je smrću i dok je bila trudna s Ilijanom. Marijana vjeruje da je stres kojeg je tada proživjela utjecao na stanje bebe te da se Ilijana iz tog razloga rodila bolesna.
- Borba jedne majke sa sustavom užasno je teška, a ako k tome ima i bolesno dijete, onda je to pakao - rekla je.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Marija Kovačić Kokanović (36) je mama malog Noe (2). Žive u malom selu Kuče pored Velike Gorice. Dječak se rodio zdrav, ali mu je već šest dana nakon poroda dijagnosticiran meningitis. Prebolio ga je, ali onda je došao i drugi.
Teške posljedice meningitisa
- Taj drugi meningitis je razvio hidrocefalus i takve epileptične napade da su ga morali stavljali u induciranu komu i na respirator. Noa je potpuno slijep, ima oštećenje lijevog slušnog kanala, ima hidrocefalus i radi toga je već pet puta operiran. Imao je pet operacija glave jer mu se pumpica ili pomakne ili se zaštopa. Ima poremećaj motorike, senzorike, epilepsiju i hipotoniju, a predviđaju mu i cerebralnu paralizu - kaže njegova majka. Unatoč tome bivši joj suprug ne plaća alimentaciju otkako ih je ostavio prije nekoliko mjeseci.
- Prijavila sam ga Centru za socijalnu skrb Velika Gorica. Imali smo i medijacije na kojima je dogovoreno viđanje djeteta i iznos alimentacije. Prijavila sam ga u PP Velika Gorica za zanemarivanje djeteta. Našla sam odvjetnika koji ne radi preko sustava i koji se posvetio maksimalno slučaju - kaže žena. No, od alimentacije još nema ni centa.
POGLEDAJE VIDEO:
Pokretanje videa...
Skupi lijekovi i terapije
- Noine terapije su preko 1000 eura mjesečno, lijekovi oko 400 eura, pomagala koštaju kao suho zlato. Svi to znaju, ali ja svejedno čekam i čekam i kotrljam se kako znam i umijem - kaže Marija koja sa svojih dvoje djece, Noom i još jednim djetetom iz prvog braka, živi na katu kuće svojih roditelja.
- Kupaona i kuhinja su u prizemlju i cijela situacija je teška jer Nou moram nositi gore dolje skupa sa pomagalima više puta u danu. Moja primanja su status roditelja njegovatelja, Noina invalidnina i uvećani dječji doplatak, a s time si ne mogu priuštiti nikakav drugi smještaj - kaže Marija. U najavljenu pomoć države u pogledu alimentacije, ne vjeruje.
Ne vjeruje u pomoć države
- Ne vjerujem da će država preuzeti na sebe plaćanje alimentacije. Kako kažu - obećanje ludom radovanje. Eventualno će nam dati "crkavicu" i misliti da su riješili naše probleme i situacije. Koliko žena nema žive roditelje? Koliko žena ima i više djece sa poteškoćama? Koliko žena nema kuda nego trpe muževe i maltretiranja? Zašto država tu ne pomogne? Ja sam sretna u tom pogledu da imam roditelje, imam krov nad glavom kakav takav. Moj stav je takav da bi institucije trebale pritisnuti roditelja koji ne plaća alimentaciju za dijete, trebali bi nam reći koja su točno naša prava jer realno sve što znam sam sama našla ili pitala. Ako nam država ne osigura ni lijekove kako treba, zašto da se onda nadam da će plaćati i alimentaciju - kaže ona.
Nešto drugačiju priču ima Željka Vukadinović (61). Ona je samohrana majka slijepe Maje (38) koja uz to što ne vidi, ima i dodatnih 14 dijagnoza. Željka je s bivšim suprugom, Majinim ocem, u braku bila pune 22 godine. Nakon što su se razišli, uredno plaća alimentaciju, no, sam ju je odredio te daje Željki mjesečno 100 eura. Željka je zaključila da je, s obzirom na sve probleme koje su imali, bolje šutjeti i prihvatiti ponudu. Ipak, uz tih 100 eura te 660 eura koje dobiva kao roditelj njegovatelj i nešto malo Majine invalidnine, teško je, kaže, živjeti.
- I sama sam bolesna. Bila sam na više od 10 operacija, imam karcinom i dijabetes. Kad nisam mogla ustati iz kreveta, o meni i Maji se brinula moja 84-godišnja majka. Od države nikad nisam tražila bolovanje iako bih ga kao roditelj njegovatelj trebala imati ili barem dobiti neku novčanu naknadu da za to vrijeme dok sam bolesna nekoga platim da brine o Maji koja je potpuno ovisna o meni - kaže Željka je nakon razvoda s Majom otišla živjeti u unajmljeni stan. Tamo su provele sedam godina, a onda se Željki pružila prilika da kupi kućicu 37 kilometara od Valpova za samo 5000 eura.
Stiže Zakon o privremenom uzdržavanju
- Ne moram vam ni govoriti u kakvom je stanju bila kuća za te pare. Ali, uspjela sam je nekako dovesti u red. Željela sam imati nešto svoje što bih mogla ostaviti Maji kad me više ne bude. Što bi ona u unajmljenom stanu bez mene - pita se očajna majka. No, uskoro bi se, prema najavama vladajućih, sve moglo promijeniti.
Premijer Andrej Plenković prije nekoliko je dana, tijekom prezentacije zakonskih izmjena kojima je cilj učinkovitija borba protiv nasilja nad ženama, najavio i osnivanje Alimentacijskog fonda. Država će plaćati alimentaciju za svu djecu za koju roditelj obveznik ne plaća redovno mjesečno uzdržavanje i to sve do njihove 18. godine. Prema procjenama, u Hrvatskoj za oko 9000 maloljetne djece roditelji ne plaćaju alimentaciju. Ne plaćaju je u dosuđenom iznosu ili je ne plaćaju redovito, a za privremeno uzdržavanje koje bi toj djeci plaćala država godišnje će se osigurati 22 milijuna eura. Zakon o privremenom uzdržavanju planiran je za prvi kvartal 2024. godine.