Naš posao može bez nas, no možemo li mi bez svog posla?

No, nekidan sam se pitala (za jednu klijenticu koja je odabrala da radimo individualno) hoću li ja to moći. Naime, ona je i sama već u nekoliko navrata vidjela da njezin posao/biznis može bez nje, no pravo pitanje je – može li ona bez njega? Hoćemo li to uspjeti postići? Obično mi poduzetnici prilaze s rečenicom i namjerom… neću više biti rob svog posla, dosta mi je biti Katica za sve, dosta mi je da ja radim svima njima (pritom misle na svoje zaposlenike) za njihove plaće, dosta mi je da ja ovdje (misleći na svoju firmu) radim najviše, hoću da posao funkcionira bez mene, hoću raditi manje i pametnije i imati bolje rezultate.

I, zaista, mogu ja njima bez problema i relativno brzo pomoći da posao funkcionira bez njih. Ono gdje nam treba malo duže vremena je da oni funkcioniraju bez posla.

O čemu se radi?

Obično krenemo s vrijednostima i vještinama. Prvo ih pitam: Ok, što sve znate, u čemu ste dobri? (dakle, krećemo od talenata, znanja, vještina, ono u čemu smo najbolji jer najjači smo kad smo svoji, zar ne) I drugo pitanje je: Što najviše volite raditi?

Ono u čemu baš, baš uživate, toliko da biste to radili i besplatno, ma ne, još bolje, u čemu toliko uživate da biste još i vi nekom platili samo da to možete raditi (to je meni npr. i moderiranje i pisanje, ali moderiranje baš najviše). 

Nakon toga pričamo o vrijednostima – do čega nam je najviše stalo, što nam je uistinu važno. Tu bude iznenađenja. Mislimo da nam je sloboda važna, a zapravo rad ispadne prva vrijednost, a u vlastiti posao smo krenuli zbog slobode.

Nekad to više i nije rad, nego radoholičarstvo do mjere da je vidljivo da bježimo u rad zbog x drugih problema i trauma u životu. I, kroz rad se dokazujemo i pokušavamo dobiti što nam je trebalo u djetinjstvu, a ostali smo uskraćeni, a to ćemo najbolje svi ostaviti svojim terapeutima.

Kad idemo u promjenu - što sve možemo promijeniti?

Svoju okolinu, ponašanje, sposobnosti, uvjerenja i vrijednosti, identitet i naravno misiju i viziju. I tu dolazim do poante.

Naš identitet.

Za poduzetnike to znači – tko sam ja bez svog biznisa? Zato mnogi poduzetnici na kraju ni ne prodaju svoju firmu jer se suoče s najstrašnijim pitanjem ikad – što ću sad raditi kad ne moram raditi? Što ću onda dalje (raditi)? Uistinu, možemo li mi kao poduzetnici bez svog biznisa i koliko, u kojoj mjeri?

U životu je važna harmonija (namjerno ne koristim balans jer je % koliko nam svakom treba nešto na nama): BITI – RADITI – IMATI to su pravila igre zvane Život. Zato prvo moramo postati takva osoba koja ima puno više od života nego vlastiti posao. Zato je meni nakon prodaje prve firme glavni cilj postao KVALITETA ŽIVOTA.

A kakva je to osoba koja može bez svog posla?

Pa ona kojoj identitet nije poduzetnik/ca i kojoj uspjeh nije jedini kriterij za sreću, nego npr. kvaliteta života, uživanje u životu. Takvoj osobi život je (puno) više od vlastitog posla. Iako je i dalje biti sam svoj gazda glavni čimbenik te iste sreće u životu (kažu istraživanja 81% ali ipak nije sve, još nam je tu 19% za druge stvari), ipak postoji više.

Postoji život izvan poduzetništva. I za poduzetnike. Znam, znam…. sve mi je jasno. 

Na svakom od nas je da istraži što i koliko.

Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva 24sata.