Napadnuta hrvatska misionarka u Ugandi oporavlja se u bolnici: 'Živa sam, molite se za mene'

U Soroti, 400 km od Kampale u Ugandi uoči božićnih blagdana, 23. prosinca napadnuta je misionarka s. Vedrana Ljubić (57), članica Družbe Kćeri Božje ljubavi, izvijestili su iz ureda Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj i pozvali na molitvu za njezin što brži i uspješniji oporavak.

S. Vedrana u Ugandi djeluje već 23 godine i trenutačno je u Soroti, vrlo siromašnom, sjevernom djelu Ugande, gdje priprema za djelovanje novu misijsku postaju.

Strašna noć

Provalnik je od s. Vedrane tražio novac koji je ona odbila dati i počela vikati nakon čega ju je udario mačetom dvaput po glavi i dvaput po ramenu. Sa sestrom je u kući bila samo jedna sestra juniorka koja je tada bila u kupaonici. Čuvar koji je inače s njima dobio je slobodno za Božić da može biti s obitelji. S. Vedrana je prebačena u bolnicu na liječenje - piše Slobodna Dalmacija.

- Molimo za što brži i uspješniji oporavak s. Vedrane kao i za sve naše misionare i misionarke koji svakodnevno žive u opasnim i nesigurnim okolnostima kako bi navijestili Božju ljubav prema svakom čovjeku. Molimo da Novorođeni donese mir u sva ljudska srca i svima podari sigurnost koju samo on daj - poziva Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela.

SESTRA VESNA LJUBIĆ Hrvatsku misionarku napali u Ugandi: Provalnik je više puta ranio mačetom, u bolnici je

Sestra Vedrana aktivna je i na Facebooku, gdje najviše objavljuje o svom humanitarnom radu. Nakon što se saznalo da je napadnuta mnogi su joj putem te društvene mreže slali poruke podrške, a ona im je i uzvratila, što bi mogao biti znak da se oporavlja.

- Preživjela sam! Molite za mene! - poručila je časna i zahvalila svima na podršci i poželjela sretan Božić.

'U Ugandi ne bi trebalo biti gladi' 

Sestra Vedrana Ljubić, misionarka u Ugandi rođena je u župi Uzdol u Rami, svoju želju za misije svojim poglavarima izrazila davne 1983., a u misije otišla tek 15 godina poslije, 1998. godine. Četiri sestre koje su došle sa s. Vedranom u Ugandu ubrzo su počele graditi samostan, a kasnije su izgradile i ambulantu, školu i mlin za mljevenje žitarica.

S. Vedrana je u razgovorima tvrdila kako u Ugandi ne bi trebalo biti gladi.

- Uganda je bogata dvjema sjetvama. Međutim, kada se plodovi uberu, nemaju ih gdje staviti da se sačuvaju od vrućine, pa se brzo sve ucrva i sagnjije. Međutim, ono najstrašnije s čim se susrećemo svih ovih godina jest žrtvovanje ljudi koje je u ovoj zemlji postalo tradicija. Većinom se žrtvuju nevina dječica.

Novine su pune takvih slučajeva. Ako se netko želi obogatiti, otići će kod vrača pitati za savjet, a vrač će tražiti svoj danak – puno novca i žrtve nevinih ljudi - ispričala je s. Vedrana koje je prilikom posjeta domovini isticala kako se jedva čeka vratiti u ovu siromašnu afričku zemlju koju 'ludo voli'.