Iako je formalno vodio kampanju koalicije Rijeke pravde, Milanović je jučer priznao da je agitirao za Domovinski pokret. Koji sada pregovara o vladi s HDZ-om. Hoće li mu se to obiti o glavu u borbi za drugi mandat?
Nakon karambola na ovim izborima, što Milanovića čeka na predsjedničkim izborima?
"Pozivao sam da se glasa i za Most i DP i Možemo, samo ne za HDZ", objasnio je jučer Zoran Milanović u razgovoru s novinarima na obljetnici Bljeska u Okučanima. "Cilj je bio okupiti Hrvatsku protiv zle organizacije koju predvodi nevjerojatan čovjek spreman na sve loše stvari koje je radio".
I što se onda dogodilo?
Pobijedio je HDZ koji sada pregovara o formiranju Vlade s onima za koje je Milanović, po vlastitom priznanju, agitirao i skupljao glasove.
"Vodstvo Domovinskog pokreta kaže da njihovi birači nisu glasali da bih ja bio premijer", kazao je Milanović. "U redu, ali zašto to nisu rekli u kampanji, kad sam ja pozivao ljude da glasaju za njih?".
Kumovao desnici
I tako, Milanović je kumovao dobrom izbornom rezultatu Domovinskog pokreta, stranke koja prijeti manjinama, medijima, mnogim osobnim slobodama, revizijom povijesti, i to je samo onaj ideološki dio njihova programa.
Kumovao je i dobrom rezultatu HDZ-a koji je nakon svega dobio samo pet mandata manje nego u pandemijskoj 2020. godini, zajedno sa sto tisuća glasova više na izborima.
I kumovat će formiranju najdesnije Vlade u hrvatskoj povijesti.
Pritom je ubio ljevicu i svoj SDP koji je dobio skoro isto mandata kao pod Davorom Bernardićem dok ga je Milanović bojkotirao, a Peđa Grbin sabotirao, diktirao je tempo kampanje i nametao teme koje nisu imale veze s programom SDP-a, a kamoli lijevim politikama, pogurao je čitavu političku desnicu, te na koncu odgurao i HDZ i Hrvatsku udesno.
I sve to zbog Ivana Turudića.
Zanemario ljevicu
Milanović je priznao sada ono što se znalo na samim izborima, da je vodio kampanju Domovinskog pokreta, pa i Mosta, a najmanje SDP-a i Možemo! kojima je poremetio planove, pokvario kampanju, oduzeo prostor i zbunio birače.
Nitko nije promovirao ljevicu. Predsjednik je pomogao promovirati desnicu.
I sada kad Milanović podsjeća da je "u kampanji pozivao ljude da glasaju za DP", premda je bio premijerski kandidat SDP-a i koalicije Rijeke pravde, postavlja se pitanje kakvo je nasljeđe ostavio za svoju bitku za drugi predsjednički mandat.
Kome će se najesen obraćati u kampanji i tko će ga tada podržavati?
Spašava ga HDZ
U jednu ruku, Milanoviću odgovara razvoj događaja nakon parlamentarnih izbora. Ostanak HDZ-a na vlasti daje mu mogućnost da se pozicionira kao opozicijski, antivladin i antihadezeovski predsjednik, baš kako je to bilo i prije pet godina. A dolazak desnice na vlast i pomicanje kompletne političke scene udesno otvara mu ogroman prostor za agitaciju na ljevici.
Pa tako može ponovno prigodničarski odglumiti ljevičara.
Istodobno, SDP će, ovakav kakav je danas i u kakvog se pretvori kad god mu Milanović uđe u orbitu, podržavati aktualnog šefa države u borbi za drugi mandat, jer hrabrosti za drugu opciju nema, premda je Milanović opet priznao - onima koji nisu htjeli vidjeti - da je vodio kampanju za desničarski Domovinski pokret.
Strah od desnice
Možda mu u tome pomognu i druge stranke i pojedinci s liberalne ljevice, ponovno u strahu od HDZ-a, desnice i "najdesnije Vlade u hrvatskoj povijesti".
A birači ljevice u strahu od desničarskog zaokreta i buđenja onog Karamarkova zloduha od prije deset godina, mobilizirat će se oko kandidata koji će se postaviti kao brana desnici, pa će mnogi opet povjerovati da je to Zoran Milanović.
Odnosno, neće se usuditi vjerovati u nešto drugo osim toga.
Zokijeva lijevo-desna koalicija?
No što će učiniti birači desnice i DP-a, za kojeg je Milanović agitirao na parlamentarnim izborima i čiji predsjednik Ivan Penava se tako dobro slaže sa šefom države?
Milanović već godinama govori jezikom desnice, maše pred očima desničara svim njihovim svetinjama, obraća im se šatoraškim žargonom, koketira s njihovim najnižim strastima. A opet, Milanović će formalno biti kandidat ljevice.
S koje strane ideološke barikade Milanoviću onda prijeti najveća opasnost?
Ljevica ga se ne usudi napasti, a desnica ga nema čime napasti, jer je Milanović već opalio kvačice na sve njihove uvjete.
Plenkijev problem
Ostaje samo (vjerojatno i dalje) Plenkovićev HDZ koji pak ima problem: ne može riskirati s porazom snažnog kandidata, a pobjeda i dolazak HDZ-ova kandidata na Pantovčak predstavlja prijetnju samom Plenkoviću i ruši njegov politički autoritet u HDZ-u, u Vladi i na političkoj sceni.
Naravno, sve to pod uvjetom da Plenković ne ode u Bruxelles.
I da se Milanović ne nađe na meti Ivana Turudića.
Udar zdesna
Milanović je proteklih godina napadao Plenkovića s pozicija desnice, što je ojačalo tu desnicu i prisililo HDZ da se sada u postizbornim pregovorima pomakne udesno. Nije ga napadao s pozicija SDP-a, Možemo! i ljevice koja bi se time afirmirala i mobilizirala, a ni lideri ljevice nisu pored Milanovića mogli doći do riječi.
Čini se, dakle, da je Milanović osigurao sebi bokove za predstojeću utrku za drugi mandat.
Osim, naravno, ako birači u njemu ne prepoznaju gubitnika s parlamentarnih izbora, "kršitelja Ustava", predsjednika koji je htio biti premijer, kandidata koji je pomogao desnoj, a ne lijevoj oporbi.
I koji je na vlasti ostavio HDZ u kombinaciji s još gorim DP-om.