Nakon drame u Agrokoru: Najvažnije je zaštititi radnike

Nikom ne odgovara kaos, nitko ne želi društvene nemire. Zato će vjerojatno sve učiniti da do toga ne dođe, da zaposlenici kompanija iz sustava Agrokora na vrijeme primaju plaće.

Pogotovo zaposlenici najvećih kompanija, trgovinskih, prerađivačkih i poljoprivrednih. Zato će se sve učiniti da dobavljačima, pogotovo onim najmanjima, roba bude plaćena što prije. Dolazi turistička sezona. Uđe li rasplet situacije u Agrokoru u kaos, ni kreditori neće moći do novca koji su uložili, ni veliki dobavljači koji su isporučili robu, ni država do poreza. Uvijek, međutim, treba ostaviti mogućnost da se neka strana zainati.

Vlada ni dosad nije u slučaju Agrokora pokazivala sklonost prema suradnji. Dobavljači, koji su godinama živjeli na lovorikama, sad su u panici. Bankari su obećavali novac, ali su i postavljali zahtjeve. Isto tako, najizglednije je da će kreditori postaviti novu upravu. Bilo koje zakonsko rješenje, stečaj, predstečaj ili da Vlada preuzme firmu, prije će izazvati kaos nego da Agrokor preuzmu bankari. Vidi se to po nizu državnih firmi, primjerice po Borovu. Sam angažman bankara da spase Agrokor pokazuje kako oni vjeruju da mogu naplatiti svoj novac, a to znači da Agrokor ostane živi i da radi. Osim toga, bankari su već na prvim sastancima ponudili povećati minimalnu plaću, što znači da im je stalo na svojoj strani imati zaposlene, a spremni su i interventno financirati male dobavljače. I u prijašnjim krizama, recimo 1999. godine, Ivica Todorić saveznike je uvijek prvo tražio među zaposlenima i sindikatima. U sustavu Agrokora ukupno je više od 50 poduzeća. Glavninu čine poljoprivreda, prerada hrane i maloprodaja, ali ima i djelatnosti kao što su proizvodnja energije, zdravstvene usluge, tu su, zatim, lovište, trgovanje nekretninama, internetska trgovina itd. Veličina i moć su kod Ivice Todorića stvorili privid da može sve. Ako bi posao nekog od njemu važnih ljudi zapao u teškoće, Todorić je bio od onih koji su mogli intervenirati. Tako je bilo, primjerice, s braćom Šimenc, od kojih je kupio Ciglane Zagreb, a poslije prodao. Ne samo Agrokor nego su i članice grupe u svojem sastavu imale sve i svašta. Upravo ti biznisi, koji ne pripadaju u najveće i najvažnije, prvi bi mogli biti izdvajani iz sustava. Za njih će se tražiti kupac ili će u likvidaciju.

Milan Račić, konzultant, zaključio je da internetska trgovina Abrakadabra nije uspjela. Pitanje je može li se Agrokorova proizvodnja biogoriva razviti da bude profitabilna i izvan sustava. No ti biznisi ne zapošljavaju previše ljudi, pogotovu u usporedbi s Konzumom, koji ima gotovo 13.000 zaposlenih. Ti zaposleni za prvo vrijeme mogu biti mirni, ne ugroze li ih dobavljači zaustavljanjem isporuka i smiri li se kaos relativno brzo. Hoće li se sustav zadržati kao cjelina, odlučit će novi vlasnik. No ako se odluči na prodaju dijelova kompanije, malo je vjerojatno da će baš Konzum biti prvi. To bi bio prevelik zalogaj i time bi se cijeli sustav isporučio novom vlasniku. Konzumu je, naravno, potrebna ozbiljna modernizacija, jer se previše oslanjao na druge članice grupe, ali nasreću, za nju ima potencijala. Konzum ima svoju internetsku prodaju, a ima i Multiplus, bazu podataka koju bi poželio svaki trgovac u Hrvatskoj. Samo treba znati što želi s tim.

Ruski su bankari već izjavili da Agrokor ima zdravih dijelova koji mogu u prodaju čim se kaos smiri i cijena oporavi. Tvrtke je potrebno prodavati i radi vraćanja dugova.

Od većih hrvatskih poduzeća u prodaju bi mogli prvi Jamnica (2000 zaposlenih), Ledo (2700), Zvijezda (oko 550), i to nekim velikim grupama iz iste djelatnosti. Ako te prodaje uspiju, moguće je da osnaže firme i čak povećaju broj zaposlenih. Držeći ih u sustavu Agrokora, odvojene od drugih, sužavajući njihove poslove samo na Agrokor, Todorić je ustvari sužavao mogućnosti za njihov razvoj. Te su firme morale kupovati od Agrokorovih poduzeća i prodavati Agrokorovim poduzećima. Osim nabrojenih, u tu grupu firmi spadaju prerađivači mesa i hrane. PIK Vrbovec i Belje imaju svaki po oko 1700 svojih zaposlenika plus dobavljače, uzgajivače poljoprivrednih proizvoda i proizvođače hrane koji su na njih naslonjeni. Njihovi zaposleni, dakle, i u kratkom roku, ali i u dugom, imaju perspektivu, ovisno o odlukama koje će donijeti uprave. Slična je situacija i s velikim dobavljačima, koji su prvi pokrenuli lavinu. Franck najviše, ali i Vindija, pa i Kraš, previše su se oslonili na Agrokorovu distribuciju. Ako budući Agrokor, ustvari Konzum, bude plaćao u kraćim rokovima, te će firme, koje su dosad stotine milijuna držale kod Agrokora, sad taj novac moći iskoristiti za vlastiti razvitak i širenje prodaje, dakle i za novo zapošljavanje. Nužno upumpavanje novca, na koje su bankari, izgleda, spremni, proširit će se kroz sustav i dati priliku svim firmama koje su dosad bile u sustavu Agrokora ili pridružene da se razviju.

Sve u svemu, rizik za kaos, kašnjenje plaća i gubitak posla je ako se sad zakonodavnom ili nekom drugom aktivnošću spriječi one koji Agrokoru nude upumpavanje novca. To su bankari a ne država. Upumpavanje novca stvorit će prostor da se cijeli sustav bolje posloži, da prodišu oni koji su dosad morali poslušno služiti samo jednom gospodaru, a da živnu oni koji su se s njim uljuljkali. Budu li prodane dobrim sustavima i firme koje se izdvoje i njihovi zaposlenici imat će perspektivu. U Hrvatskoj ljudi sve više kupuju, dolazi turistička sezona. Članice Agrokora i njihovi zaposlenici uz nužno upumpavanje novca imaju mogućnost prebroditi krizu.