Svi su se u drugim krugu izbora proglašavali pobjednicima, premda su najveću pobjedu zapravo odnijeli neovisni kandidati, kandidati malih stranaka i političkih platformi, koji su osvojili Zagreb, Split i druga mjesta.
Lokalni izbori po mnogo čemu važniji su od nacionalnih izbora. Praktična moć, politički utjecaj, financijska korist sve više se koncentrira na lokalnim razinama. I zato su ovi izbori bili toliko brutalni, prljavi, žestoki i za mnoge presudni. Tko je sada pobijedio, a tko izgubio?
1. Neviđeni trijumf Tomaševića
Tomislav Tomašević postao je drugi najmoćniji političar u državi. Dobio je više glasova nego što ih je ikada dobio Milan Bandić. Osvojio je duplo više glasova od Miroslava Škore. Dobio je u ruke najveći gradski proračun, zagrebačke tvrtke, političku moć i utjecaj, dobio je gotovo apsolutnu moć u glavnom gradu. Nevjerojatno ostvarenje za novu političku platformu, za aktiviste iz nevladinog sektora, za osobu koja je prije četiri godine na izborima dobila samo četiri posto glasova.
Zagreb je sad njegov, podrška je skoro plebiscitarna, a Tomašević sada i službeno iz aktivista i kandidata prerasta u političara, gradonačelnika i upravljača. I koliko je lako bilo pobijediti, toliko će teško biti upravljati. Nema mjesta euforiji, nego oprezu i zabrinutosti. I zbog velikih očekivanja, i zbog ogromnih problema, ali i zbog značajnih prijetnji.
Tomašević je čitavu kampanju izgledao, zvučao, nastupao i ponašao se kao gradonačelnik. Sada to mora i biti.
2. Škoro pobjednički gubitnik
Miroslav Škoro kaže da ga ne smetaju prigovori da je tri puta već izgubio izbore. Ipak, izgubio je četiri puta: još 2009. u Osijeku kao gradonačelnički kandidat HDZ-a. Škoro kaže da je velika stvar da je kao nova snaga dobio sto tisuća glasova na izborima u Zagrebu. Tomašević je kao još novija snaga dobio 200 tisuća. Što bi tek on trebao reći?
Ipak, kad netko nastupa kao gubitnik i percipira se kao gubitnik, onda mu i porazi izgledaju kao pobjede. Škoro jest pobijedio, i to one koje je morao pobijediti, a to je HDZ. On se sada želi pozicionirati kao lider desnice, a ovaj trijumf želi iskoristiti kao platformu za napad na Plenkovića. Međutim, ima na ovim izborima drugih desničarskih pretendenata na mjesto šefa HDZ-a, i to unutar same stranke, a prvi je osječki župan Ivan Anušić. A što se Škore tiče, on bi već jednom trebao negdje pobijediti da bi ga se konačno počelo uzimati ozbiljno.
3. "Kolosalni" Plenković
Naravno da će Andrej Plenković proglasiti pobjedu HDZ-a na izborima. Ništa manje nije se ni očekivalo od njega. Ali da će proglasiti "kolosalnu" pobjedu, to je već bila kolosalna bedastoća. HDZ je pobijedio u Osijeku, u Varaždinskoj županiji, u Zadru, Dubrovačko-neretvanskoj i Ličko-senjskoj županiji, ali izgubio je u tri najveća grada, izgubio je Šibensko-kninsku županiju, izgubio je Vukovar...
No upravo zbog tih poraza Plenković ne smije proglasiti bilo kakvu, nego upravo "kolosalnu" pobjedu. Jer se mora busati u prsa pred svojim stranačkim podanicima i konkurentima. Pobjede moraju biti jako velike, da bi porazi izgledali što manje. I pobjede moraju biti njegove, pa su zato "kolosalne", a porazi su tuđi, i oni s njime nemaju nikakve veze.
Mala je ovo zemlja koliki je Plenković pobjednik.
4. Ivica Puljak, pobjednik koji se ispričava
Split je dobio gradonačelnika koji je pjevao ustaške pjesme, a njegov zamjenik napadao Židove. Ali on je ipak član stranke Centar. Ivica Puljak osvojio je Split, što je kolosalni uspjeh njegove stranke i njega osobno, naročito u srazu s kandidatom HDZ-a, koliko god on grozomoran bio. Činjenica da se Puljak u svom pobjedničkom govoru više ispričavao, nego što je obećavao, ostavilo je pomirbeni, smirujući dojam. Bila je to, kako je Puljak i sam rekao, pobjeda pristojnog, kulturnog, umjerenog i modernog Splita. Hoće li on to zaista i postati, tek će se vidjeti. Puljak svejedno ima jednu prednost: ne može biti gori od svojih prethodnika, HDZ-ova Andre Krstulovića Opare, od Željka Keruma, SDP-ova Ive Baldasara...
5. Čehok & Čačić, poraz veterana
Prije četiri godine bili su veliki povratnici: Ivan Čehok pod optužnicama postao je gradonačelnik Varaždina, Radimir Čačić iz zatvora varaždinski župan. Bila je to pobjeda nostalgije za nekim sretnijim vremenima. Sada su veliki gubitnici. Za Čehoka je to manje bitno. Ali hoće li Čačić, koji je izgubio od kandidata HDZ-a, nastaviti kao šef Reformista podržavati Plenkovićevu vladu u Hrvatskom saboru?
Jedino što mu je ikada bilo važno jest njegova županija. I HDZ mu je to oteo. Hoće li mu se osvetiti u parlamentu?
6. Uzdrmani IDS
U sjeni velikih obračuna u Zagrebu i Splitu u Istri se dogodila mini revolucija. IDS je izgubio mjesto gradonačelnika Pule od neovisnog Filipa Zoričića, izgubio je gradonačelničku utrku za Pazin od Suzane Jašić iz Možemo!, a šef stranke Boris Miletić dobio je izbore za župana za samo 55 glasova. Veliki monopol je uzdrman, ali ne od SDP-a ili HDZ-a, već od neovisnih kandidata i novih stranaka.
7. SDP je živ! (Jedva.)
I Peđa Grbin može proglasiti i svoju "kolosalnu" pobjedu. Spasio je u drugom krugu Grad Rijeku i Primorsko-goransku županiju, a uspio je osvojiti Varaždin i zadržati Sisak. To su ipak neki rezultati s kojima šef SDP-a može tražiti povjerenje i odbiti kritike stranačkih suparnika. A to je ujedno i najbolji pokazatelj na što je SDP, formalno druga najjača stranka u Hrvatskoj, zapravo spao.
8. Prijetnja monopolima
Bili su ovo izbori na kojima su velike stranke i stranački monopoli pretrpjeli velike udare i doživjeli teške poraze. I što je najvažnije, HDZ, SDP, IDS uzdrmali su neovisni kandidati, kandidati malih stranaka ili nedavno osnovanih platformi. Radi se o tektonskim promjenama koje mogu promijeniti političku sliku Hrvatske. Možemo! je osvojio Zagreb, Centar je osvojio Split, Domovinski pokret osvojio je Vukovar, nezavisni kandidati dobili su Pulu i Šibensko-kninsku županiju, a bili su blizu i u nekim drugim izbornim jedinicama.
Hrvatska je očito sita velikih stranaka, a velike stranke lišene snažnih ličnosti koje bi mogle ugrožavati njihove stranačke lidere.
Pitanje je hoće li te velike stranke sada udruženo raditi na spašavanju svojih pozicija, monopola ili duopola, i krenuti u obračun s friškom konkurencijom.
