Najusamljeniji čovjek na svijetu 22 godine živi sam u prašumi

Nakon što je prošlog mjeseca objavljena video snimka Najusamljenijeg čovjeka na planetu, koji već 22 godine živi sam u Amazoniji Brazila, Scott Wallace, fotoreporter National Geographica, prisjetio se za Daily Mail svoje avanture kroz divlje predjele brazilske džungle.

Ekspedicija koja je 2002. krenula u istraživanje plemena koja žive duboko u izolaciji zabačenih predjela Brazila trebala je prikupiti informacije o plemenu kojeg su nazvali Flecheriros, u prijevodu - Ljudi strijele. Smatra se da upravo u džunglama Brazila obitava najviše izoliranih plemena koji žive bez ikakvog kontakta s ostatkom svijeta. 

Svijet stalnog sumraka

- Čim smo ostavili čamce, ušli smo u područje stalnog sumraka, jer se kroz gusto raslinje do tla uspijeva probiti samo malo sunčeve svjetlosti - piše Wallace.

Uz njega, u ekspediciji su sudjelovali službenici brazilske vladine agencije za domoroce (FUNAI), istraživači i ljudi koji poznaju džunglu. I dok su se danima mačetama probijali kroz gustu džunglu, morali su biti na oprezu ne samo od divljeg života džungle nego i od krivolovaca koji često u svojim pohodima harače i po netaknutim predjelima prirode. 

- Po putu smo nailazili na svježe tragove jaguara, povremena stampeda krda divljih svinja. No ono što je ostavilo najintenzivniji dojam jest nevjerojatni osjećaj mira i sigurnosti u kojem mora da je pleme Ljudi strijela uživalo - atmosferu koji bi ekspedicija, pa makar samo na trenutak, prekinula samom svojom prisutnošću - piše autor. 

Nakon tjedan dana putovanja, pronašli su prve znakove da u ovoj divljini postoje druga ljudska bića. Napuštena skloništa, odbačene zemljane posude, kavezi od drvenih prutovima u kojima su se nalazile male životinje i ptice. 

Tek dva tjedna kasnije, naišli su na svježi trag stopala u blatu. To je bio siguran znak da su u blizini Ljudi strijele. Nesumnjivo, primijetili su ekspediciju i pobjegli. Sljedećeg dana, ostavili su jasan znak - slomljenu granu postavljenu na puteljku. 

- To je univerzalni jezik džungle. On znači stani, ne približavaj se - objasnio je Sydney Possuelo, vođa ekspedicije. 

Poslušali su i promijenili smjer kretanja. Njihova misija sastojala se isključivo od prikupljanja informacija. Ostvarivanje bilo kakvog kontakta s članovima plemena bilo je strogo zabranjeno. No u danima koji su uslijedili, članovi skupine imali su konstantan osjećaj da ih netko motri.

- Ljudi strijele bili su na glasu kao pleme koje neće oklijevati ako se treba braniti, pa se ekspedicija bojala potencijalnog napada. Ipak, mi smo ti koji smo bili uljezi na njihovom terenu, piše. 

A osim povremenih 'mirovnih ponuda' u vidu poklona - poput ostavljenih mačeta ili aluminijskih lonaca, nisu mogli znati da im naša ekspedicija ne želi nauditi, prisjetio se Wallace. 

Sjećanja na avanturu po divljinama Brazila o kojima je pisao za Daily Mail potaknula je video snimka u kojem je u Amazoni snimljen muškarac koji siječe drva.

To samo po sebi ne bi predstavljalo nikakvu senzaciju da nije riječ o čovjeku koji živi sam u Amazoni već 22 godine, nakon što su ubijeni preostali članovi njegovog plemena. 

Prema procjenama, muškarac ima pedesetak godina i odličnog je zdravlja. 

Muškarac, kojeg su prozvali Najusamljeniji čovjek na svijetu ili Čovjek od rupe (zbog rupa koje kopa u tlu) odbija svaki kontakt s drugim ljudima.

Bježi od službenika koji prate njegove aktivnosti, ostavljaju mu darove - sjemenke i alate te čuvaju područje na kojem se on kreće. Agencija je naime zapečatila šire područje na kojem muškarac boravi kako ga nitko ne bi uznemiravao. 

Kopanje rupa dubokih dva metra u kolibama od palminog lišća koje je izgradio za sebe pripada u jednu od misterija koju istraživači i znanstvenici koji promatraju njegov način života još nisu uspjeli dokučiti.

Istraživači su pronašli desetak takvih nastamba i svaka od njih unutra ima duboku rupu.

Neuspjeli pokušaj kontakta

Službenici agencije za domoroce na početku su pokušavali ostvariti kontakt, no on je to uporno odbijao. U obrani, jednog od službenika pogodio je strijelom i probio mu plućno krilo. Agencija je nakon toga zapečatila šire područje na kojem muškarac boravi kako ga nitko ne bi uznemiravao. 

Gotovo bez iznimke, plemena koja naseljavaju džungle vlastiti izborom žive daleko od modernog svijeta i žele očuvati svoj način života. U mnogim slučajevima, ta plemena su ostaci većih društvenih zajednica koji su stradali porobljavanjem, epidemijama bolesti i u masakrima u 19 stoljeću. 

Sudbina Čovjeka od rupe upravo je ilustracija svih prijetnji s kojima se zajednice preostalih plemena i dalje suočavaju. Zaštićeno područje u kojem on obitava zove se Tanaru Indigenous Land. Riječ je o 'otoku' netaknute šume u pokrajini Rondônia koja se proteže uz granicu s Bolivijom. 

Kako su se zbog poljoprivrede nesmiljeno krčile šume, upravo su divlja plemena koja su naseljavala ta područja postala ugrožene vrste. Plemena koja nikad prije nisu imala nikakav kontakt  s vanjskim svijetom u trenutku su se našle u procjepu između nestajanja njihovog životnog teritorija i prijetnji od naoružanih kriminalaca, krijumčarima i krivolovcima koji su ih tjerali s njihove zemlje i ubijali. 

Možda od tih plemena možemo nešto naučiti

Čak i oni pripadnici plemena koji su preživjeli prvi kontakt s autsajderima brzo bi podlegli bolestima vanjskog svijeta. 

U svrhu očuvanja ostataka tih plemena, brazilska je vlada proglasila 50.000 četvornih milja Amazonske prašume zaštićenim područjem, što je otprilike jednako površini Engleske. Dodatno, te su prašume važne i zbog regulacije globalne klime s obzirom na posljedice emisija stakleničkih plinova.

No treba imati na umu da očuvanjem plemena, poput plemena kojem je pripadao Najusamljeniji čovjek na svijetu čuvamo poveznicu sa starim načinom života koji je iščeznuo s našeg planeta. 

Ta plemena žive potpuno nezavisno od globalne ekonomije i preživljavaju u jednoj od najzahtjevnijih klimatskih područja na Zemlji. U svemu tome, uspjeli su u nečemu u čemu mi na zapadu nismo - živjeti u harmoniji s prirodom, na način da okoliš ostane očuvan za generacije koje dolaze. Možda nas oni mogu koječemu naučiti, zaključuje autor.

POGLEDAJTE VIDEO: