Riki je još s dvije godine počeo imati problema s vidom. Lanac kojim je bio vezan urezao mu se u vrat. Spasio ga je susjed koji je inspekciji prijavio vlasnike...
VESEO I MAZAN
Najtužniji sam pas u Hrvatskoj, tražim dom! Riki već 8 godina živi u azilu i čeka da ga udome
Čitanje članka:
3
min
On je naš senior koji već osam godina traži dom. Bio je dvije godine vezan na lancu, bez vode hrane - ispričala nam je volonterka Anabela iz Udruge Vau Vau o tužnom psu Rikiju (10).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:12
Iako je Rikiju sada ljepše nego što je bilo prije osam godina, on i dalje traži svog najboljeg prijatelja. Prije osam godina živio je na lancu u okolici Bjelovara. Nije imao kućicu koja ga je mogla skloniti od snijega, tuče, vjetra, kiše ili sunca. Od hrane je tu i tamo dobio jedino stari kruh. Svježe vode rijetko je vidio.
Riki je još s dvije godine počeo imati problema s vidom. Lanac na kojim je bio vezan urezao mu se u vrat. Spasio ga je susjed koji je inspekciji prijavio vlasnike.
- Nisu mu ni to mijenjali. Kao štene je stavljen na lanac. Navodno je nešto trebao čuvati, no ne znamo što. Bio je odbačen potpuno. Nisu ga držali čak ni u dvorištu, nego van dvorišta. Godinama nikoga nije vidio - ispričala nam je Anabela koja je s njim od njegovog dolaska Udrugu.
Riki se s vremenom prilagodio na svoju okolinu, shvatio je da nisu svi ljudi isti. Sada je jedan od najmaznijih pasa u Udruzi.
- Jako je veseo i mazan. Ne sprječava ga ni to što više ne vidi. Snalazi se drugim osjetilima. Kao da je zaboravio na sve ono ružno što mu se dogodilo dok je bio manji. Kada je došao kod nas, imao je mrene na očima. Skupili smo donacije. Tada je to koštalo 12 tisuća kuna. On je otišao na operaciju i tada je malo bolje vidio. Kako je ostario, njegovo se stanje ponovo pogoršalo - ispričala nam je Anabela.
Dodala je da je zbog slabijeg vida malo nesiguran u društvu drugih pasa. Iz tog razloga traži dom gdje nema drugih ljubimaca.
- Nije agresivan nimalo, samo je malo u strahu kada osjeti druge pse. U njemu ima samo jako puno želje za pripadanjem i ljubavi. Cijepljen je, čipiran i kastriran. Zna šetati i na lajni. Definitivno treba dom - kazala je Anabela.
- Jako je puno propatio, ali nikada nije odustao. Tko god ga udomi neće pogriješiti. Ovakvu mazu i veselje svatko treba imati doma jer mu popravi dan čim ga se pogleda. On i dalje podigne glavu na svako otvaranje dvorišnih vrata u nadi da će jednom i po njega netko doći. Ne vidi dobro, ali zna da su stigli ljudi. Čuje škripanje kada se otvaraju vrata, diže nosić i njuška. No, ne osjeti miris nikog novog, nikog tko bi izgovorio njegovo ime i omogućio mu novi dom - zaključila je Anabela.
Iako je novi dom ono što priželjkuju svakom svom psu, volonteri ih neće dati u svačije ruke.
- Prije nego što nekome damo psa, provjeravamo u kakvim će uvjetima živjeti, moramo biti sigurni da će im u novom domu zaista biti dobro. Većina njih u životu se napatila i nikako ne bismo željeli da ponovno dožive nešto slično – kaže Anabela.
Nove vlasnike ne treba biti strah oko udomljavanja jer Udruga nastavlja brinuti o psima i nakon što dobe novi dom.
- Mnogi se boje kako će se stari psi brzo razboljeti pa ih muče potencijalni veterinarski troškovi. No, valja znati kako naša udruga ne prestaje brinuti o svojim psima ni nakon što ih udomimo. Ako se netko i nađe u takvoj situaciji, učinit ćemo sve kako bismo pomogli novim vlasnicima – tumači naša sugovornica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
