Najmisterioznije ubojstvo na sjeveru: 50 godina bez istine

Njezino ubojstvo i dalje je misterija bez odgovora. Njezino tijelo, izgoreno, pronađeno je na udaljenoj lokaciji u blizini Bergena u Norveškoj, u hladnom i skrovitom dijelu zemlje. S njezine odjeće skinutu se sve etikete, a s tijela bilo kakvi detalji koji bi mogli poslužiti kao tragovi. Još od 1970. godine mnogi se pitaju tko je ona? Zašto je bila sam u tom udaljenom i hladnom dijelu zemlje? Zašto je imala niz različitih identiteta? Je li bila špijunka i ako je - za koga je radila?

U njezinoj prtljagi nalazi se niz kostima, i kodirana poruka, a hotele je mijenjala više od jednom. Bio je tu i jedan tajanstveni sastanak s mornaričkim časnikom. I niz pitanja bez odgovora. Zahvaljujući modernoj znanosti i ovi dugogodišnji slučajevi bez ikakvih tragova možda bi se mogli riješiti. Ili ne. 

Većina tragova bila je uništena

Prošle su godine forenzičari testirali jedini dio njezina tijela koji nije izgoren, zube koji su ju povezali s Nurembergom u Njemačkoj. Pronađeni su dokazi koji pokazuju da je po godinama bliža četrdesetima nego tridesetima, kako je istraga otkrila u početku. U istrazi su sudjelovali i pomogli i slušatelji BBC-a, koji su tako i identificirali porijeklo žlice pronađene u njezinoj prtljazi.

Po podacima od različitih svjedoka žena je imala razmak između prednjih zubi, za doručak pojela zobenu kašu, i nosila krzneni šešir. I jako mirisala po češnjaku. Neki je se još od tada i sjećaju, kažu da je govorila engleskim jezikom s jakim stranim naglaskom, piše BBC. A sada su otkriveni i novi detalji. 

U pretrazi šume uz pomoć detektora metala Arne Magnus Vabo pronašao je mješavinu metala. Prokopao je duboko u zemlju i oko 15 centimetara ispod površine otkrio ručnu torbu. Dubina na kojoj je zakopana, pokazuje kako je možda i skrivena namjerno. 

"Bio je to prvi put da sam pretraživao ovaj dio. Kada ste sami to je baš strašan dio. Tu su ljudi znali izvoditi neke rituale ili se ubijati. Nije to baš lijepo mjesto na kojem možete biti", rekao je. 

Pažljivo je izvukao tešku ručnu torbu, i držao ju čvrsto zatvorenu. Policija je ubrzo stigla i mogla vidjeti torbu kojoj je korijenje uništilo strukturu. Bila je u zemlji nekoliko desetljeća. Pronađena je na udaljenosti od 40 metara od mjesta na kojem su pronašli leš žene, a čini se da bi to mogao biti prvi i novi trag u ovom slučaju nakon gotovo 50 godina.

U torbi koju su pregledali u laboratoriju osim zemlje nije pronađeno ništa više, sve što je nekoć bilo u njoj uništilo je vrijeme i priroda. Stručnjaci kažu da bi nakon toliko dugo vremena potraga za DNK-om bila uzaludna. 

Nakon što su je očistili njezino kratko remenje pokazuje da je možda bila dječja. Uzbuđenje koje je vladalo u laboratoriju, nakon otkrića torbe, ubrzo je splasnulo kada su otkrili kako je bilo koji drugi trag uništen. 

Sumnjaju da je bila špijunka za zloglasne radikale

"Kada sam pitala svog oca zna li išta o tome kako je djed radio na ovom slučaju, moj je otac reagirao kako ga nisam nikada ranije vidjela. Zašutio je i ponašao se kao da sam ga udarila u trbuh. Rekao mi je da ga je taj slučaj jako frustrirao i uništio njegovo povjerenje u posao. Imao je osjećaj da su neke prepreke na njihovom putu", rekla je Cecilie Thorsted Flo.

Zna se da je njezin djed radio za policiju u Bergenu, i bio jako dobar prijatelj s glavnim istražiteljem na slučaju. Često su se nalazili i dijelili svoje frustracije. Njezin otac tada je imao samo 10 godina, no sjećanje na to što se događalo ostalo je s njim i danas. 

"Kad se počelo govoriti o nekim poveznicama s Izraelom, koje je spominjao i moj otac, javila sam se. Kaže kako je možda zbog toga taj slučaj završio bez odgovora. Kada je policija u Bergenu koja je radila na slučaju, počela kopati dublje i otkrila poveznicu sa stranom obavještajnom službom, čini se da su tada sa slučaja maknuli lokalnu policiju", rekla je. 

Tijekom istrage nisu pronađene čvrste poveznice žene iz Isdala i Izraela, iako neki vjeruju da je to sasvim moguće, pa taj trag slijede i dalje. Tajna služba istraživala je mogućnost i povezanost žene i tajnih suđenja za slučaj norveškog projektila Pingvin krajem 60-ih.

Ostali dokazi istragu usmjeravaju prema mogućnosti špijuniranja za nevladinu organizaciju, možda jednu od onih zloglasnih iz 70-ih, poput frakcije Crvene armije Baader-Meinhof.

No, kako smatra Cecile, u cijelom slučaju možda bi se moglo puno više toga istraživati, čini se da je misterija utjecala na mnogo ljudi, zbog čega još uvijek nije zaboravljen nakon toliko godina. 

U blizini Osla grupa mladih ljudi istražuje stare novine, i niz starih policijskih izvještaja. Oni su prijatelji no nalaze se s posebnim ciljem - u pokušaju da riješe ubojstvo žene iz Isdala. 

"Počeli smo slušati podcast i došli do različitih teorija o tome što se možda dogodilo. Mislimo da je špijunka ili nešto poput toga jer je primijećena zahvaljujući nekoliko vojnih mjesta u Bergenu. Mislim  da je bila umorna od svog posla i ubila se", kaže Thomas Hayes.

No ne slažu se svi u klubu s njim. "Mislim da je bila špijunka ili agentica ali se pitam kako je umrla? Mislim da ju je ubila druga žena", kaže Fredrik Knudsen.

Jednog dana član kluba Sindre Bratli pojavio se na sastanku s kutijom. Njegov je ujak novinar istraživao slučaj prije nekoliko godina. 

"Radio je za novine iz Bergena tijekom 90-ih. 25 godina nakon pronalaska napisao je veliki članak. Posudio je dokument od policije, i nikada ih nije vratio", kaže Sindre. 

Jedan svjedok misli da se sreo s njom

To su bile kopije policijskih izvješća, no kao i u slučaju torbe, bilo je to zanimljivo ali na kraju frustrirajuće otkriće. 

Thomas Hayes poznata je zvijezda norveške serije Skam, koja je hit diljem svijeta. Dok ima milijun sljedbenika online, rad na ovom slučaju nešto je što su četvorica prijatelja zadržala sami za sebe. 

"Imam puno sljedbenika u Rusiji i u Ukrajini i oni sigurno imaju rođake koji su nestali tijekom 70-ih. Možda nešto izađe, možda dođemo do nekog traga", rekao je. 

"Morao sam nekome reći za to čega se sjećam već 48 godina. Oduvijek sam imao potrebu da nekome ispričam. Nisam to htio zadržati za sebe", rekao je Ketil Kversoy.

Ketil je novinare BBC-a odveo duboku u šumu, s puno snijega, i sa samo nekim skijašem koji prolazi po toj inače dalekoj divljini. 

"Nisam tu bio od tog sastanka, prije 48 godina. Tada sam dolazio često, no nakon toga, više ne nisam vraćao", govori.  

Priča o jednom danu iz 1970. godine kada se susreo sa ženom iz Isdala, tako barem misli. Bilo je to kasnog poslijepodneva kada se vraćao u Bergen. 

"Bio sam iznenađen jer su neki ljudi bili na planini. Što nije bilo uobičajeno. Nisam nikoga vidio a pješačio sam satima", kaže.

Prišla mu je žena koju su pratila dvojica. Svi su oni, kako se sjeća, bili obučeni za šetnju gradom, a ne šetnju divljinom. Putevi su im se još približili. 

"Gledala je u mene i čini mi se da sam joj na licu vidio strah, i odustajanje. Kao da mi je nešto željela reći no tada se okrenulo i pogledao dvojicu koji su bilo oko 20 metara iza nje. Siguran sam da je zala da su krenuli za njom", rekao je. 

Još i danas živa mu je slika žene i muškaraca u sjećanju. 

"Sjećam se njezine kose, tamne ne preduge kose. A i muškarci koji su je slijedili imali su tamne kose. Nisu mi izgledali kao Norvežani, mislim da su bili iz južne Europe", kaže. 

Svoju priču nije odmah ispričao policiji, sad kaže da mu je žao zbog toga, no da se osjećao kao "lud čovjek s ludom pričom". No njegov prijatelj koji je radio tada u policiji rekao mu je da je slučaj izvan mogućnosti policije u Berganu, i da je to međunarodni slučaj koji nikada neće biti riješen. 

Neki misle da je lovila naciste

Ketil naglašava kako je tu ženu susreo u nedjelju, i to je onaj dio koji je čudan u cijeloj priči. Njezino tijelo pronađeno je u nedjelju ujutro, a posljednji put je viđena u ponedjeljak, gotovo tjedan dana nakon što je pronađena. Tako se zapravo postavlja pitanje kada su se oni susreli. 

Mnogi slušatelji koji su na BBC-u pratili ovu istragu pitali su zašto se njezin DNK nije usporedio s milijunima profila koji se nalaze u najvećoj komercijalnoj bazi podataka. Objašnjavaju da se ti podaci, koji pripadaju norveškoj policiji, iz različitih legalnih i etičkih razloga, ne mogu staviti u komercijalnu bazu koju ljudi koriste kako bi pronašli svoje pretke. 

No na ovom polju bilježi se veliki razvoj tehnologije, posebno upotrebom genetske genealogije, i to posebno u SAD-u. Uz pomoć tradicionalnih metoda gradi se obiteljsko stablo kako bi se otkrio identitet nepoznate osobe. 

Zahvaljujući tom postupku Joseph James DeAngelo, bivši policajac osuđen je za osam ubojstva u travnju 2018. godine, zahvaljujući na takav način pronađenim DNK dokazima u istrazi slučaja Golden State Killer.

U još jednom američkom slučaju Bear Brook Murders, na ovaj način potvrđena su tri identiteta ubijenih. Marlyse Elizabeth Honeychurch i njezine dvije kćeri, Marie Elizabeth Vaughn i Sarah Lynn McWaters, nestale su 70-ih.

Genetska genealogija pomogla je i identificirati muškarca koji ih je ubio, Terryja Peder Rasmussena, serijskog ubojicu koji je umro 2010. godine. Četvrta žrtva za koju se vjeruje da je djevojčica, još nije identificirana. 

Vodeća stručnjakinja na ovom polju Coleen Fitzpatrick ponudila je svoju pomoć u istrazi, i identifikaciji žene iz Isdala. Ona je dio DNK volonterskog projekta koja uz upotrebu ove tehnologije identificira nepoznate ljude, koje nazivaju John i Jane Does. 

"Radimo na mnogim slučajevima koji se bave testiranjem i možemo identificirati te ljude. Žena iz Isdala je jako poznat slučaj i jako je zanimljiv, voljeli bi na njemu raditi", rekla je. 

Budući da je ovaj slučaj dio BBC-ovog podcasta koji je izazvao veliku pažnju publike, mnogi imaju svoje objašnjenje što se tu moglo dogoditi. Među njima je i pisac Gunnar Staalesen koji misli da je žena tražila i lovila naci kriminalce.  

"Izrael i Norveška imaju blisku vezu, pa ako je tajna služba znala što je ona ovdje radila, čuvali bi to u tajnosti. No to je samo teorija", rekao je. 

Neki su se pitali je li moguće da je ubijena na nekoj drugoj lokaciji, što kako kaže Inge Morild, patolog, nije baš moguće. 

"Udisala je dim, i bila je vatra pored njezina tijela, tako da je najvjerojatnije umrla na mjestu tog požara. Ili je trebao biti požar ili dim na nekom drugom mjestu, a koliko znam to nije ništa prijavljeno. Mislim da je umrla na mjestu požara", rekao je. 

I policajci će se složiti kako su u ovako kompleksnim slučajevima jako dobri detektivi ljudi, jer mogu proširiti glas o ženi. Možda i oni sami tragaju za nekom svojom rođakinjom ili prijateljicama i imaju neke informacije koji bi im pomogle da i konačno rasvijetle slučaj žene iz Isdala.