U finalu Frica su: "Peleov priručnik" Dragana Juraka, "Mirovanje" Dunje Matić, "Gracija od čempresa" Želimira Periša, "Brod za Issu" Roberta Perišića, "Ljeta s Marijom" Olje Savičević Ivančević i "Sama" Ivane Šojat
HRVATSKI BOOKER
Nagrada Fric: U Puli proglašeno šest finalista najprestižnijeg književnog priznanja u zemlji!
Posljednjeg dana priredbe Sa(n)jam knjige u Puli proglašeni su finalisti nagrade Fric za najbolje djelo fikcijske proze 2021/22. U finale Književne nagrade Fric plasiralo se ovih šest naslova: "Peleov priručnik" Dragana Juraka, "Mirovanje" Dunje Matić, "Gracija od čempresa" Želimira Periša, "Brod za Issu" Roberta Perišića, "Ljeta s Marijom" Olje Savičević Ivančević i roman "Sama" Ivane Šojat. O nagradi je u Puli, uz književnika i promotora Emira Imamovića Pirkea, govorio Alen Galović, zamjenik glavnog urednika 24sata. Upravo su 24sata i tjednik Express osnivači nagrade koja se u kratkom vremenu profilirala kao jedno od najprestižnijih takvih priznanja u zemlji, pa i šire.
Finaliste je odabrao žiri predvođen predsjednicom, teatraloginjom Natašom Govedić, a u kojem su još bili molekularna biologinja Dragomira Majhen, dramaturginja Dubravka Vrgoč, kritičar i teoretičar književnosti Tomislav Brlek, teolog Dalibor Milas, odvjetnik Čedo Prodanović i povjesničar Hrvoje Klasić.
Nagradu su utemeljila 24sata i tjednik Express, a dodijelit će se sedmi put pod pokroviteljstvom Barcaffea.
Za nagradu, koja će 15. prosinca biti dodijeljena sedmi put u nizu, konkuriraju sve knjige fikcijske proze napisane na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku, ali premijerno objavljene u Hrvatskoj u razdoblju 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2023. godine. Jedan autor/ica osvojit će nagradu koja donosi mobilnu skulpturu i 10 tisuća eura.
Do sada su dobitnici nagrade Fric bili, redom: za sezonu 2016/17 Damir Karakaš za roman „Sjećanje šume“, 2017/18 Jurica Pavičić za roman „Crvena voda“, 2018/19 Darko Cvijetić za roman „Schindlerov lift“, 2019/20 Marko Gregur za roman „Vošicki“, 2020/21 Damir Uzunović za roman „Ja sam“ i 2021/22 Miljenko Jergović za zbirku priča “Trojica za Kartal“.
Ovako glase obrazloženja žirija o šestoro finalista:
Jurak, Dragan: Peleov priručnik (V.B.Z.)
Jurakova proza poigrava se funkcijom “sveznajućeg detektiva” iz noir-tradicije i njegovim pogledom na dokumente jedne ljubavne izvanbračne afere, čije komadiće postaje jednako teško sastaviti, kao i dokučiti filozofiju “zametenog traga” u koji se ljubavnici nastoje sakriti. Kako veli pisac: “Granica između stvarnosti i nepostojanja briše se. Postaje neodređena. Prošlost se poništava. Budućnost se ne očekuje. Ljubavnici odlaze u svoj svijet. To je podmorski svijet, svijet prigušenih zvukova.” Poezija, esejistika i “kriminalistika” spajaju se u roman koji želi govoriti o ljubavi kao nemogućoj, zabranjenoj i osujećenoj, ali ipak revolucioniranoj u svom varljivo nevelikom opsegu.
Matić, Dunja: Mirovanje (V.B.Z.)
Sve od dnevničkih zapisa Virginije Woolf posvećenih bolesti, preko Susan Sontag do Sarah Ramey, tema “pisanja protiv dijagnoze”, ali i pod teretom dijagonze, postaje način narativnog uspostavljanja unutarnjih uporišta, gotovo šamanskog “prijepisa” svoje biografije u novi kontekst, koji spisateljica Katy Wimhurst naziva “strategija Perzeja”: užas je moguće pogledati samo u blagom odsjaju, na površini štita slavnog grčkog junaka. Nikako ne izravno. Dunja Matić to ovako formulira u svom romanu: “Umjesto raspravama, riječi služe smiraju. Sastaju se u tišini, na bjelini, dodirom tipke. Malo ih je i sve su mekane.” I zbilja, svijet ozdravljanja i partnerske podrške upostavlja se milimetar po milimetar, polako poražavajući svoju Meduzu.
Periš, Želimir: Gracija od čempresa (Oceanmore)
Perišev stil, bogat ironičnom preradom bajke i narodne predaje, makabrističkim pjesničkim slikama, fabriciranim narodnim legendama i srčanom agitacijom za ženska prava, pokazuje da rod autora ne odlučuje o feminizmu teksta. Jer “Gracija od čempresa” je rugalica patrijarhatu i crkvi, začinjena ismijavanjem svega onoga što se u konzervativnim sredinama smatra svetinjom: primitivnosti, poslušnosti, pristojnosti i poniznosti (4P). Iako kreće od davnih progona žena i njihova nekažnjena ubijanja, tekst se polako kreće povijesnim horizontima sve dok ne uspostavi “ženski grad” ili utvrdu u kojoj žene nemaju gospodara. I nije toliko važno može li takav grad opstati, nego može li se makar i zamisliti, pa onda i pretvoriti u spekulativni eksperiment.
Perišić, Robert: Brod za Issu (Sandorf)
Ispričan iz perspektive dječaka, mačke i magarca, ovaj roman o grčkoj kolonizaciji jadranske obale i otoka Visa radikalno kritizira vrijednosti kapitala i kapitalizma. Na cijeni je briga za slobodarstvo robova, kako onih ljudskih, tako i onih životinjskih. Već i sama činjenica da tekst pripovijeda Vjetropir ili lako pokretljiv element zraka dosta govori o “dedramatizaciji” povijesnih kronika i pokušaju da se ispripovijeda etnografija čuvanja ljudskog i životinjskog nemirnog, istraživačkog duha i osobnog dostojanstva, a ne povijest vladarskih obijesti. Duboki, transvrsni humanizam ovog teksta uspostavlja novi žanr animalne historigrafske metafikcije. Pri tom je povijesna dokumentacija naseljavanja Jadrana jednako važna u tekstu, kao što je to fokus na mudrost životinja.
Savičević Ivančević, Olja: Ljeta s Marijom (Fraktura)
Izabravši ime “Marija” kao obrazac čitave naše kulture, ali i ženske loze jedne obitelji, Savičević Ivančević pripovijeda o sto godina koje povezuju Marjetu, Meri, Mašu, Marijolu i Maru. Blisko “Životu djevojčica i žena” Alice Munro, autorica nastoji uspostaviti prijelomne trenutke ženske samosvijesti: izdržati trudnoću izvan braka, dobiti bitku s gladi i siromaštvom, ne odustati od školovanja i karijere, izdržati nekonvencionalnog svog glasa. Bake, majke, kćeri i unuke ovdje su suprotstavljene “marijanskoj” tradiciji europskog kršćanskog samoodricanja, odnosno prikazane kao duga linija polaganog uspostavljanja i jačanja “marijanskog” feminizma.
Šojat, Ivana: Sama (Naklada Ljevak)
Iako je formalno riječ o romanu koji prati unutarnje razloge raspada dvaju brakova, zapravo je riječ o tekstu koji propituje političku dimenziju parezije (konfrontacijske istine) te općenito potrebe radikalne iskrenosti u odnosima. Heroina teksta s naporom ljušti slojeve i slojeve socijalnog licemjerja kako bi uspostavila kriterije iskrenosti – najprije sa sobom, zatim sa svojom majkom i u konačnici sa suprugom od kojeg se razvodi. Svaka etapa istinoljublja je osnažuje i potvrđuje da je “samotnost” mnogo više povezana s lažima, nego s bespoštednom istinom u odnosima.
Nova priznanja za nagrađene
Zanimljivo je primijetiti da su gotovo sva nagrađena djela nakon Frica pobrala i druge značajne nagrade u zemlji, ali i u inozemstvu. Aktualni dobitnik Miljenko Jergović je za Trojicu za Kartal u međuvremenu dobio nagradu Andrićevih dana, prvi dobitnik Karakaš je za „Sjećanje šume“ kasnije dobio talijansku književnu nagradu Premio ITAS del Libro di montagna te Kočićevo pero u Banjoj Luci. Potonju je nagradu osvojio i Cvijetić za svoj „Schindlerov lift“, a više je nagrada za najbolju knjigu u Francuskoj osvojila Pavičićeva „Crvena voda“. Osim što je taj roman uz Frica u Hrvatskoj ovjenčan i Đalskim, u Francuskoj je prijevod osvojio prestižnu nagradu Grand Prix de Littérature Policière za najbolji strani krimić (tu su nagradu ranije dobivali Patricia Highsmith, Stanisław Lem, Mary Higgins Clark, Elmore Leonard, P. D. James), dobio je ranije i nagradu Le Point du Polar européen na festivalu Quais du polar u Lyonu te nagradu francuskog mjesečnika za kulturu Transfuge, također za najbolji strani krimić. Uzunović je za roman "Ja sam" dobio nagradu Društva pisaca BiH, a Gregur je za roman „Vošicki“ osvojio i državnu nagradu Vladimir Nazor za 2020.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
