Sadašnjost i vječnost: Pogledajmo iz očišta autora i suvremenosti, iz perspektive aktualne vs. budućoj - bi li vam više stalo do ičega sad ili u vječnosti?
Nagrada Fric: Riječi jesu djela i baš zato ih nagrađujemo
Uvođenje zbrke u terminologiju znači uvođenje zbrke u glave. Nekad se to radi svjesno u manipulantske svrhe, a nekad je odraz zbrke u pojmovima odraz zbrke u glavi.
Svjesno se u književnom prostoru čini kad se, recimo, internetske stranice izdavača proglašavaju e-knjižarama ili kad se pod termin romana, komercijalnih i prestižnih razloga radi, trpa ono što se ni uz najveću dobrohotnost i elastičnost prema inkluzivnom žanru romana ne može pod njega podvesti.
Jezik je oružje, to znaju ne samo zavodnici, nego i nacije, s njim se mora odgovorno, jezik je djelo, zato onaj mitski socijalistički prelazak “s riječi na djela“ treba shvatiti vrlo uvjetno jer, posebice u književnosti: riječi jesu djela. Jedna od zbrka nastaje kad se uporno miješa obilježavanje nečega sa slavljenjem ili - sve je ovo uvod da dođemo do naše teme - priznavanje i nagrađivanje.
Priznanje je nešto kao “hvala, izvrsni ste“, uza što se obično ne kaže, “od toga su mi pocrkali i štakori u šupi“, nego se primi taj manje ili više lijepo dizajniran komad papira, eventualno plaketa, kojoj je onda još teže naći mjesto nego papiru, a ne da se ni, u slučaju onih sklonih hvastanju, izložiti na zidu. Priznanje znači da postojiš, što čovjeku ne treba kao dokaz da jest, ali institucijama, državi recimo, itekako znači. No mi o ljudima govorimo, a oni su priznati činom rođenja, pa im ne trebaju priznanja za dobrovoljno davanje krvi, sudjelovanje na turniru u pikadu...
Priznanja su tu da potvrde instituciju moći onoga koji dodjeljuje priznanje, ne zbog onoga kome se dodjeljuje. S nagradama je već nešto drukčije. Nagrada donosi opipljivu korist, ona može biti materijalna, može i naturalna, ali je iskaziva u jedinicama koje se mogu prevesti u vremenske. Nagradom je čovjek osvojio nešto vremena, a to je ono oko čega se živo vrti i što odbrojava. Ne mislimo pritom na vječnost, ne, nego naprosto na to da nagrada svojim materijalnim ekvivalentom oslobađa čovjeka od moranja, da amortizira dio trebanja, da ga oslobađa težine kojom ga vežu svakodnevne obaveze i otpušta u slobodan let smjerom koji si sam izabere.
Nagrada, jasno je to već sad, utoliko manje drži do prestiža, koji priznanje može donijeti. Do tog društvenog ugleda joj može biti stalo, obično ga i, što je izdašnija, više nosi sa sobom, ali on nije jedino ono što nosi sa sobom, premda je u kompletu s nagradnim dijelom vjerojatno trajnije.
No pogledajmo malo stvari iz očišta autora i suvremenosti, iz perspektive aktualne vs. budućoj - bi li vam više stalo do ičega sad ili u vječnosti? Zbog svega toga nagrada Fric sa svojim sponzorom Barcaffeom i organizatorom, tjednikom Express, sasvim je opipljiva nagrada od 75.000 kuna bruto.