Njemački Wehrmacht bio je prva vojska svijeta koja se uzdala u kemijsku drogu. A Otto Ranke, vojni fiziolog i sam ovisan o popularnom Pervitinu, drogi na bazi metamfetamina, bio je odgovoran za njegovu primjenu
SPECIJAL: TREĆI REICH
Nadrogirana Njemačka: Bili su nepobjedivi zbog crystal metha
Povodom 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata donosimo vam specijal o Trećem Reichu i njihovom vođi Adolfu Hitleru, čovjeku koji je započeo najveće krvoproliće u povijesti. U četvrtom dijelu pročitajte kako je Hitlerova vojska imala nadljudsku snagu u prvim godinama rata zbog djelovanje jedne malene tablete...
Pervitin, droga na bazi metamfetamina proizvodila se od 1937. a reklamirala se kao kao pilula za podizanje, koja treba vojnike riješiti stresa i umora, te stvoriti kod njih osjećaj euforije.
Hitlerova vojska je izvela Blitzkrieg invaziju na Poljsku i Francusku dok su bili pod djelovanjem Pervitina koji ih je održavao budnima, euforičnima i nepobjedivima. Davao im je nadljudsku snagu.
- U početku vojska nije shvaćala da je Pervitin droga, vojnici su misli da ima učinak kao da piju kavu - piše Norman Ohler u svojoj knjizi Potpuna ekstaza.
Nakon što su Pervitin isprobali 1939. tijekom invazije na Poljsku naručili su 35 milijuna tableta za vojnike prije nego su napredovali u Francuskoj u proljeće 1940. Francusku su brutalno pregazili u samo šest tjedana.
U razdoblju od 1939. do 1945. godine podijeljeno je oko 200 milijuna ovih tableta, koje su vojnici u žargoni zvali “tenkovska čokolada”.
'Naš glavni neprijatelj zove se umor'
Čovjek koji uvelike zaslužan za konzumaciju Pervitina diljem zemlje je vojni fiziolog prof.dr. Otto F. Ranke čiji je vojno - fiziološki institut bio je odjel Vojno-liječničke akademije.
Naime, vojna fiziologija bavi se posebnim opterećenjima vojnika - s ciljem da se u medicinskom pogledu optimizira učinkovitost vojske i izbjegavaju štete prouzrokovane prevelikim angažmanom ili vanjskim utjecajima. U doba kad je vojska počela samu sebe razumijevati kao modernu organizaciju, a vojnike nazivati 'motorima s dušom', Rankeov zadatak sastojao se u tome da ih sačuva od amortizacije to jest nesposobnosti za vojnu službu. Sastavne dijelove trebao je podmazivati tako da stroj radi optimalno, tako da je za njemačku vojsku bio neka vrsta trenera učinkovitosti - i izumitelj gadgeta. Tijekom godina Ranke je razvio toliko različite stvari poput, primjerice, naprave za razotkrivanje umjetnog zelenila (maskirnih odora npr. u šumi), novih zaštitnih naočala za vozače motora, neprobojnih, a istodobno za znoj propusnih tropskih kaciga za Afrički korpus ili prislušnih mikrofona za poboljšanje određivanja smjera za kontraobavještajnu službu.
- Kao vodeći vojni fiziolog Trećeg Reicha Ranke je poznavao glavnog neprijatelja, a to nisu bili ni Rusi na istoku, ni Francuzi ni Britanci na zapadu.. Protivnik kojeg je on htio pobijediti zvao se umor - neobičan antagonist kojega je teško napasti, a redovito izbacuje borce iz stroja, obara ih s nogu i prisiljava na odmor. A vojnik koji spava beskoristan je, nesposoban i opasan - jer može biti da neprijatelj upravo u to vrijeme ne spava. Tko je umoran taj lošije nišani, neplanskije puca, manje spretno vozi motor, automobil ili tenk- navodi u svojoj knjizi autor Ohler.
'Magična' tabletica
Borbu protiv umora i iscrpljenosti Ranke je, objašnjava Ohler, proglasio šefovskom stvari kad je u proljeće 1938., godinu i pol prije izbijanja rata, u Kliničkom tjedniku pročitao hvalospjev Temmlerova kemičara Fritza Hauschilda sredstvu za održavanje budnosti Pervitinu, dobro je naćulio uši. Tvrdnja da to sredstvo pomaže pri postizanju dvadeset posto višeg volumena disanja uz bitno veće uzimanje kisika - što su tada bile mjerne veličine za povećavanje učinkovitosti - nije mu više davala mira. Odlučio je istražiti stvar pa je isprva s devedeset, a potom i sa stotinu i pedeset budućih sanitetskih časnika organizirao dobrovoljne pokuse na slijepo, dajući im Pervitin (P), kofein(C) i placebo tablete(S). Onda im je dao da čitavu noć rješavaju matematičke i druge zadatke. Rezultati su se činili nedvosmislenima: S-ljudi su pred zoru spavali u klupama, dok su oni s pervetinskim injekcijama još uvijek bili manično pri stvari, 'svježih lica..tjelesno i duševno okretni kako je pisalo u pokusnom protokolu. I nakon više od deset sati trajne koncentracije osjećali su se 'tako da bi rado izišli u grad'.
No Ranke nije ustanovio samo pozitivne stvari. Pervitin je u svakom slučaju sprječavao san, ali ispitanike nije činio pametnijima. Idealno, dakle, za vojnike, glasio je sažetak toga zacijelo prvog sustavnog pokusa s drogom u vojnoj povijesti, naglašava Ohler u svojoj knjizi Potpuna ekstaza.
'Izvanredno sredstvo za postizanje budnosti kod umorne vojske(...) Razumljivo je od kakva bi iznimnog vojnog značenja bilo kad bi nam uspjelo da liječničkim mjerama na dan borbenog djelovanja za neke postrojbe privremeno uklonimo prirodno umaranje)...) Vojno korisna stvar'.
Tako se, primjerice, kod tenkovske divizije koja je kod Graudenza prešla Vislu, zaokrenula prema istočnoj Pruskoj i odatle izvršila proboj prema Brest-litovsku navodi: 'Česta euforija, podizanje pozornosti, jasno dizanje učinka. Posao lako polazi za rukom, iznimna budnost i osjećaj svježine. Čitav dan proveden radno, uklanjanje depresije, povratak normalnom raspoloženju'.
Budni po dva dana i dvije noći
Koliko se uporaba Pervitina razumjela sama po sebi, koliko brzo se širila njegova popularnost, pokazuje i činjenica da ga je i sam Ranke počeo redovito uzimati, o čemu je pisao i u svom ratno-liječničkom dnevniku.
- Prosječan radni dan olakšavao bi si dvjema Temmlerovim tabletama koje bi mu pomogle da svlada stres službe i da mu popravi raspoloženje. Iako je znao za opasnost ovisnosti, on, samozvani stručnjak za Pervitin iz toga nije izvlačio nikakve zaključke. Za njega je Pervitin ostao lijek, koji bi si priuštio u količinama koje je smatrao ispravnima. Ostati budnim dva dana i dvije noći u komadu vojnom bi fiziologu postalo normom. Tih prvih ratnih dana neprekidno je radio u naponu snage. Između bojišnice, gdje je držao predavanja o Pervitinu, i državne prijestolnice, gdje je proširivao svoj institut, više se nije smirivao. Zahtjevi su postali previsoki pa je drogu uzimao sve redovitije kako mu se ne bi smanjila učinkovitost. Nije potrajalo dugo da se Ranke nađe pred klasičnim burn-outom - iako taj pojam tada još nije postojao.
U svom dnevniku on je doduše hrabro tvrdio: 'Osobno: moja je depresija prevladana. Od 8. studenog u podne ponovo sam sposoban za rad. Ali često kad bi kasno noću legao u postelju, ondje je proveo 'prilično besanu noć' i sljedećeg jutra se žalio: 'Zamalo sam se slomio'. Njegov je polagani silazak u ovisnost reprezentativan. Uz pomoć kemije pokušavao je svoje granice pomaknuti sve dalje, iako to odavno više nije bio u stanju - objašnjava Norman Ohler.
Pervitin su počeli uzimati baš svi..
I izvan vojske ovisnost je rasla. Trećim Reichom je 1939. pojačano harala pervitinska groznica. Radilo se pritom o kućanicama u klimakteriju, koje su 'tamanile tablete poput bombona', mladim majkama, koje su nakon poroda, prije dojenja metamfetaminom ublažavale poslijeporođajnu depresiju, ili udovicama, koje su putem agencija za sklapanje brakova tražile ugledne partnere pa bi visokim dozama nastojale razbiti zakočenost pri prvom susretu.
Indikacijsko polje naraslo je unedogled. Kod porođajnih bolova, protiv morskih bolesti, straha od visine, peludne hunjavice, shizofrenije, anksioznih neuroza, depresija, nedostataka motivacije, moždanih smetnji - svejedno od čega da su Nijemci patili, posezanje za plavo-bijelo-crvenom kutijicom sve je je više postajalo rutinom.
- U kasnu jesen 1939. Leo Conti, po dužnosti, 'državni zdravstveni vođa', dakle, neka vrsta ministra zdravstva, pokušao je, premda malčice prekasno, spriječiti da 'čitav narod pati od narkomanije'. Skrenuo je pozornost na činjenicu da 'neugodne nuspojave ukidaju povoljne uspjehe postignute nakon primjene sredstva'.
U studenom 1939. zabranio je izdavanje Pervitina bez recepta a nekoliko tjedana poslije održao u berlinskoj vijećnici govor pred članovima Nacionalsocijalističkog njemačkog liječničkog zbora, upozorivši na 'novu, veliku opasnost, koje vjerojatno nećemo ostati pošteđeni uza sve popratne pojave ovisnosti'.
No njegove riječi nitko nije uzeo osobito ozbiljno: konzumiranje Pervitina nastavilo je rasti - navodi Ohler u svom djelu.
Kako je Contijeva Državna zdravstvena služba bila civilna ustanova vojska se promptno usprotivila njezinu upletanju: 'Wehrmachtu je nužno da i korištenjem medikamenata(...) izazove prolazno pojačanje učinkovitosti ili suzbijanje umora' otpisao je hladno i jasno vojni sanitetski inspektor Waldamann.
Nuspojave su bile zastrašujuće
Njemački Wehrmacht postao je prvom vojskom svijeta koja se uzdala u kemijsku drogu. A Ranke, vojni fiziolog ovisan o Pervitinu, bio je odgovoran za njegovu primjenu.
U Temmlerovim pogodima u jednom danu moglo se isprešati 833 000 tableta. To je bilo nužno jer je Wehrmacht za vojsku i zrakoplovstvo naručio ogromnu količinu: 35 milijuna komada.
Iako su im tablete dozvoljavale izdržati duge intervale intenzivne fizičke aktivnosti, nuspojave su bile zastrašujuće. Uključivale su nesvjesticu, znojenje, depresiju i halucinacije.
Neki od vojnika imali su fatalne srčane probleme, dok su neki izvršavali samoubojstva zbog psihotičnih epizoda.
- Ranke nije dao protiv Pervitina ni kad se sve više muškaraca borilo s nuspojavama iscrpljujućeg sredstva, patili od nedostatka motivacije, depresija: čim bi djelovanje droge popustilo, oni su postajali nemirnima, osjećali se loše. Što si dulje uživao meth to se manje dopamina i serotonina oslobađalo u mozgu - to se manje pojedinac osjećao dobro i to je više uzimao da izjednači taj nedostatak. To je đavolja spirala ovisnosti.
Sve je to Ranke izostavljao, povodeći se za motom rat je rat , a meth je meth. Znanstvenik koji je na svom institutu na Vojno-medicinskoj akademiji slovio nepotkupljiv, uljepšavao je prigovore protiv sredstva za održavanje budnosti koji su bili određeni za Berlin. Pritom se pokazala i njegova vlastita, sasvim osobna nedostatnost: on je poznavao drogu kao nitko drugi u vojsci i znao je za njene opasnosti, ali bio je ovisan o njoj, pa je njezine učinke nastojao prikazati što bezazlenijima, kako pred samim sobom, tako i prema van. Klasičan slučaj ovisnog dilera. Kod Rankeove zlouporabe te supstancije bilo je neobično to što je imala za posljedica za sudbinu nebrojenih vojnika i civila - zaključuje Ohler.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
