Nadica paraliziranom sinu (12) izrađuje aplikacije za učenje

Vjerojatno nikad neće progovoriti, rekli su liječnici Nadici Bjelčić iz Zagreba za jednogodišnjeg sina koji je rođen s cerebralnom paralizom. Denis (12) danas ide u šesti razred po redovnom programu. Nepokretan je, samo malo može pomicati rukama, ali nedovoljno da stabilno drži olovku ili udžbenik za nastavu. Vid mu je jako slab, razvijen je samo 10 posto na lijevom oku. Na udaljenosti od četiri metra ne razaznaje oblike. Govori sporije, ali jednako inteligentno kao i njegovi vršnjaci rođeni zdravi. Jako je radoznao, postavlja bezbroj pitanja, a nas je osvojio u trenutku. Zna rješavati razlomke, čita lektiru i rješava testove. Sve zahvaljujući svome trudu te iznimnoj upornosti roditelja.

- Mogao je ostati dijete koje ne zna objasniti je li gladan ili žedan, no nisam to mogla dopustiti. Naučili smo ga da se koristi onim što ima - govori majka, koja je u T-HT-u zadužena za razvoj informacijskih sustava. I dala je sve od sebe. Za svaki razred sinu Denisu je na laptopu i iPadu programirala aplikacije pomoću kojih prati gradivo.

- Počela sam s običnim papirom, na kojem sam mu nacrtala znakove za: DA, NE, JOŠ, DOSTA. Već kao beba pogledom na simbol mi je pokazivao što želi. Poslije sam mu sve crtala, a fotografije ljudi i stvari printala s interneta. Pisala sam mu crvenim markerom jer ta boja najbrže dolazi do mozga - prisjeća se majka. Progovorio je s dvije godine, a šest mjeseci nakon toga već je povezivao tri riječi. Godinu prije nego što je krenuo u prvi razred Denis je prošao 80 posto gradiva da ne bi bio u zaostatku za kolegama. Nadica je na računalo instalirala Boardmaker, program kojim se Denis i danas koristi na nastavi. U praznom dokumentu majka sama upisuje nastavni program, ubacuje ilustracije.

- Slova, brojke i slike uvećane su na razinu koju može vidjeti. Razmaci između brojki su mnogo veći nego u udžbenicima kako bi mogao raspoznati znakove - kazuje majka.

Dok je ona objašnjavala, Denis je na tabletu rješavao matematičke zadatke. Zbog lošeg vida mora prisloniti lice na tablet da vidi, ali dječak je uporan. I profesori su se naviknuli. Denisu materijale šalju na računalo.

- Za vrijeme ispita djeca znaju da Denis treba tišinu kako bi čuo i razumio profesora, a potom i razmislio o odgovoru. Za matematičke zadatke ima asistenta koji upisuje što on računa - objašnjava majka. Ipak, matematika mu nije omiljena.

- Siguran sam da želim postati pisac - rekao nam je nasmiješen, a potom se bacio na igru. Osim učenja, na tabletu se može i igrati, što mu pomaže za razvoj motorike.

Razvijaju program u Hrvatskoj

Četiri fakulteta: FER, Grafički, Edukacijsko-rehabilitacijski i Filozofski udružili su se i lani od siječnja pokušavaju razviti programe koji će u budućnosti pomagati djeci kao što je Denis, koji otežano komuniciraju. Mama Nadica, predsjednica udruge Oko, koja okuplja roditelje djece s oštećenjima vida, i njezin sin pomagali su, među ostalima, studentima savjetima jer oni ipak iz prve ruke znaju što u programu treba promijeniti. Najveći je problem što si iPad ne može priuštiti svatko, a uz to u Boardmakeru sve je na engleskom. Projekt je prepoznat i u Europi pa će fakulteti dobiti novac za razvoj, a fakulteti će danas prezentirati rad u rektoratu Sveučilišta u Zagrebu.