'Na glistama vrtim dobru lovu!'

Bio sam u dilemi između puževa i glista, ali sam se na kraju odlučio za gliste jer su manje osjetljive od puževa, pojašnjava nam magistar poljoprivrede Josip Mijaković dok razgledavamo njegovu “tvornicu“ prirodnoga gnojiva u naselju Oštrice uz Novi Marof.

- Čim sam obitelji spomenuo ideju o glistama, djeca i supruga su to odmah prihvatili, ali njezini roditelji, s kojima živimo, bili su malo skeptični. Ubrzo su se i oni uvjerili kako je to prihvatljivo jer nema nikakvih mirisa, a i same gliste ne izlaze izvan boksova uzgajališta jer se zavlače pod gnoj - priča nam Josip.

Riječ je o takozvanoj kalifornijskoj glisti. Hrani se stajskim gnojivom koje prerađuje i u obliku izmeta izbacuje u “granulama“, a one su idealno gnojivo za povrtlarske kulture.

- Nije tako korisna kao pčela, ali isto služi čovjeku, ne da bi mu isporučila slatki med, nego humus koji je ekološki prihvatljiv i pet puta kvalitetniji od stajskoga gnojiva - objašnjava nam magistar.

Dok hodamo lijepo uređenom farmom, ili kako smo u šali rekli - tvornicom, vlasnik nam objašnjava da je uz sve nabrojene prednosti struktura glistala poput pijeska. Drugim riječima, izmet se ne sljepljuje i uz to ima svojstvo upijanja vode poput spužve, ali se na površini ne stvara pokorica. To mehaničko svojstvo je jako važno u povrtlarstvu.

Glistu ubija svjetlost 

Kalifornijska glista duga je između tri i pet centimetara, pri čemu je manja gotovo upola od nama poznate kišne gliste. Druga razlika u odnosu na kišnu glistu je što kalifornijska izbjegava svjetlost.

- Fotofobna je, dakle na svjetlu ugiba, za razliku od kišne gliste koja izlazi samo tijekom kišnog vremena jer im koža služi kao dišni organ. Pomoću kisika koji se nalazi u vodi one dišu - pojašnjava nam bitne razlike između nama poznate kišne i gotovo nam nepoznate kalifornijske gliste.

Kišna glista će, dakle, živjeti dok ima vlage, a kalifornijsku će uništiti svjetlo. U nas se stvorila i pogrešna predodžba o glisti jer mnogi tvrde da im je glista pojela korijenje. Što je, kaže Josip, apsolutno nemoguće jer ona nema zube i hrani se po principu na kojem radi usisavač. Hrana joj mora biti usitnjena i navlažena.

I druge gliste, poput nizozemske, koje su puno veće pretvorit će organsku materiju u glistal, ali učinkovitost im je puno manja. Jedno leglo ima oko 100 tisuća glista.

- To je optimalan broj i on nikad ne raste. Također je zabluda i da se glista može razmnožavati na prostoru od dva ‘kvadrata’ unedogled. Prirodna selekcija ih drži na broju od oko 100 tisuća u leglu, jer odrasle najprije dolaze do hrane. Mlade će pokraj odraslih teško doći do hrane. Odraslu koja odumre zamjenjuje nova - pojašnjava nam vlasnik uređene farme dok u ruci drži desetke glista koje migolje iz gnoja.

Žive 10-12 godina 

Glisti od jajašca (kokala) do “radnice“ u punom smislu riječi treba oko 120 dana. Pri tome i one stvaraju glistal, no u gotovo zanemarivim količinama. Prema literaturi, životni vijek im je između 10 i 12 godina. Optimalna temperatura im je od nekih 10-12 do 30 stupnjeva i vlažnosti.

Na temperaturi od ništice glista umire. Stoga se Mijaković odlučio na plastenik jer tako može kontrolirati temperaturu i vlažnost. Za svoje “radilice” izradio je boksove od po dva četvorna metra.

Njegova farma glista ima oko 400 kvadrata. Glistal pakira u vreće i isporučuje na tržište koje je taj proizvod dobro prihvatilo i prepoznalo.