Upravni sud presudio je u korist smijenjenih šefova policije 2012. i 2013. godine. MUP je odbacio tvrdnje medija da je Rajko Ostojić nelegalno smijenio 2439 šefova
'Na čelu policije bi bili podobni da Ostojić nije smijenio šefove'
Nakon prve presude Upravnog suda u korist smijenjenih šefova policije 2012. i 2013. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova oglasilo se priopćenjem u kojem je odbacilo medijske tvrdnje da je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nelegalno smijenio 2439 šefova u policiji. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Slijedom novinskih i drugih napisa te javno iznesenih navoda da je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić „nelegalno smijenio 2439 šefova u policiji“ dajemo sljedeće priopćenje:
Zakon o policiji („Narodne novine“, br. 34/11. i 130/12.) koji je 2011. godine donesen u okviru projekta EU Twinning Phare – „Jačanje sustava upravljanja ljudskim potencijalima, sustava obrazovanja i obuke MUP-a, propisuje potpuno novi način odabira rukovodećeg policijskog kadra - kroz transparentno proveden postupak u skladu sa standardima EU, a u cilju potpune depolitizacije policijskog sustava.
Bez provedbe postupka odabira rukovoditelja putem internog oglasa, kroz ravnopravno nadmetanje i od strane neovisnog Povjerenstva, u kojem su kao članovi ravnopravno sudjelovali i predstavnici sindikata, unatoč novom Zakonu i njegovim proklamiranim ciljevima, policijom bi danas rukovodili kadrovi mimo Zakona, raspoređeni na najviše pozicije bez ikakvih kriterija, isključivo političkim dekretom.
Stoga je u propisanom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova, putem internih oglasa i na potpuno transparentan način, i to tijekom monitoringa EK koji je, kako je poznato, rezultirao pozitivnim izvješćem, provelo implementaciju Zakona o policiji tijekom kojeg su izdana rješenja za 2278 rukovodećih policijskih službenika na koja je žalbu izjavila 141 osoba, odnosno njih 6,2%.
Pritom posebno ističemo da nema govora ni o kakvoj smjeni jer su sve osobe ravnopravno sudjelovale u postupku, a to im je omogućeno pravilnom primjenom odredbi Zakona o policiji koje propisuju da se za sva rukovodeća radna mjesta moraju provesti interni oglasi. U suprotnom, da se interni oglas proveo za samo neka rukovodeća radna mjesta, kako je prema tvrdnji pojedinih izvora trebalo provesti postupak, došlo bi do izravne povrede općeg načela jednakosti, u kojem slučaju bi nezadovoljstvo policijskih službenika bilo nemjerljivo, dok o pozitivnom izvješću EK ne bi moglo biti ni govora.
Nije nevažan podatak da je gotovo 90% policijskih službenika zatečenih na rukovodećim radnim mjestima kroz propisani postupak odabrano rukovoditeljima, jer su pokazali svoju neovisnost i stručnost. O kakvim je dakle onda ilegalnim smjenama i čistkama riječ?
Inače, u mandatu ove Vlade, Ministarstvo unutarnjih poslova je slijedom novih propisa izdalo ukupno 26431 rješenja kojima se uredio status svih državnih službenika i namještenika, tako i policijskih službenika, rukovodećih i nerukovodećih, dok je žalbu izjavilo samo 235 osoba. Dakle, načinom rješavanja svoga statusa u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova nezadovoljno je ukupno 0,9% osoba koje su radi zaštite svojih prava uložile žalbu.
Radi detaljnijeg informiranja potrebno je istaknuti da je Vlada Republike Hrvatske nakon izbora 2011. godine u Ministarstvu unutarnjih poslova zatekla devastiranu kadrovsku sliku te situaciju u kojoj je bivša Vlada pripremila za imenovanje policijske kadrove na način kojim se namjeravao izigrati Zakon o policiji („Narodne novine“, br. 34/11. i 130/12.)
Prozrevši namjeru bivše Vlade, koja se najjasnije očitovala kroz, netom prije izbora, proveden postupak nezakonitog prevođenja podobnih kadrova u nova policijska zvanja, pripremajući ih na taj način za najviše rukovodeće položaje, nova je Vlada pokušala novim Zakonom o policiji, u cijelosti prateći projekt EU, otkloniti posljedice nastale takvim postupkom, kao i očite nedostatke važećeg Zakona o policiji. Ove nedostatke važećeg Zakona priznala su kasnije tijekom svojih posjeta Republici Hrvatskoj i stručnjaci Europske komisije, a ovi se nedostaci, među inim, očituju i u nejasnim i nedorečenim odredbama kojima je trebalo implementirati inače potpuno jasan cilj Zakona – postavljanje policijskih rukovoditelja na novi način – nakon provedbe internih oglasa u transparentnom postupku usklađenom sa standardima EU.
Da bi novi rukovodeći policijski kadar bio odabran u skladu s EU standardima bilo je potrebno objaviti interne oglase i provesti Zakonom propisani postupak, što je shvatio čak i Tomislav Karamarko, tadašnji ministar unutarnjih poslova, koji je i sam, i to netom nakon već objavljenih novih izbora, objavio interne oglase koje, s obzirom na izgubljenu vlast, nije stigao provesti. Ovaj postupak - objava internih oglasa te odabir policijskih kadrova u skladu sa Zakonom o policiji - sada se, nakon što je proveden, javno proglašava nezakonitim, kako zbog nerazumijevanja provedenog procesa, tako i zbog samog Zakona o policiji koji poradi nedorečenosti pojedinih odredbi otvara prostor takvom shvaćanju.
Dakle, provedba postupka objave internih oglasa te odabira rukovodećeg kadra kroz rad neovisnog tijela bila je obaveza Ministarstva unutarnjih poslova, neovisno o egzistiranju nejasnih odredbi koje sada koriste oni subjekti kojima nije u interesu da policijom rukovode stručnjaci. Upravo donošenje ovakve sudske presude ukazuje na činjenicu da je namjera ove Vlade za donošenje novog Zakona o policiji bila ispravna, čak i nužna, jer upravo primjena pojedinih nedorečenih odredbi važećeg Zakona u praksi otvara put različitim pravnim stajalištima i tumačenjima.
Međutim, u trenutku pristupanja EU, Republika Hrvatska prihvatila je najbolje prakse EU, pa tako i nužnost da se u primjeni bilo koje zakonske odredbe mora sagledavati smisao i cilj zakona u cjelini, a ne smije se određenu zakonsku normu tumačiti izdvojeno te toliko usko i dosljedno da se pojedina situacija dovede do apsurda. Dakako, Ministarstvo unutarnjih poslova u obvezi je postupiti u skladu sa sudskim odlukama."