Mračno doba Hollywooda: Lov na vještice i masovna histerija

Amerika, '40-ih godina, vrijeme duboke paranoje. Strah od komunista u Americi bez obzira bili oni stvarni ili zamišljeni svugdje je prisutan. 

Republikanski senator Joe McCarthy ima samo jedan cilj - istjerati komuniste iz svih kuteva. Vodi žestoku protukomunističku kampanju pod izgovorom da su najveći američki državnici i intelektualci pod utjecajem komunista i njihovih agenata.

Tzv. Crveni strah buja na sve strane. Uskoro hajka na "antiamerikance" poprima razmjere linča. Hollywood, "tvornica snova' ne ostaje pošteđena. Tamo je 'lov na vještice' pod posebnim povećalom, a uskoro su na 'lomači spaljena' desetorica. 

Naime, u Odboru za neameričke aktivnosti vjerovali da se u Hollywoodu krije velik broj komunista. Zapravo bio je to običan progon ljudi koji su slobodno razmišljali i javno branili svoja stajališta. Ništa više od toga. 

Progon ljevičara tzv. lov na vještice

Na crnoj listi pojavila su se tzv. holivudska desetorica kojima je bio uskraćen rad u filmskoj industriji. Holivudski scenaristi, producenti i redatelji Alvah Bessie, Herbert Biberman, Lester Cole, Edward Dmytryk, Ring Lardner Jr., John Howard Larson, Albert Maltz, Samuel Ornitz, Adrian Scott i Dalton Trumbo.

Svi su odbili suradnju s Odborom za neameričke aktivnosti i pozvali se na Prvi amandman američkog ustava koji dopušta slobodu govora i pravo na učlanjivanje i udruživanje. Nakon dugog sudskog procesa svaki je osuđen na tisuću dolara kazne i do godinu dana zatvora zbog nepoštivanja kongresnog tijela. 

Tada nije bilo poznato, nego je otkriveno godinama kasnije, ali istina je da su svi bili članovi Komunističke partije. 

Iako su se na listi na početku našla tek desetorica, lista se povećavala pa je dosegla brojku od čak 300 djelatnika. Vlasnici filmskih studija se zbog straha nisu suprotstavljali tim istragama. Oni stavljeni na crnu listu momentalno su, koliko god bili talentirani i slavni, ostajali bez posla.

Godinama životario i pisao pod pseudonimom

Najeksponiraniji od tzv. Hollywoodske desetorice bio je Dalton Trumbo, tada najbolji holuvudski scenarist. Početkom 1940-ih godina svi su ga željeli, a on je zarađivao oko 80 tisuća dolara godišnje. 

Kada je 1947. zbog 'suradnje s komunistima' stavljen na crnu listu, nije više smio raditi. U to vrijeme oženjen i otac troje djece, nakon izlaska iz zatvora u kojem je proveo gotovo 11 mjeseci, radoholičar Trumbo nastavio je pisati filmske scenarije koje je nudio pod pseudonimom. Na početku zaboravljen, a i zabranjen, pisao je za niskobudžetne produkcijske kuće za sitan novac. 

No scenarij za film 'Praznik u Rimu' iz 1953. dao je svom prijatelju scenaristu, Ianu McLellanu Hunteru i rekao mu: "Ti ga ponudi kao svoj scenarij, a dio honorara dat ćeš meni". 

Film je dobio deset nominacija za Oscara, a osvojio tri - jedan je bio i za najbolji scenarij. 

Trumbo, čovjek koji je devet godina dok je studirao radio u noćnoj smjeni u pekari na pakiranju kruha, nije bio osoba koja lako odustaje. Nastavio je pod pseudonimom pisati scenarije, a 1956. godine je za film 'Neustrašiva' također dobio Oscara za najbolji scenarij. Umjesto Trumba, bio je naveden Robert Rich za kojeg je kasnije redatelj filma priznao da je to zapravo njegov nećak.

- Trebao sam navesti neko ime pa sam naveo njegovo. On se, doduše, razumije u pisanje scenarija koliko i ja u popravljanje automobila - izjavio je tada redatelj filma.

Za taj scenarij Trumbo je bio plaćen deset tisuća dolara, a tek je 1959., u vrijeme kada je antikomunističko ludilo u Americi popuštalo, priznao da je on pravi autor scenarija.

Akademija je 1975. godine službeno priznala Trumba kao dobitnika Oskara za film 'Neustrašiva', i uručila mu je kip. Posthumno je 1993. dobio Oskara i za 'Praznik u Rimu'. 

Glumac Kirk Douglas i redatelj Otto Preminger bili su prvi koji su mu 1960. godine dali posao čime je zapravo završena njegova 13-godišnja životna i poslovna agonija. Trumbo je napisao scenarij za 'Spartaka' iz 1960., a kad se njegovo ime pojavilo na uvodnoj špici, uništena je holivudska crna lista.

Charlie Chaplin 'opasan za nacionalnu sigurnost'

Jedan od umjetnika na crnoj listi bio je i legendarni Charlie Chaplin. FBI je tada opisao Chaplina kao "holivudskog salonskog komunistu" i zatražio od britanske tajne službe da prikupi informacije koje će im omogućiti da protjeraju Chaplina.

U njegovom dosjeu od čak dvije tisuće stranica, koji je objavljen tek 2012. godine, pisalo je: "Može biti da je Chaplin simpatizer komunista, ali na osnovu informacija pred nama nije riječ o nekom radikalnijem slučaju".

On je doduše 40-ih, jednom prilikom, izjavio da postoji puno toga dobrog u komunizmu, ali da "možemo iskoristiti dobro i odvojiti loše". No uvijek je tvrdio da nije komunist. Ipak su ga proglasili opasnim za nacionalnu sigurnost.

- Ja sam žrtva laži i podle propagande  - rekao je Chaplin.

Kad se 1952. s obitelji zaputio u svoju rodnu Veliku Britaniju kako bi održao premijeru filma 'Svjetla pozornice' nakon pristanka u Britaniju dočekala ga je vijest da se ne može vratiti u Hollywood. Razlog je bio taj što je američka imigracijska služba zaključila da bi Chaplin mogao predstavljati sigurnosnu prijetnju.

Chaplin se zatim odselio u Švicarsku. Vratio se nakratko u SAD iz kojeg su ga doslovno istjerali iako je tamo živio i radio od 1914. do 1952. To je bilo 1972. kada je kao 83-godišnjak došao primiti Oscar za životno djelo.

Morao odseliti u Europu

Julesu Dassinu, američkom filmskom režiseru, karijera u Hollywoodu također je prekinuta nakon dolaska na crnu listu. Tamo je završio zbog svog stava oko moralnog pitanja u SAD-u i tvrdnje da se komunizam ne tiče nikoga osim samih komunista.

Zbog toga pet godina nije snimio nijedan film i bio je prisiljen preseliti se u Europu. Dassin je poslije tvrdio da je imao sreće 'jer bilo je onih koji nikada više nisu snimili nijedan film kada su završili na popisu,' dok je on snimio film nakon pet godina siromaštva. Naravno, u Europi. U Francuskoj je snimio film 'Rififi' za kojeg je 1955. dobio Zlatnu palmu za režiju na festivalu u Cannesu te oduševio i publiku i kritiku. 

Nakon toga je još snimao, a njegov film 'Nikad nedjeljom', osvojio je jednog i bio nominiran za još pet Oscara.
Na Canneskom festivalu 1955. upoznao je grčku glumicu Melinu Mercouri s kojom se vjenčao i zbog koje se doselio u Grčku do kraja života.

Dassina se smatra jednim od najboljih redatelja noir filmova. Cijeloga svojeg života zalagao se za slobodu i nije dopuštao da se bilo kome oduzme pravo na izbor. 

Od hollywoodske slave do pjevanja po klubovima

Jazz pjevačica i glumica Lena Horne bila je prva koja je probila put crnim glumicama prema ulogama u Hollywoodu. Prva je nastupila u slavnom noćnom klubu Copacabana i bila je prva koja je imala dugoročni ugovor u Hollywoodu.

Početkom četrdesetih Horne je glumila u popularnim MGM-ovim mjuziklima poput 'Cabin in the Sky', 'Ziegfeld Follies' i 'Stormy Weather'. Bila je toliko slavna da je čak Max Factor zbog nje lansirao šminku za tamnopute žene. Snažno se borila protiv rasizma i bila jedna od predvodnika povijesnog marša u Washingtonu na kojemu je Martin Luther King održao slavni govor “I Have a Dream”.

Uspješna karijera filmske zvijezde joj je završila kad se početkom 50-ih našla na crnoj listi. Sljedeće tri godine nitko je nije htio angažirati pa je bila prisiljena pjevati po noćnim klubovima kako bi zaradila za život. Zatim je počela pisati svim uglednim novinarima i utjecajnim ljudima u showbusinessu želeći 'očistiti' ljagu sa svog imena. Plan joj je uspio te je krajem 50-ih godina, kad je antikomunistička histerija već pomalo jenjavala, počela nastupati u televizijskim zabavnim emisijama i snimati albume te je karijeru nastavila kao popularna jazz pjevačica, a dosta je nastupala i na Broadwayu.

Dvanaest godina bez angažmana

Filmska i TV glumica te filmska redateljica Lee Grant bila je kao 24-godišnjakinja stavljena na crnu listu nakon što je odbila svjedočiti protiv svog tadašnjeg muža Dinaha Manoffa koji je bio komunist. No ona nikad nije bila u komunističkoj partiji, niti je simpatizirala komunizam. Ipak, bilo joj je zabranjeno pojavljivanje na filmu i televiziji sljedećih 12 godina. A to se sve dogodilo nakon izlaska njenog prvog velikog hollywoodskog filma "Detective Story" 1951. u kojem je glumila s Kirkom Douglasom.

- Neki glumci su izgubili najbolje godine života a da nisu ni znali zašto - kazala je Grant. Početkom 60-ih joj je dopušteno da se vrati na film. Dobila je Oscara 1975. za film 'Shampoo'.

'Drukeru' Kazanu nikad nije oprošteno

Holivudska legenda Elia Kazan, umjetnik koji je režirao 'Tramvaj zvan čežnja', 'Na dokovima New Yorka'. 'Istočno od raja', 'Sjaj u travi' i mnoge druge sjajne filmove, te otkrio James Deana i Marlona Branda i stvorio Martina Scorseseja kao mladić 30-ih godina bio je član Komunističke partije.

Na početku je pristao da će svjedočiti pred Odborom i priznati da je bivši član komunističke partije, ali je odbio odati imena drugih bivših članova. Ipak to je kasnije učinio zbog pritiska studija za koje je radio i koji su mu naredili i da surađuje s Odborom kako ne bi izgubio publiku. On je to na kraju i učinio.

Tako je 'cinkao' prijatelje i suradnike znajući da će im tako ugroziti i egzistencije i karijere, a sam je jednom izjavio da je razdoblje nakon afere s Odborom za njega bilo najplodonosnije. I zaista, premda prezren i omražen od kolega kao utjelovljenje izdajnika i režimskog lešinara, on je nakon toga snimio svoje najveće hitove.

A istina je, da nije bilo njega ne bi bilo ni najvećih holivudskih zvijezda, a osim gore spomenutih to su - Warren Beaty, Natalie Wood, Paul Newman...

Elia Kazan u društvu svojih zvijezda Marlona Branda i Jamesa Deana

Scorsese, koji se upravo zbog njega počeo baviti režijom, rekao je: 'Njega možeš ili voljeti ili mrziti, nema druge'.
Bez obzira na njegov nemjerljiv doprinos filmskoj umjetnosti prokazivanje kolega Hollywood mu nije zaboravio.

I premda nije bio jedini takav, prilikom dodjele Oscara za životno djelo 1999. dio publike ostao je sjediti i odbio pljeskati 'nekom tko je izdao svoje kolege'.