Možemo biti Švicarska ako udružimo tvrtke: Ako je država inertna, ne budimo i mi...

Autor Boris Podobnik je prodekan i šef dodiplomskog studija Business Analytics na ZŠEM-u, profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci.

Prestanimo samo kukati, ekonomski udružimo malo i srednje poduzetništvo.

Za razliku od sovhoza i kolhoza, u kojima se prisilno kolektiziralo privatno vlasništvo, zapadne zadruge su udruživanje privatnog vlasništva s ciljem podizanja konkurentnosti.

Živimo u državi u kojoj se političari mole bogu da dođe do rata, recesije, kuge, kolere ili Covid-19 samo da bi imali dobar izgovor za neprovođenje reformi, a s druge strane kukanje i naricanje u genima je hrvatskog čovjeka, pa onda i poduzetnika. Istina je da su teška, za mnoge firme i strašna vremena, samo jesmo li baš sve učinili da poboljšamo svoju poziciju? Iskreno - i nismo. A kako je vrijeme novac, evo jedne mogućnosti koja se može realizirati već idući mjesec. Riječ je o ekonomskom povezivanju poduzetnika. 

Dakle, kad bi vama malim poduzetnicima i obrtnicima netko rekao da možete već idući mjesec za barem nekih 5-10% smanjiti cijenu struje za svoju firmu ili obrt, bi li vas to zanimalo? Jeste li zainteresirani za to da platite niže osiguranje za auto ili kombi, čak nabavite jeftinije novi auto ili kombi, papir za ured, da dođete do jeftinijeg telefoniranja ili potrošnog materijala?

Bi li vas to interesiralo? Bi li IT firme zanimalo da do softverskih alata dolaze znatno jeftinije jer ih ne bi nabavljale pojedinačne firme nego više njih s jednim pravnim subjektom? Dakle, rješenja koja nude niže troškove poslovanja već postoje, a jedno od njih je zadružno organiziranje kao vjerojatno najjeftiniji oblik organiziranja raznih poslova, od OPG-ova, hotela, restorana, do IT firmi, koje se može brinuti o nekim segmentima poslovanja stotina, pa i tisuća firmi.

Istina, samo ime zadruga nekima zvuči previše komunistički. Ali ako je zadruga sinonim za komuniste, onda su i Švicarci teški komunisti jer njihova najveća zadruga, Coop, okuplja fantastičnih 2,5 milijuna stanovnika te zemlje, a druga najveća, Migros, koja u svom sastavu ima lanac supermarketa među 40 najvećih na svijetu, okuplja ništa manje impozantnih dva milijuna stanovnika Švicarske. Nevjerojatne brojke, više od polovice odraslih Švicaraca samo u dvije najveće zadruge, a nisu komunisti.

I Amerikanci su komunisti jer vole zadruge. U 2012. ukupna imovina zadruga u Americi iznosila je oko 1000 milijardi dolara. Prema National Cooperative Banku (Nacionalna zadružna banka), 100 najvećih američkih zadruga stvorilo je 2017. prihod od 214 milijardi dolara. Inače oko 12% ljudi na svijetu članovi su zadruga, a 10% radnika na svijetu ima posao u jednoj od tri milijuna zadruga, što možete vidjeti u tablici. Tri stotine najvećih zadruga na svijetu zajedno stvaraju 2000 milijardi dolara prihoda, što je pola američkog federalnog budžeta. U tablici za 2014. možete vidjeti kako je samo zadružnih banaka u cijelom svijetu bilo više od 200.000.

Tablica prikazuje zadruge u svijetu 2014. godine

Ova pandemija je prokletstvo, ali i šansa...

Razlog zbog kojeg bi se naše manje i srednje firme morale labavo udružiti u zajedničkom nastupu nabave je u ekonomiji poznat kao ekonomija obujma (economy of scale), jer vaša pojedinačna firma nikad ne može postići tako nisku cijenu kao puno firmi u njihovom zajedničkom nastupu, čime povećavate pregovaračku moć kupca, jer mnogo kupaca nastupa pod jednim imenom, kao jedan pravni subjekt. Jasno, svaka firma i dalje nastupa samostalno prema svojim klijentima.

Dakle, kad ste u zadruzi, nitko vas ne može natjerati da nešto baš morate kupiti s drugima. Možete, ali ne morate. A ako su za vas sloboda poduzetništva i libertarijanstvo svetinja i podrazumijevaju da male firme uvijek moraju zasebno nastupati na tržištu, samo naprijed, tako i postupajte, ali to ima svoju cijenu - višu nabavnu cijenu, kao i do sada. Upitajmo se zašto su kod nas veliki lanci istisnuli većinu malih trgovaca. Zašto je naša poljoprivreda neefikasna?

Pa upravo zbog ekonomije obujma.

Mali su gotovo uvijek skuplji i baš zato mali se moraju labavo udružiti kako bi smanjili svoje troškove i postali konkurentni te dugoročno opstati. A labavo udruživanje, u kojem se čuva individualnost firmi, postignuto je u zadrugama.

A kako bi zadruga, recimo zadruga UGP-a, funkcionirala u praksi? Recimo da postoji platforma - sama po sebi potencijalni business - koja na tjednoj ili mjesečnoj bazi sakuplja informacije od svih svojih firmi kakve su im potrebe za uredskim materijalom, papirom, ali i printerima. Platforma može i sakupljati informacije o tome žele li te firme članice kupiti i računalo, IT softver za marketing, kombi ili auto iduće godine ili idućih pola godine? Platforma bi objedinila sve te narudžbe i nakon amenovanja svih tih firmi stavila ih kao jednu jedinstvenu narudžbu na webu zadruge, čime bi svi zainteresirani dobavljači mogli ponuditi cijenu svoje usluge ili proizvoda.

Ako se radi o struji, sve zainteresirane UGP firme bi, recimo, zatražile najjeftiniju cijenu struje u idućoj godini (koja je, usput, za manje od tri mjeseca). Recimo, nabava 5 GWh struje u idućoj godini za sve zainteresirane UGP članice stavila bi uključene članice u poziciju jednog od 10 najvećih kupaca struje niskog napona po količini energije, što najbolje reflektira pregovaračku moć koja bi se time postigla.

Tad bi HEP Opskrba, E.ON, Petrol, GEN-I i drugi dobavljači struje ponudili svoju cijenu, a UGP platforma u transparentnom bi postupku izabrala najjeftiniju ponudu.

IT firme u marketingu mogle bi zajedno nabavljati, po jasno nižoj cijeni, softverske alate kao jedan pravni subjekt, koje bi onda koristile pojedinačno te IT firme. Transparentnost koristimo, a to i od države očekujemo. Ako u, recimo, idućih pola godine postoji potreba za 50 kombija raznih UGP firmi, tražili bi jedinstvenog dobavljača koji bi ponudio najnižu cijenu.

Jasno je kako bi svi u toj rundi nabave kupili kombi kod istog dobavljača, premda ne nužno isti model, a kome se ne sviđa taj proizvođač ili dobavljač, uvijek može kupiti pojedinačno kombi, jasno - po višoj cijeni. Kao i dosad, biti individualac baš uvijek košta, a labavo zadružno udruživanje i postoji da snizi nabavnu cijenu.

Ljepota ideje udruživanja nije samo u tome da, djelujući zajedno, firme postižu nižu cijenu, primijetite da zbog ovakve platforme koja djeluje kao aukcija zadružno udruživanje može doprinijeti i jačanju tržišta usluga. Inače ovakva platforma već postoji u Hrvatskoj na jednoj od naših najvećih zadruga, ZEF-u, i može se već sutra koristiti. Usput, zadruga može imati i internu platformu na kojoj se iznajmljuje višak prostora, neiskorišteni kombi, ili se dijeli usluga skupog developera.

Ali nije da se firme trebaju labavo udruživati samo kako bi smanjile troškove poslovanja. Ovakvo udruživanje postoji i kako bi se možda stvorio i neki novi proizvod ili usluga koje ne mogu pojedinačno imati te male firme. Naime, vaša mala firma proizvodi nešto, nečija druga proizvodi nešto drugo. Ali zajedno možete stvoriti neku novu uslugu ili proizvod.

Jasno, zadruga bi vam tu poslužila kao medijator i ponudila neki savjet, ponekad besplatno, ponekad uz neku naknadu. Jasno, usluge takve prirode može davati i firma članica. Također, udruživanje ima još jednu prednost.

Naime, mi smo kao narod poznati ne samo po kukanju i narikačama, poznati smo i po tome da smo nesposobni u trošenju EU sredstava namijenjenih baš za nas. Ova pandemija je zato prokletstvo, ali i velika šansa.

Ako smo zajedno, ekonomski povezani, tad udružujemo i naše intelektualne potencijale u pribavljanju EU novca, dakle u pisanju zajedničkih projekata, posebno tako velikih koji premašuju potencijale samo jedne firme.

Ako je država inertna, ne budimo i mi. Jer onda je nemamo pravo kriviti

To mogu biti ne samo projekti koje će raspisivati hrvatska ministarstva nego i projekti na koje direktno apliciramo prema EU s partnerima drugih EU zemalja.

No često nam se samima ne da pisati takav projekt, ali s još nekim zainteresiranima to bi nam bilo puno draže. E pa zadruga bi pružala taj sinergijski efekt jer bi pružala čak i usluge pri pisanju EU projekata. Zadruga bi bila baš kakva bi HGK trebala biti.

Naposljetku, pravnici su posebno bitni u zadrugama jer oni, posebno stručnjaci za radno pravo EU zemalja, savjetovali bi vam je li pametnije firmu ili obrt zatvoriti u Hrvatskoj i otvoriti negdje vani, a ovdje samo operativno djelovati. Kako je Vlada pokazala da joj privatni sektor nije prioritet, naš ekonomski interes je nama najvažniji, naša svetinja. Zadruga bi promovirala novi patriotizam.

Ostani ovdje, ali s firmom otvorenom možda u Litvi, Estoniji ili Nizozemskoj, u nekoj od država EU čiji službenici rade kao servis poduzetnicima. U cijeloj ovoj priči postoji samo jedna kvaka. Naime, želimo li i dalje hrvatski kukati i ovisiti isključivo o odlukama Vlade - premda je i to vrlo važno - ili ćemo nešto sami poduzeti. A što možemo poduzeti?

Možemo ili osnovati svoje zadruge ili se priključiti nekoj postojećoj, a onda osnovati ili koristiti ranije spomenute platforme i odlučiti što bismo htjeli naručivati s drugim firmama. Za osnivanje zadruge potrebno je imati minimalno sedam članova, od kojih će svaki u zadrugu unijeti članski ulog koji po Zakonu o zadrugama iznosi minimalno 1000 kuna.

Članstvo u zadruzi je dobrovoljno i u slučaju izlaska iz zadruge članski ulog se članu vraća u roku od najviše tri godine od datuma iščlanjenja kako bi se zaštitila likvidnost i stabilno poslovanje zadruge. Po trenutnom hrvatskom Zakonu o zadrugama, uz proizvoljan broj zaposlenih i nadzorni odbor, samo jedna osoba može biti ovlaštena za zastupanje zadruge, što je loše rješenje jer zamislite da takav zakon postoji u Švicarskoj, gdje su najveće zadruge s milijunskim članstvom.

Postojeće hrvatske zadruge su uglavnom cehovske, kao ribarske ili skup regionalnih OPG-ova, s izuzetkom ZEF-a, koji okuplja OPG-ove, male hotele, alternativne izvore energije, high tech sturtupove, poliklinike, burze kriptovaluta, ali i obične građane. Zadruga može imati svoje sekcije, u koje se članovi grupiraju prema interesu i području poslovanja. Usput, ne bi samo firme članice zadruge mogle zajednički tražiti, recimo, jeftiniju struju, to bi mogla i domaćinstva zaposlenika firmi.

Dakle, ekonomskim povezivanjem poduzetnika praktički bismo stvorili, ako postanemo dovoljno veliki, državu u državi s bankama i zadružnim firmama, baš kao u “komunističkoj” Švicarskoj. Ljepota globalizacije i EU je što danas možeš osnovati banku u Litvi, na čemu radi ranije spomenuti ZEF, a koja će djelovati u Hrvatskoj, što možeš osnovati firmu u Irskoj, a djelovati u cijeloj EU i Hrvatskoj.

Postajemo li dovoljno veliki i ekonomski snažni, i vlast će nas više cijeniti. No na nama je da se odlučimo.

Da je Hamlet Hrvat, rekao bi: “Kukati ili djelovati, pitanje je sad”. Ako je država inertna, ne budimo i mi jer onda nemamo pravo kriviti državu. Krivi bismo bili mi.

Zato djelujmo.