Moskva im se činila nadohvat ruke, a onda su se svi smrzli...

Operacija Tajfun - njemački napad na Moskvu započela je na današnji dan 1941. godine. To je bila divovska, krvava bitka kojom je uništen mit o 'nepobjedivosti njemačkog vojnika'. Ofenziva je krenula sa otprilike milijun vojnika, 1700 tenkova i 14000 topova. Njemački prodor odvijao se istom cestom kojom je i Napoleon napao Moskvu u svom pohodu na Rusiju 1812. godine. 

U listopadu 1941., Moskva je bila udaljena svega 65 km i u to je vrijeme zavladala prava panika na Sovjetskoj strani, te je dio vlade SSSR-a evakuiran iz grada. Pred Nijemcima se iz Moskve povlačilo i dva milijuna ljudi. Rusi su bili uvjereni da će Nijemci ući u srce Moskve.

No, tada su najprije počele padati jake jesenske kiše. Užasno loše ruske ceste pretvorile su se u blato. Kolone su kretale satima bez vidljivog pomaka. Tenkovi i topovi su bili napola u blatu i nikako ih se nije moglo izvući.

- Tenkovi su morali biti povučeni iz borbe da bi izvlačili topove i kamione s municijom iz blata. Nije bilo lanaca i spojnica potrebnih za takve poslove pa su transportni avioni Luftwaffe, prijeko potrebni za prijevoz drugog ratnog materijala, morali bacati trupama čeličnu užad i konopce. Kiše su počele sredinom listopada i, kako je kasnije pričao njemački general Heinz Guderain,'u toku sljedećih nekoliko tjedana carevalo je blato' - navodi William L. Shirer u svojoj knizi Uspon i pad Trećeg Reicha .

Doslovno zaglavili u blatu

General Günther Blumentritt, načelnik štaba Četvrte armije feldmaršala von Klugea, koja se nalazila u središtu borbi za Moskvu, veoma živo je opisao te nevolje:
Pješaci se kližu po blatu, a za vuču svakog topa potrebno je po nekoliko konjskih zaprega. Sva vozila na kotačima utonula su u glib do osovina. Čak i gusjeničari se jedva kreću. Ubrzo je veći dio naše teške artiljerije beznadno zaglavio u blatu..Nije teško zamisliti kakve je to napore zahtijevalo od naših već ionako izmorenih trupa.

 
I upravo tada, kada nam je Moskva već gotovo bila na vidiku, sjećao se kasnije Blumentritt, raspoloženje komandanata i trupa počelo se mjenjati. Neprijateljski otpor je jačao, borbe su postajale sve žešće...

MAJKA SVIH BITAKA 'Ljudi padaju od iscrpljenosti, pojeli smo i posljednje konje...'

- Zima je bila na pragu a toploj odjeći ni traga. Daleko iza fronte počela se osjećati prisutnost prvih partizanskih jedinica u prostranim šumama i močvarama. Kolone vozila su municijom, hranom i odjećom sve češće su bile napadane iz zasjede - svjedočio je Blumentritt.
Početkom prosinca Nijemci su bili tako blizu grada, da su neki njemački zapovjednici mogli vidjeti moskovske zgrade kroz dalekozor.

Međutim, temperature su tada padale na minus 20, pa čak, navodno, i do minus 50, što je onemogućilo korištenje vozila i dovelo do smrzavanja velikog broja Nijemaca. Zloglasna ruska zima ih je dotukla.

Guderain je napisao:
- Samo onaj tko je vidio beskrajna, snijegom prekrivena prostranstva Rusije u toku te za nas tragične zime i osjetio ledeni vjetar koji je neprestano brisao iznad njih zatrpavajući snijegom sve što mu se nađe na putu, samo onaj tko se satima i satima probijao kroz ničiju zemlju da bi se na kraju našao na nekom improviziranom zaklonu punom nedovoljno odjevenih, napola izgladnjelih ljudi i tko je, nasuprot tome,, vidio uhranjene toplo odjevene i odmorene Sibirce, dobro opremljene za zimsko ratovanje....samo on može ispravno suditi o događajima do kojih je došlo.

Stigli Sibirci, svježi i spremni za borbu

Naime, maršal Georgij Žukov, najodlikovaniji vojnik u povijesti SSSR-a, daje nalog da se prebaci vojska s istoka. Transsibirskom željeznicom dolaze tzv. 'Sibirci' .Svježi i spremni za borbu a kako su inače djelovali u hladnijim stepama sjeverne Azije, bili su apsolutno naviknuti na zimske borbe. Na suprotnoj strani su ih čekali iscrpljeni i smrznuti njemački vojnici..

RUSKI ALEKSANDAR VELIKI Bio je krznar i sin postolara, ali noćna mora za Hitlera i naciste

Ipak, dok se studeni bližio kraju donoseći nove vijavice, piše Shirer u svom djelu, dok se temperatura nikad nije podizala iznad nule, Hitleru i većini njegovih generala se činilo da im je Moskva nadohvat ruke. Sjeverno, južno i zapadno od prijestoljnice njemačke armije su doprle na trideset do četrdeset kilometara do svog cilja. Za Hitlera, dok je zurio u kartu u svom glavnom stanu u dalekoj Istočnoj Pruskoj, taj posljednji korak nije predstavljao praktično nikakvu udaljenost. Njegove armije napredovale su su osam stotina kilometara, ostalo im je da prijeđu samo još trideset-četrdeset. 'još jedan konačni zamah' rekao je generalu Jodlu, ' i trijumfirat ćemo'.

No njemački tenkovi  i avioni jednostavno nisu bili zamišljeni za tako nemoguće uvjete i stajali su smrznuti.

Zabilježeno je čak 130.000 slučajeva smrzavanja njemačkih vojnika.

Poginulo skoro 2,5 milijuna ljudi

Prvi put je pod Moskvom zaustavljen Hitlerov Blitzkrieg i razbijen njegov san da će kao vihor prijeći preko Sovjetskog Saveza. Poraz je bio i prvi signal da će Njemačka izgubiti rat.

U toj krvavoj divovskoj bitci skoro 2,5 milijuna ljudi je poginulo, teško ranjeno ili zarobljeno - od toga 1,9 milijuna na sovjetskoj strani. No to Staljinu ionako nije bio problem. On je uvijek svoje vojnike ionako smatrao potrošnom robom.

General Žukov nakon rata tražio da se procijene gubici Crvene armije u Moskvi.  Kada su mu podaci dostavljeni, Žukov je povisio glas i rekao svom podčinjenom: "Sakrij to i ne pokazuj nikome!"

NEVJEROJATNA RUSKA IZDRŽLJIVOST Opsada je trajala 872 dana, a preživjeli su bili hodajuće sjene

Andrew Nagorski u svojoj knjizi "The Greatest Battle" predstavlja opširan i detaljan prikaz ove bitke na osnovu dokumenata iz sovjetske arhive. On piše da su Staljinove ogromne strateške greške, neznanje i brutalnost  zapravo omogućile njemačkim trupama da stignu u predgrađe Moskve i da ubiju i zarobe veliki broj pripadnika Crvene armije. Ali da je to prešućivano godinama, a sovjetski su se povjesničari radije bavili drugim slavnim bitkama...