Metodu Trobecu dokazali su ubojstvo, silovanje i spaljivanje pet žena. Kasnije je priznao i šestu žrtvu. Osudili su ga na smrtnu kaznu koju su kasnije preinačili
Monstrum i psihopat: Metod Trobec ubio i spalio pet žena
Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče...
Slovenski serijski ubojica Metod Trobec, poznat kao monstrum iz Gorenje Vasi, ubio se u svibnju 2006. godine u samici u zatvoru Dob pri Mirni. Objesio se plahtom koju je vezao za ventil iznad vrata.
- Nečovječno su se ponašali prema meni. Svi. Ranije, na slobodi, tražio sam povremeno utjehu u alkoholu. Sve moje nevolje počele su sa 16 godina kada sam, što nikada nije dokazano, u svom rodnom selu osumnjičen za podmetanje požara u nekoj štali. Od tada, ljudi su me poprijeko gledali, a ja sam samovao. Nikada u životu nisam imao pravoga prijatelja… Imao sam dosta žena i nikad nisam bio grub prema njima. S njima nisam imao djece, ali je jedna djevojka s kojom sam se zabavljao, ostala trudna. Istinski sam želio to dijete jer volim djecu. Međutim, ona je odlučila drukčije. Mališane moje samohrane sestre, a ima ih četvero, također sam s radošću obilazio i čak im poklonio mali moped. Ali, još u ranoj mladosti na moje ime i na ime moje obitelji, jer smo vanbračna djeca, bačena je ljaga. Kasnije, kad sam osuđivan, ljudi su me izbjegavali… Majka Marija oduvijek mi je bila najbliža, iako je za mene imala malo vremena. Ja sam joj jedini bio desna ruka, jedini koji joj je istinski pomagao. Od nje mi nitko nije bio preči, nijedna druga žena…Bio sam četiri godine u Njemačkoj. Ali, tamo, u Porscheu gdje sam radio, nisam imao nikakvih problema s policijom… - tako je sebe opisao Metod Trobec, psihopat koji je ubio najmanje šest žena.
Majka Marija oduvijek mi je bila najbliža, iako je za mene imala malo vremena. Od nje mi nitko nije bio preči, nijedna druga žena…
Trobec je rođen 1948. godine kao izvanbračno dijete Marije i brat blizanac sestre Cirile. Psihijatri su vjerovali kako je upravo vezanost za majku, a njezina nezainteresiranost za njega, razlog njegovog manijakalnog ponašanja.
Od malena je pokazivao sklonost kriminalu. Već sa 16 godina zapalio je susjedu sijeno, a s 18 je ukrao moped. Osudili su ga na 13 mjeseci zatvora zbog prijevara i krađa. U zatvoru su primijetili da ima psihičke probleme. Preselili su ga u psihijatrijsku bolnicu u Celju gdje su ga liječili elektrošokovima. Psihijatri su kasnije tvrdili kako elektrošokovi nisu mogli ostaviti posljedice jer je normalno živio u drugim segmentima.
Žene je ubijao i spaljivao u krušnoj peći
Iako su mu postavili dijagnozu da je psihopat, pustili su ga iz zatvora kao zdravog čovjeka. Tada je počeo pokolj. U nekoliko mjeseci 1978. godine ubio je najmanje pet žena starih između 18 i 55 godina. Usamljene žene tražio je i upoznavao po kafićima te ih vodio u svoju kuću Gorenji Vasi blizu Škofje Loke. Spolno bi ih je zlostavljao pa zadavio. Tijela je razrezao i kasnije spaljivao u krušnoj peći. Za vrijeme suđenja tvrdilo se da je kriv i za druga ubojstva žena koje su netragom nestale u to vrijeme, ali to nije dokazano. Sam je, međutim, kasnije priznao šesto ubojstvo.
Uhitili su ga sasvim slučajno. Policija je pretražila njegovu kuću nakon što je 1979. godine neuspješno pokušao opljačkati njemačkog turista. Žrtva je zapamtila njegovu tablicu. U krušnoj peći pronađeni su karbonizirani ostaci pet žena.
Trobeca je strašno uvrijedilo kada je savjetnica Svjetske udruge za zaštitu životinja, Eve Mueller, u emisiji 24ur slovenske komercijalne televizije POP TV 29 2000. godine rekla kako je mučio životinje. Tužio ju je za odštetu od 18,5 milijuna tolara. Na sudu je tvrdio da jako voli životinje i da ih nikada nije mučio. Povukao je tužbu tri godine kasnije. Njegova supruga ispričala je kako je bio grub prema njoj te da je zlostavljao psa.
Na suđenju se ponašao kao da se to njega ne tiće
Nizak, zbijen, s malo izraženim trbuščićem cijelo vrijeme suđenja pravio se kao da tamo ne pripada. Nije se sjećao ni u koju je osnovnu školu išao, a na neka pitanja je odgovarao s 'može biti'. Dok je cijela sudnica sa zgražanjem slušala čitanje optužnice, Trobec je gledao kroz prozor. Nije slušao ni tužitelje, a ignorirao je i svoje branitelje. Za vrijeme istrage, sjećao se svega.
Vida Markovčič (19), Trobecova prva žrtva, neuredno je živjela. Čak je šest godina provela u popravnom domu.
Vikala je kad sam je počeo udarati i daviti. Zatim sam je stavio u krušnu peć i zapalio. Gorjela je najmanje četiri sata…
- Mogla je imati oko 19 godina. Upoznao sam je u blizini 'Maksimarketa' u Ljubljani. Rekla mi je da se zove Vera ili Tončka i da je iz Brezovice ili Borovnice. Nije krila ni to da je jedno vrijeme boravila u odgojno-popravnom domu… Odvezao sam je motorom u Dolenju Vas. Vikala je kad sam je počeo udarati i daviti. Zatim sam je stavio u krušnu peć i zapalio. Gorjela je najmanje četiri sata…- ispričao je u istrazi, a na suđenju je šturo odgovarao kako se ničega ne sjeća otkad je izašao iz psihičke bolnice. Na pitanje kako je u detalje opisao žrtvu za vrijeme istrage rekao je kako mu je policija prijetila.
Umirovljenica Marijanca Cankar (52) monstrumova je druga žrtva. radila je kao čistačica, a iz firme u kojoj je honorarno radila nestali su neki predmeti. Vjerovalo se da je pobjegla. Policija je unijela pomutnju objavom nestanka.
- Nestala žena je epileptičarka i postoji mogućnost da je izvršila samoubojstvo. Osim toga sklona je prekomjernom uživanju alkohola. U slučaju pronalaska nestale ili njezina leša, odmah nas obavijestite…" .
Trobec je u istražnom postupku o ubijenoj izjavio: "Bila je to starija žena. Mogla je imati oko 50 godina. Zvala se Marijanca Cankar. Upoznali smo se u pivnici, u blizini ljubljanske 'Name'. Rekla mi je da je zaposlena kao čistačica u 'Galtexu'… Odvezao sam je u Dolenju Vas. Iza nje je ostao karirani kaput i neki ključevi…". Također se na sudu nije ničega sjećao.
Treću žrtvu - 20-godišnju Uršku Brečko - uopće, kaže, ne može pojmiti da je ikad postojala. Ta djevojka, za koju se u sudskim spisima govori da je bila mentalno retardirana, radila je kao kuhinjska pomoćnica u gostionici Ivanke Mlakar na Črnivcu pri Brezjah. Dan kada je nestala išla je podignuti majčinu mirovinu. Policija je opet pogriješila.
- Brečkova je jako osjetljive naravi, nesamostalna, smušena, nervozna i pokazuje duševnu zaostalost. Kad se vraćala autobusom do željezničke stanice izgubila je novčanik. Ona nema niti jednu osobu uz koju bi se mogla osjećajno vezati ili bi se eventualno mogla kod nje zadržati. Sumnja se da je izvršila samoubojstvo… - izvijestili su iz policije.
Skuhao sam joj kavu i nisam imao namjeru da je ubijem. Kad sam je zgrabio za vrat počela je vikati. I ja također, od strasti.
"Bila je to umiljata djevojka", izjavio je Trobec, ali ne na sudu, već u istražnom postupku.
"Rekla je da joj je ime Urška. Imala je na sebi plavi ili sivi ogrtač. Objasnila mi je da je zakasnila na vlak ili autobus, mislim. Odveo sam je u Dolenju Vas. Skuhao sam joj kavu i nisam je imao namjeru ubiti. Kad sam je zgrabio za vrat počela je vikati. I ja također, od strasti. Iza nje je ostala torba s ključevima…"
Četvrta Trobecova žrtva, 42-godišnja Ana Plevnik, ubijena je, a zatim spaljena u krušnoj peći neutvrđenog dana potkraj ožujka ili početkom travnja 1978. Plevnikova je stanovala u Medenskoj ulici u Ljubljani, u kući koju je kupila nakon što se 1977. vratila s privremenog rada u Njemačkoj. Imala je muža i sina, ali joj je muž u međuvremenu umro, a sina su socijalne službe poslale u dom.
Počeo sam je daviti za vrijeme seksualnog čina. Bila je sva krvava. Kad sam vidio da je mrtva zamotao sam je u odjeću, gurnuo u peć i zapalio...
Sreo sam je početkom 1978. u lokalu 'Daj-dam' u Ljubljani. Osobnim automobilom 'Zastava 101' odvezao sam je u Dolenju Vas. Sjećam se, bilo je hladno pa smo legli na peć. Počeo sam je daviti za vrijeme seksualnog čina. Bila je sva krvava. Kad sam vidio da je mrtva zamotao sam je u odjeću, gurnuo u peć i zapalio. U kući su ostali njezini dokumenti, ogrtač, šal, vesta, kemijske olovke…" rekao je Trobec u istražnom postupku.
Peta žrtva bila je Zorka Nikolić (32) radila je kao čistačica u Metalki gdje je Metod Trobec bio skladištar. Otišla je kod liječnika u novom kaputu i nitko je više nije vidio.
- Zorka Nikolić se liječila u psihijatrijskoj bolnici u Ljubljani, a u posljednje vrijeme žalila se i na bolove u grudima pa zbog toga postoji sumnja da je izvršila samoubojstvo… - izvijestili su iz policije.
"Zvala se Šinkovec ili Nikolić", rekao je Trobec u istražnom postupku.
U trenucima dok sam s tim ženama bio intiman, dok smo vodili ljubav, nešto bi me spopalo i ja sam ih davio, davio…
- Sjećam se, kad smo se upoznali bilo je hladno. Sreli smo se u restoranu 'Šestica' u Ljubljani. Zatim smo otišli u gostionicu 'Koper", odakle sam je automobilom odvezao u Dolenju Vas… - rekao je.
Kasnije se otrkilo kako se Zorka požalila prijatelju da hoda s Trobcem te da je vrlo čudan i da strahuje da bi je mogao ubiti.
Temeljni sud u Kranju osudio je 25. studenog 1980. godine Metoda Trobeca na smrt. Kasnije je kazna preinačena u 20 godina zatvora. Za vrijeme odsluženja 1988. i 1992. godine pokušao je ubiti cimera pa je osuđen na dodatnih 15 godina. Da je ostao živ, izašao bi iz zatvora 2014. godine.
- U trenucima dok sam s tim ženama bio intiman, dok smo vodili ljubav, nešto bi me spopalo i ja sam ih davio, davio…- objasnio je. Neke od žena s kojima je bio intiman rekle su kako nije pokazivao agresivnost za vrijeme seksa niti im je palo na pamet da je manijak. Iako, njegove dvije bivše supruge izjavile su da je često bio grub, a ponekad i pijan.