'Moj je deda dizao konje od 600 kilograma kao da su igračke'

To vam je dar od boga, nema drugog objašnjenja. To je toliko nadnaravno da se s tim možeš roditi ili ne, opisao nam je snagu svog djeda Željko Rajković (45), unuk pokojnog Jure Rajkovića, Ličanina koji je uz drugog legendarnog Ličanina Marijana Matijevića, slovio za jednog od najjačih ljudi na svijetu. Razlika je tek, što se Jure rodio 50 godina nakon Matijevića. Željka i njegovu obitelj, sve same snagatore, posjetili smo u njihovom obiteljskom domu u Velikoj Gorici.

Zidovi prepuni uokvirenih slika i isječaka iz novina u kojima se piše o čudesima koje je nekoć izvodio njihov did Jure, dokaz su koliko je bio obožavan i do danas ostao uzor svojim potomcima.

- Moj se otac uopće nije opterećivao svojom snagom. Više je to fasciniralo sve ostale ljude oko njega. Primjerice, jedan zagrebački novinar koji je bio porijeklom iz Like, prvi je to sve potencirao. Čuo je da mi je otac jak i odlučio napisati priču o njemu. Evo, pogledajte - rekao je Jure Rajković (71), sin pokojnog ličkog 'Herkula' pokazujući nam crno-bijeli isječak iz Arene iz 1961. godine.

Novinar započinje tekst s onim što nam i naši sugovornici potvrđuju: Rukovanje s Jurom bilo je u najmanju ruku - problematično. Nesvjestan svoje snage, stisnuo bi čovjeka tako da bi ovaj već počeo iskrivljavati lice od boli. Nakon što se to pročulo, ljudi su ga pri rukovanju, umjesto za šaku, počeli hvatati za lakat!

- Taj je novinar u naše selo Plašćica kod Brinja stigao motorom. Trebali ste to vidjeti. Moj je otac, ni pet ni šest, nego taj motor težak 100 kilograma, kao da je igračka, podigao u zrak i držao ga tako neko vrijeme. A novinar - dobro da se nije onesvijestio - smije se Jure. Taj je trenutak novinar i zabilježio fotografijom, baš kao i onaj kada je snažni Jure odlučio podići konja od 600 kila. Međutim, konj je bio nemiran, pa ga je snalažljivi jure podigao držeći ga samo za prednje noge.

- Postoji anegdota i iz vojske. Potporučnik ga je pitao može li, kad dođe kapetan na konju, podići njegova konja. Otac je naravno pristao. Kad je ovaj došao, tata je prišao konju, umirio ga, a onda je, ne čekajući da kapetan siđe s konja, podigao i konja i kapetana u zrak. Šokirani kapetan nakon svega je samo promrmljao: "Ovom čovjeku od sutra dajte duple porcije hrane. Ustvari, dajte mu koliko god može pojesti" - prisjetio se Jurin sin. A što je uopće jeo pokojni Jure Rajković da je bio tako snažan, nije nikakva nepoznanica, a ni teška filozofija.

- Baš kao i svi - jeo je seljačku hranu: meso, krumpire, zelje... Nikakve posebne obroke on nije imao. Bio je i prosječne visine. Imao je oko 180 centimetara i stotinjak kilograma. Na njemu nije bilo grama sala. Kad biste ga uboli prstom bilo gdje u tijelo, to vam je bilo tvrdo kao zid - objasnio je Jure. Njegov otac Jure, nije ni trenirao niti se posebno pripremao za svoje poduhvate koji su tada veselili cijelo selo. Bio je zaokupljen teškim fizičkim radom u pilani u kojoj je radio da prehrani obitelj i to mu je bio jedini trening.

- Tamo je sve i počelo. U pilani se radi s drvenim trupcima teškim i po nekoliko stotina kila, a moj ih je otac sam podizao i prebacivao gdje god je trebalo, kao da su pernati. Tamo su svi primijetili da posjeduje tu nadnaravnu snagu - objasnio je Jure za kojeg ukućani tvrde da je također naslijedio snagu svog oca. Iako je već prešao 70. godinu, svaki dan odvozi biciklom 30 kilometara do Zagreba i natrag, a ponekad u kućnoj teretani, gledajući trening unuka i sam uhvati sprave ili s lakoćom napravi 15 zgibova. Njegovi unuci Petar i Jure mlađi, isto su snažni i izvrsni su sportaši.

Prvi se dokazao u veslanju, bacanju kugle, boksu i atletici, a drugi se tek počeo baviti boksom. Uz smijeh govore kako za jedan obrok pojedu i kilu mesa. A da se u obitelji Rajković snaga prenosi s koljena na koljeno, govori i podatak da je i sam otac pokojnog Jure Rajkovića bio snagator. On je otišao u Ameriku, radio na željeznici gdje je nosio teške šine kakve bi malo tko sam mogao podići. Vratio se u Liku i sa zarađenim novcem sagradio kuću, pilanu, gostionicu, trgovinu i kovačnicu.

Jure Rajković koji se rodio 1928. godine, umro je 1997. Pri jednom od nebrojenih podizanja teškog tereta, izdalo ga je srce. Osim njegove snage, obitelj ga pamti kao dobricu.

- Nije mu bilo teško pustiti suzu, pogotovo ako bi vidio da netko od nas pati. Bio je jako emotivan i svima je pomagao. Da ne govorim da nikad u životu ni na koga nije digao ruku niti se potukao - sjetno će Jure (71).