Čikušić je ubio ženu i dvoje djece sjekirom, razgovarali smo s Tuzlacima koji su ih poznavali. Jedan je radio s njima u bolnici
Mještani Tuzle su u šoku nakon ubojstva: 'Znali smo ubijenu ženu i djecu, jeza nas hvata...'
U Tuzli je zavladao muk nakon što je u ponedjeljak otkriveno da je Mujaga Čikušić ubio 34-godišnju suprugu Amelu i njihovo dvoje djece u dobi od 2 i 9 godina. U kafićima ne puštaju glazbu, a stanovnici tog grada su duboko potreseni.
Čikušić je u nedjelju oko 21 sat skokom s 14. kata zgrade, počinio samoubojstvo, dok su istražitelji tek dan kasnije, u ponedjeljak, u stanu u tuzlanskom kvartu Stupine pronašli tijela ubijene žene i djece te sjekiru kojom se smatra da su ubijeni.
Tužiteljstvo Tuzlanskog kantona objavilo je preliminarne rezultate obdukcije tijela ubijene Amele Čičkušić.
- Žena je imala veći broj povreda na vratu, glavi, licu i na drugim dijelovima tijela, nanesene i oštrim i tupim dijelom sjekire, što je izazvalo njenu smrt. U skladu s odredbama Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH, Tužilaštvo neće iznositi bilo kakve detalje koji se odnose na usmrćenu djecu. Istražne radnje i dalje su u tijeku - naveli su iz Tužiteljstva Tuzlanskog kantona.
Prikupljeni su, dodaju, svi relevantni tragovi s mjesta zločina koji će biti predmet vještačenja.
Čičkušić se prije nekoliko dana vratio iz Njemačke, gdje je radio kao medicinski tehničar. Prije toga je radio kao medicinski tehničar u Kliničkom centru Sveučilišta u Tuzli, kao i njegova supruga, međutim, otišao je raditi u Njemačku iz koje se nedavno vratio.
'Mirni, tihi'
Nekoliko dana prije zločina kupio je sjekiru. Istražitelji su, kad su ušli u stan, vidjeli da je cijeli uništen i ispremještan. Supruga je, što je pokazala istraga, pokušala spasiti djecu, ali nije uspjela. Nakon zločina ostavio je poruku na vratima stana na kojoj je ispisao imena nekoliko ljudi. Policija istražuje o kome se radi. Među imenima se navodno nalaze neki rođaci koji su mu pomogli da se zaposli u Njemačkoj.
24sata razgovarala su sa stanovnicima tuzlanskog kvarta Stupine. Jedan je radio s njima u bolnici, a druga ih je poznavala iz kvarta jer su im djeca išla skupa u vrtić.
- Oboje su bili mirni, tihi. Devetogodišnji dječak je ranije išao u vrtić s našim djetetom, bio je živahan. Viđala sam ih stalno dok su ga dovodili u vrtić. Žena je bila potpuno nenametljiva, neprimjetna, za njega ne znam kakav je, no iz viđenja nikad ne bi rekla da je u stanju to napraviti. Već sam dva dana na tabletama otkako se to dogodilo, žao mi je djece i nje. Svi plačemo, muka nam je. Dobro sam im znala sina. Ovo je strašno, u šoku sam. Baš sam potresena, ne volim ni pričati o tome. Svima nam je jako teško i jeza nas hvata kad prolazimo kraj te zgrade koja je u našem kvartu, nedaleko od naše. To je nova zgrada, u njoj žive ljudi srednjeg i višeg staleža. Nemoguće mi je da je netko čuo i da nije reagirao, ne želim to prihvatiti. Vjerujem da to nitko nije čuo - kazala je Tuzlanka za 24sata.
Sahrana ubojice
U šoku je i jer je ubojici sutra sahrana.
- Objavljena je osmrtnica, ne mogu vjerovati da će mu hodža klanjati dženazu, eto ne mogu - potreseno nam govori.
Tuzlak s kojim smo razgovarali radio je s njima u bolnici.
- Amela i ja smo radili do 2015. na istoj klinici. Žena je bila vrijedna i privržena pacijentima. Za nju imam samo riječi hvale. Nedavno je magistrirala. Bila je jako pametna. Njega sam davno prije upoznao, prije više od 15 godina je radio na našoj klinici, osobno nisam nikad radio s njim, znao sam ga iz viđenja. Bio je dosta šutljiv. U šoku sam. Nisam mogao vjerovati što se dogodilo. Jeza me hvata kad se približavam toj zgradi. U gradu je muka, svi su zanijemili. U kafićima se ne pušta muzika. Zavladala je tišina - priča za 24sata Tuzlak koji je stanuje u tom kvartu i poznavao je obitelj.
Jako mu je teško govoriti o tome.
- Svi smo potreseni. Katastrofa. Istražitelji su zaključili da je ona pokušavala spasiti djecu, sigurno su vrištali i zvala je u pomoć. Ne mogu vjerovati da nitko nije pozvao policiju koja je rekla da nisu primili nikakvu prijavu. Poražavajuće je do čega smo se doveli kao društvo. Kad malo jače pustiš muziku susjedi odmah zovu policiju, kad netko urla i vrišti ne odazovu se na poziv u pomoć. To je stambena zgrada, netko je morao čuti i okrenuli su glavu. Strašno je to da je nestala empatija, da se me pomaže nekome tko je u nevolji. Treba napravit kampanju da ljudi ne okreću glavu i pomažu jedni drugima - smatra naš sugovornik.