'Na naš otok žele doći iz Irske. Neka dođu, treba nam dućan!'

Stanovnici otoka Sestrunja u zadarskom akvatoriju od početka ove godine nemaju prodavaonicu. Baš sve što im treba brodom ili trajektom tegle iz Zadra. Mjesni odbor budućoj radnici uredio je stan koji će besplatno koristiti ako dođe raditi.

Posljednji trgovac koji nije bio iz Sestrunja živio je sa suprugom u tom stanu u zgradi bivše škole, koja je zadnje đake imala 1978. godine. Umirovio se i otišao s otoka, pa sad nema tko raditi, a ni trgovački lanci nemaju pretjeranog interesa držati trgovinu za samo 20-ak ljudi, dok ih je ljeti 200-tinjak. Kako bi pronašli trgovkinju ili trgovca, mještani su sami počeli tražiti na društvenim mrežama.

Javljaju se i iz Amerike 

- Dugi niz godina kod nas je dućan držao lokalni lanac trgovina, ali im je poslovanje bilo neisplativo čak i kod izračuna prosjeka koji obuhvaća ljetne mjesece. Obišli smo sve trgovinske lance u Zadru i Biogradu, ali svi su nas odbili zbog nerentabilnosti trgovine zimi. Samo jedan je pristao, ali nije imao dovoljno trgovaca. Još prije nekoliko godina u suradnji s Općinom i sestrunjskom dijasporom uredili smo lijep stan u prizemlju bivše škole i tražimo zainteresirane za taj posao uz osiguran smještaj - kazao nam je Nenad Šužberić (58), predsjednik Mjesnog odbora Sestrunja.

Njegov je e-mail zatrpan porukama ljudi kojima bi ovaj posao bio idealan odmak od stresnog i prebrzog života.

Uz stalan posao i besplatan stan, zvuči idealno, gotovo nestvarno.

'SUNCE, MORE I PRIRODA' Nude posao: 'Dođi na Sestrunj, imat ćeš plaću i dvosobni stan'

- Javio se, primjerice, fakultetski obrazovan čovjek koji živi i radi u Irskoj. Podrijetlom je s otoka Ugljana i zanimaju ga mir i okruženje u kakvom je odrastao. Javio se situirani Amerikanac hrvatskih korijena koji u SAD-u živi 20 godina. Kaže da bi odmah otišao iz “gužve lude Amerike” i da će on sam otvoriti dućan ako se ne uspijemo dogovoriti s nekim od trgovačkih lanaca. Pisao je i čovjek iz Kanade, a javljaju se i domaći ljudi. Nakon 40. e-maila prestao sam ih brojiti, ali na sve sam odgovorio. Važno je znati da je kod nas zbilja lijepo u proljeće, ljeto i jesen, ali mi trebamo nekog tko će ovdje moći preživjeti studeni, prosinac, siječanj i veljaču, kiše, bure i jugo kad odreže otok od ostatka svijeta na više dana i kad se nema kamo iz svoje kuće. Najizglednije nam djeluju bračni parovi bez djece budući da je škola davno zatvorena. To više što postoji mogućnost da supruga zaposlimo kao komunalnog redara, pa bi oboje imali posao - objašnjava nam Šužberić.

Kruh zamrzavaju

Na Sestrunju nema kafića, restorana, bankomata ni vodovoda, ali upravo im je dućan od ključne važnosti za opstanak otoka. Kruh naručuju dva puta tjedno iz pekarnice sa susjednog otoka. Mještani ga međusobno podijele pa dio zalede da imaju za ostale dane u tjednu. Voda im predstavlja veliki problem, posebice ljeti kad presuše bunari.

Mještani nam pokazuju krovove kuća od valovitog salonita, koji sadrži kancerogeni azbest, pa je kišnica koja se slijeva do spremnika zagađena i ne bi je smjeli piti. Priznaju nam da je ipak piju. Teško je tegliti vodu iz grada uz torbe pune “spize” za cijeli tjedan, a treba je puno. Vodonosac je, dodaju, rasparao puno vatrogasnih cijevi kojima se voda tjera od mora do naselja smještenog na stotinu metara visokom brdu.

Zabava kod umirovljenika

Dok se prije 20 godina kopao kanal za struju, u njega su zakopali i vodovodne cijevi nadajući se da će jednog dana tuda zaista proteći voda. No Sestrunj, čiji su mještani otkupili otok od plemića Borelli prije 115 godina, kao da su svi zaboravili. Priče o području od posebne državne skrbi, revitalizaciji otoka, biserima Jadrana i Mediterana kakav je nekad bio konkretno se svedu na problem nepostojanja dućana koji život znači. Razgovarali smo s mještanima u Udruzi umirovljenika, koja je postala središnje mjesto okupljanja. Kod umirovljenika je, dodaju, jedina zabava.

- Treba nam dućan - složni su Berislav (69), Ivan (38), Karmelo (72), Darko (60) i Nenad (58) dok ćakulaju i ponekad kartaju u udruzi. Vole oni mir i tišinu, resetiranje mozga, ne nedostaju im gradske gužve i ne smeta im što na otoku imaju jedan jedini apartman za iznajmljivanje. Ali za život nije dovoljno odmarati oči na prekrasnom pejzažu. To je za dušu. Njima treba dućan.