Misteriozna smrt kćeri Titovog ministra u Britaniji: 'Mama nije bila luda, možda znam krivca...'

Nisam zadovoljna policijskom istragom zbog brojnih nelogičnosti. Objavili su kako smrt ostaje misterij, no mislim da znam krivca. Sve sam im ispričala, ali izgleda da oni to ignoriraju, rekla nam je Petra O’Brien, kći ubijene čuvene hrvatske psihologinje Maje O’Brien.

Ispričala je kako je zasad sve točno što su objavili i kako je posljednja informacija, što do sada nisu znali, da joj je majci zdrobljeno grlo, to jest otkrili su frakturu lijeve gornje hrskavice štitnjače. Prema britanskim patolozima, to upućuje na smrt davljenjem, piše Daily Mail.

- Čudno je što je ona otišla od kuće biciklom, kad mi je samo večer prije javila da joj ga pospremim jer joj ne treba. Ispred je ostao automobil koji je koristila. Stavila je i neke stvari da se peru, no nije ih pospremila. Britanski istražitelji su govorili da je luda, ali to nije bila istina. Usporedili su je sa svojim engleskim starcima koji se promijene s godinama i ‘polude’, ali ona nije bila Engleskinja. Ona je bila Hrvatica i puno jača nego što oni misle - rekla nam je Petra. Za kraj nam je kratko rekla kako neće nikad odustati od istrage majčine smrti.

Odbacili mogućnost samoubojstva

Ipak, taj slučaj koji već dulje uzbuđuje britansku javnost službeno je zaključen. Smrt Maje O’Brien, psihologinje, predavačice na Oxfordu, svestrane žene, flautistice, planinarke, koja je nestala 28. ožujka 2019. godine, da bi njezino truplo bilo pronađeno u rijeci Temzi 22. travnja, nije razriješena pa je predmet stavljen “ad acta”.

Što se dogodilo Maji O Brien? Na spomenuti nadnevak prije dvije godine krenula je u grad na čišćenje flaute, nakon čega je trebala održati koncert, a potom krenuti u Hrvatsku na odmor. Umjesto na Jadranu, završila je u Temzi. Policija je nakon temeljite pretrage našla truplo u jednom rukavcu rijeke blizu Kennington Roada u Oxfordu. Godinu dana ranije - pokazala je istraga - na Googleu je tražila pojam “smrt utapanjem”, ali policija je mogućnost samoubojstva smatrala malo vjerojatnom,  jer je bila riječ o sretnoj i ispunjenoj osobi.

Nakon njena nestanka neki je skitnica uhićen s flautom. Zvučalo je to kao pravi pomak u istrazi, ali se na kraju ispostavilo da je instrument njegov.

Policija je imala četiri hipoteze njene smrti. Prva je bila da se ubila, druga da je zbog zdravstvenog problema pala u rijeku, treća da joj je naudio netko nepoznat i četvrta da je usmrćena aktivnošću treće strane.

Sve su teze odbačene.

Maja O’Brien podrijetlom je iz naše zemlje. Rođena je kao Maja Zlatić u Zagrebu 29. lipnja 1940. godine. Njen otac bio je liječnik dr. Savo Zlatić, Titov ministar, robijaš s Golog otoka, važna ličnost hrvatske povijesti, sudionik pariške konferencije o razgraničenju, na kojoj je Hrvatska  dokazivala pravo na Istru.

RIJEŠEN PODRAVSKI MISTERIJ Identificirali tijelo pronađeno u Jalžabetu: Dejana Petrekovića ubili su u skladištu u Varaždinu

- Svaka od četiri sile imala je isprva svoje viđenje razgraničenja - rekao je dr. Zlatić (inače istarski Hrvat, koji je početkom rata 1941. otišao u partizane na Kordun) u intervjuu zagrebačkoj Prosvjeti.  

- Amerikanci su htjeli čak i Labin ostaviti Italiji, Britanci su se zalagali za podjelu Istre na pola po osi sjever-jug, Francuzi su Talijanima mislili ostaviti Bujštinu, a Rusi su smatrali da bi i Furlanija trebala biti priključena Jugoslaviji. Ni tad, a ni na konferenciji u Parizu, gdje sam bio u komisiji na čijem je čelu bio Edvard Kardelj, ništa nije riješeno, pa su ostale zona A i zona B. Tek Osimskim sporazumima razgraničene su Jugoslavija i Italija, i tu se vidi Titov genij, jer je pitanje kako bi se Italija danas postavila da sporazuma nije bilo. Tito ima zasluge i za razgraničenje Hrvatske i Srbije, jer je odredio da granica bude Dunav, tako da je Baranja pripala Hrvatskoj i u nju su doseljavani kolonisti iz hrvatskih krajeva kako bi popunili prazninu nastalu odlaskom Mađara i Nijemaca. Srpski kolonisti doseljavani su u Bačku i druge dijelove Vojvodine - govorio je.

Poslije rata dr. Savo Zlatić bio je ministar industrije u vladi NR Hrvatske. Potom je imenovan za ministra lake industrije u Jugoslaviji. No onda se poskliznuo o Informbiro. 

- Kako sam smatrao da bi Tito trebao prihvatiti Staljinove zahtjeve, i to mu više puta i rekao, smijenjen sam i poslan u Zagreb da radim u Gradskom arhivu. Jednog dana poslali su mi čovjeka s porukom da sam isključen iz KPJ, na što sam rekao da se i dalje osjećam kao član Partije. Nije prošao ni sat, a mene su uhapsili i nakon nekog vremena poslali na Goli otok, u takozvanu rupu 104, određenu za dotad najpoznatije i najviše rangirane funkcionere. Tu sam proveo dvije godine u mukama kao i ostali, pa sam potpisao izjavu da se kajem i da sam revidirao stav - rekao je zagrebačkoj Prosvjeti. 

MISTERIOZNI NESTANAK Četrdeset godina od nestanka broda Dunav s 32 člana posade

Nakon Golog otoka vratio se u Zagreb. Nastavio se družiti s Vladimirom Bakarićem i nekim drugim istaknutim komunistima, ali se u Partiju nije vraćao. Od 1949. bio je nestranački čovjek, ali je ostao doživotni ljevičar.

- Iako me poslao na Goli otok, ja i dalje cijenim Tita i smatram ga najvećom ličnošću koju je imala Hrvatska i zato sam bio jedan od osnivača Društva ‘Josip Broz Tito’ - rekao je i dodao: “I moram reći da je Hrvatska priznata u svojim sadašnjim granicama zahvaljujući isključivo Titu koji je za nju napravio više od svih”.

Na Oxfordu radila do mirovine

Kći Maja (Savo Zlatić imao je još dvoje djece) u Britaniju je otišla nakon Drugog svjetskog rata. Isprva je namjeravala samo dobro naučiti engleski, radila je kao dadilja, ali se u Birminghammu zaljubila u Terencea 0’Briena, s kojim se vjenčala 1968. godine. Potom su se preselili u južni London, a kćer Petru usvojili deset godina kasnije. 

Od 1968. do 1971. godine dr. Maja O’Brien radila je u bolnici Henderson, terapijskoj zajednici u Suttonu, specijaliziranoj za ljude s poremećajima ličnosti. Doktorirala je psihologiju na University Collegeu u Londonu. Potom je predavala na Institutu Roehampton, da bi se 1996. preselila u Oxford, gdje je predavala psihodinamičku praksu. Vodila je privatnu ordinaciju i doktorski program na Institutu za obuku Metanoia u Londonu.

Na Oxfordu je radila sve do mirovine. Bila je vrlo aktivna i omiljena u društvu. Izvan  profesionalnog života, piše Oxford mail, imala je mnogo strasti, uglavnom vezanih uz glazbu. Pjevala je hrvatske i britanske narodne pjesme sa suprugom, koji ju je pratio na gitari ili mandolini, te je većinu života bila uključena u zborove, uključujući zajednicu East Oxford Zbor.

U mirovini je pohađala tečaj flaute i svaki ispit položila s odličnom ocjenom, cum laude. Godinama je bila članica Oxfordshire Adult Flute Group. Grupu flautista dovela je 2013. u Hrvatsku, što je preraslo u tradiciju. Uživala je u planinarenju i biciklizmu, 60-ih sudjelovala u sponzoriranoj biciklističkoj vožnji preko Vijetnama za Oxfordshire Mind. Bila je član lokalne pješačke grupe, a odlazila je na godišnje pješačke vikende s bivšim kolegama u različitim dijelovima Velike Britanije.