Marko Grgić tvrdi da je 454.050 kuna pronađenih kod njega u hladnjaku nakon uhićenja novac koji je promijenio u BiH. Sudili su i Neđi Ajdariću, no postupak je obustavljen
UBOJSTVO ZBOG 450.000 KN?
Misterij star 24 godine: Još mu sude za tri ubojstva. Grgić tvrdi da tada nije bio ni blizu Kutine
Dvadeset i četiri godine je prošlo od krvavog ubojstva bračnog para Renata Serdarušića (32) i Ingrid Šipek (23), vlasnika mjenjačnice u Kutini, te njihova zaposlenika Gorana Cvrteka (25), a suđenje još traje. Doduše, više neće suditi Banjalučaninu Neđi Ajdariću jer je Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici jučer obustavilo kazneni progon protiv njega zbog nedostatka dokaza. Ajdarića su prije 16 godina osudili na 40 godina zatvora. U zatvoru je odslužio sedam godina. Međutim, njegova obrana je godinama upozoravala da je on osuđen na temelju iskaza svjedoka vrlo upitne vjerodostojnosti. Zbog toga je Ajdarić dobio i tužbu protiv Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava te obnovu postupka, a županijsko državno odvjetništvo sada je priznalo ono na što je upozoravala Ajdarićeva obrana.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:08
No za trostruko ubojstvo i dalje se sudi Marku Grgiću, tadašnjem kondukteru u Hrvatskim željeznicama, koji se "na crno" bavio preprodajom deviza u susjednoj BiH. Prema izmijenjenoj optužnici terete ga da je u noći na 9. listopada 1998. u Ulici A. G. Matoša u Kutini, s još nepoznatim pomagačem, znajući da bračni par u kući drži novac, u nakani da ih usmrti i dokopa se novca, iz Škorpiona kalibra 7,65 mm prvo ubio Gorana Cvrteka, a zatim Renata i Ingrid. Svi troje ubijeni su u svojim krevetima na spavanju s dva hica u glavu.
Potom je, navodi se u optužnici, Grgić iz kuće uzeo i zadržao za sebe najmanje 454.050 kuna. Već dan nakon ubojstva policija je posumnjala da je Grgić povezan s krvavim zločinom, a u njegovoj kući pretragom su pronašli tih nešto manje od pola milijuna kuna skrivenih u hladnjaku. Taj iznos sada od Grgića potražuju oštećenici.
U svojim obranama Grgić i Ajdarić poriču bilo kakvu povezanost sa zločinom. Grgić je 2000. godine bio oslobođen optužbe, potom je 2005. Vrhovni sud tu presudu poništio i naložio novo suđenje. Grgić je opet uhićen te u jednom trenutku završava u Bolnici za osobe lišene slobode u Svetošimunskoj gdje će dijeliti sobu s Ajdarićem i Stevom Štulom, budućim krunskim svjedokom na temelju čijeg iskaza su obojica, Grgić i Ajdarić, kasnije pravomoćno osuđeni na 40 godina zatvora. Ajdarić tuži Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu i dobiva tužbu, nakon čega Vrhovni sud nalaže obnovu postupku za obojicu okrivljenika. Treće suđenje Grgiću ulazi u završnu fazu. Na jučerašnjem ročištu ostao je kod ranije iznesenih obrana.
Obitelj Serdarušić poznaje od djetinjstva te su imali prijateljske odnose, a najviše se družio s bratom pokojnog Renata, Željkom, kojega je smatrao najboljim prijateljem. Pojasnio je kako je njegova sestra na Renatovu sugestiju otvorila obrt te je planirala otvoriti mjenjačnicu i zalagaonicu. On je uhodavao posao radeći na crno mjenjačke poslove te je davao pozajmice uz kamatu. U to vrijeme u BiH su uveli konvertibilnu marku te se moglo zaraditi mijenjanjem deviza u kune zbog čega je imao veću količinu novca kod kuće. Na dane 8. i 9. listopada uopće nije bio u Kutini već u BiH, a u kući Serdarevića bio je 6. listopada, dva dana prije ubojstava.
- Renato mi je bio prijatelj, a isto tako i cijela njegova obitelj. Teško mi je zbog ovoga što im se dogodilo i što netko uopće može pomisliti da bih ja počinio ova djela - govorio je Grgić u svojoj obrani 2000. godine. Pojasnio je i da futrolu za okvire ima od 1991., a streljivo kalibra 7,65 mm iz jednog sanduka iz barutane u Bjelovaru. Oboje je kući donio tijekom rata.
- U Banja Luku sam 8. listopada nosio najveću količinu maraka i nešto sitno drugih valuta, a maraka je bilo preko 140.000 - govorio je Grgić. Jučer se nije mogao sjetiti točnog iznosa, no naveo je da je svakako imao oko 110 do 115 tisuća maraka.
- Tečaj je u Hrvatskoj u to vrijeme bio 3,75, a u BiH je bio uvijek za oko dva posto viši - odgovarao je Grgić na pitanja tužitelja. Ispričao je i da je automobil, Peugeot 406 bjelovarskih registracija, 8. listopada 1998. oko 21 sat predao prijatelju Niki, koji mu ga je vratio sljedećeg dana oko 10 sati.
Nije bio siguran u koje je vrijeme 8. listopada krenuo za Banja Luku, no zna kad je prešao granicu u Gradišci jer su mu tamo izdali osiguranje za auto na kojemu piše točno vrijeme. Riječ je o osiguranju koje se izdavalo tijekom prelaska granice iz Hrvatske u BiH prije nego je uvedena tzv. "zelena karta". Tog dana više nije napuštao Banja Luku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
