Svestran: Nije noćni tip. Puno radi i čita. Pročitao je ‘Umijeće ratovanja’ Sun Tzua, knjigu od velike koristi za politiku. Voli preferans, a od jela obožava sve domaće
Ministar koji želi vinjete: Cijeli dan bih mogao jesti janjetinu...
Za politiku ili jesi ili nisi. Škola je bitna. I iskustvo je bitno, ali nešto moraš imati i u sebi te mislim da to imam, govori nam novi ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković (36) objašnjavajući činjenicu da je sa samo 26 godina postao gradonačelnik Novog Vinodolskog bez političkog i s malo profesionalnog iskustva.
Na čelo ovog primorskoga gradića došao je 2005. godine, dok je godinu dana ranije izabran za predsjednika gradskog HDZ-a.
- Istina, došao sam na odgovornu funkciju s vrlo malo iskustva i sve je trebalo brzo pohvatati. Snašao sam se u tome jako dobro, zahvaljujući i kvalitetnim suradnicima, ali shvatio sam da se mogu nositi s time, a shvatili su to i građani. Isprva je vjerojatno bilo skepse. Ona nije bila izrečena, ali vjerojatno je jest bilo. To je normalno kad netko s 26 godina postane gradonačelnik - govori Butković.
Iako je i tada bio mlad, odluka o bavljenju politikom rodila se mnogo prije - u srednjoj školi.
- Imao sam sklonosti prema politici. U srednjoj školi sam mnogo čitao političku literaturu, filozofiju... Znao sam već tada da ću biti političar. Vuklo me je to - kaže Butković.
Na pitanje je li odabir politike bio ideološke naravi odlučno odgovara:”Nikada!”.
U nastavku ipak dodaje:
- Moj otac je jedan od osnivača HDZ-a u Novom Vinodolskom. Uvijek sam znao gdje pripadam, ali odluka da postanem političar bila je isključivo vezana uz to da dam nekakav doprinos razvoju, prije svega svojega grada. Osjećao sam zapovijed trenutka. Novi Vinodolski je 2004. godine bio grad koji nije bio na zavidnoj razini. Htio sam promijeniti stvari u svojem gradu. Znao sam da ima potencijale, i danas ih ima, i da se mora razvijati snažnije. Nakon tih 10, 11 godina mojeg mandata grad je bitno drugačiji. Ostvarili su se projekti - naglašava dodajući kako se trenutačno grade dvije marine, kako je više od 100 milijuna kuna uloženo u infrastrukturu, kako je riješena kanalizacija.
Tu su još gradnja lukobrana, nove glavne ulice, plaža...
- I privatne investicije su počele. Ljudima sam 24 sata bio na usluzi. I danas sam. Kad me zovu moji ljudi iz Novog, odmah se javim. Po pitanju njihovih problema, bolesti..., znaju da na mene mogu računati. Naravno, sad moram voditi računa o svim ljudima u Hrvatskoj - kaže osvrćući se na ministarsku funkciju.
U Novom Vinodolskom nam potvrđuju njegove riječi.
- On je dosad najbolji gradonačelnik. Za grad i Novljane napravio je najviše što je mogao s obzirom na mogućnosti. Također se zalaže za promicanje kulture te je, uz njegovu promidžbu i potporu, narodno Novljansko kolo dobilo odliku nematerijalnog kulturnog dobra u Hrvatskoj. Čovjek je od riječi i vrlo pristupačan, svakoga će primiti i saslušati - hvale omiljenoga gradonačelnika Novljani.
Za aferu vezanu za njegovo ime, kad mu se 2010. predbacivalo da je sadašnjoj predsjednici, s kojom je veliki prijatelj, platio raskošni obiteljski vikend u svojem gradu, smatraju da je politička namještaljka. I sam Butković tada se pravdao da je račun od oko 8000 kuna platio vlastitim, a ne proračunskim novcem. Također, na suđenju 2014., kad je Butkovića Uskok optužio za zloporabu položaja i ovlasti, sudac je zaključio kako nema dokaza te je Butković oslobođen optužbi. Nakon Karamarkove pobjede na unutarstranačkim izborima postao je član Predsjedništva HDZ-a, predsjednik Županijskog odbora te predsjednik stranačkog Odbora za promet, pomorstvo i veze.
- Četiri godine sam vodio taj Odbor, bavio sam se problemom prometa. Uvijek je postojala šansa da mi se u nekom trenutku ponudi mjesto ministra. Prihvatio sam to na isti način kako sam prihvatio mjesto gradonačelnika. Mjesto ministra bitno mi je da napravim nešto konkretno - kaže Butković.
Uz prometni resor je vezan još od srednje škole.
- Nakon osnovne škole u Novom Vinodolskom upisao sam Srednju pomorsku u Bakru, smjer nautika. Završio sam Pomorski fakultet u Rijeci 2002. godine. Nakon toga sam upisao magisterij, kasnije doktorat, koji još nisam završio jer sam vrlo mlad postao gradonačelnik.
Roditelji, vlasnici poznatog restorana Lucija u poviljskoj lučici, nisu bili oduševljeni njegovom odlukom o bavljenju politikom.
- Kao dijete je uvijek bio poslušan. U školi uvijek odlikaš. Fakultet je završio godinu i pol dana prije roka. Nadamo se da će jednog dana ipak završiti i doktorat koji je upisao, ali kojem se ne može u potpunosti posvetiti zbog mnogih obaveza u politici - kaže Butkovićev otac, koji sa suprugom i danas živi u Olegovoj rodnoj kući u Povilama.
- Djetinjstvo sam proveo kao većina vršnjaka. Uvijek sam bio s ekipom, igrao sam nogomet s vršnjacima, kupanje, prve ljubavi... - prisjeća se dodajući kako ima 11 godina mlađeg brata Benjamina, koji radi u crikveničkoj policiji.
- Meni je ime dala mama, a Benjaminu ja. U to vrijeme je bila popularna serija ‘Klinika Schwarzwald’, a jedan od likova se zvao Benjamin. Od tuda bratovo ime - govori nam Butković dodajući kako je sinu Jakovu ime odabrala supruga. Barbara i Oleg vjenčali su se 2006. godine. Ona je ravnateljica knjižnice i čitaonice i, kako nam govore stanovnici Novog, ondje je radila i mnogo prije nego što je uopće upoznala Olega. Opisuju je kao jednostavnu i simpatičnu ženu.
- Vozi Fiat Bravo. Nikad se nije ponašala snobovski. Trenutačno je na doktorskom studiju - kažu.
- Brat Benjamin ima četverogodišnju kćer Luciju koju obožavam. Moj Jakov je odličan učenik, ide u drugi razred.
Vedar je i bistar. Veliki je talent za nogomet, za sport općenito. Budući da smo prilično vezani, nije baš sretan s odlukom da prihvatim ministarsku funkciju, ali navikavamo se na novi način života - kaže i dodaje:
- Nema tu radnog vremena. Ujutro sam već prije osam na poslu. Održavam sastanke, trenutačno još nisam ekipiran, nemam zamjenike i pomoćnike pa je jako puno posla na meni. Radni dan mi je do 21, 22 sata - kaže nabrajajući potom goruće probleme koje želi riješiti - od velikih dugova i restrukturiranja tvrtki u prometu, velikih infrastrukturnih projekata - Pelješkog mosta, nizinske pruge...
Na cjelodnevno radno vrijeme se navikao, kaže, još na fakultetu, na kojem je bio jedan od najboljih studenata i dobitnik državne stipendije.
- To nije bitno, niti to naglašavam niti se time hvalim. Na faksu sam imao radno vrijeme. Bio sam demonstrator. Provodio sam tamo cijele dane. Držao sam instrukcije. Npr., Davor Jurkotić, koji s političarima radi ove eskapade, što je meni zapravo simpatično, dolazio je kod mene na instrukcije.
Čitavom nizu ljudi koji su već bili u poodmakloj dobi, kapetani, ljudi koji su završavali naknadno fakultet, davao sam instrukcije iz astronomske navigacije, terestričke navigacije, stabilnosti broda...
Potom bi, u večernjim satima, autobusom putovao u oko pola sata udaljeni Novi Vinodolski.
- Nisam noćni tip, ali sam uvijek bio vani s ljudima. Hobiji su mi boćanje i kartanje, druženje s ljudima... - govori Butković. Najdraža kartaška igra mu je preferans. I danas ga zaigra, kao i belu, ali rjeđe nego nekad. Ni čitanju se ne može posvetiti toliko često kao nekad.
Nedavno je pročitao “Umijeće ratovanja” Sun Tzua:
- To je knjiga koja se može primijeniti i u politici.
U studentskim danima pročitao je gotovo sve knjige prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kojega izdvaja kao političkog uzora.
- Među današnjim političarima teško mi je nekog izdvojiti. Baš me nitko previše ne fascinira - govori Butković dodajući kako prijatelja u politici nema.
- A kamo će me život odvesti... Ne znam. Volio bih jednog dana raditi na fakultetu - govori novi ministar.
Time bi ispunio i želju svojih roditelja, koje posjećuje svakog vikenda. Tada uživaju u druženju. I, naravno, janjetini.
- Janjetina je definitivno moje omiljeno jelo. Mogu je jesti 24 sata na dan...