SDP je čitavu kampanju prepustio Zoranu Milanoviću, nakon čega je HDZ dobio samo pet mandata manje nego prije četiri godine, DP postao zvijezda izbora, a Most učvrstio status. Zoki je bio doping, ali za desnicu.
'Milanovićev efekt': HDZ, Most, Domovinski pokret slave, a SDP očajava nad svojom sudbinom
Svi su na kraju bili zadovoljni osvojenim mandatima.
Osim SDP-a.
Upravo SDP-u trebao je pomoći šokantni ulazak Zorana Milanovića u kampanju, predsjednik države trebao je dovesti SDP u situaciju da sastavlja Vladu i skuplja partnere, da se digne iz mrtvih, da dovrši posao koji je započeo na Markovu trgu prosvjedom protiv Ivana Turudića.
A onda su Domovinski pokret i Most trijumfirali. Dok je na Iblerovu trgu vladala atmosfera oplakivanja najmilijih. Optuživali su se birači, optuživao se potiho Peđa Grbin, anonimno se optuživao čak i sam Milanović. I ovaj, navodno preporođeni, probuđeni i razgoropađeni SDP, dobio je tek jedan mandat više nego prije četiri godine pod Davorom Bernardićem kojeg je rušio Grbin i bojkotirao Milanović.
I to na izborima gotovo rekordne izlaznosti, poslije tri godine vremena za pripremu kampanje, nakon četiri godine aferaške vladavine HDZ-a, u situaciji kad građani navodno vape za promjenama.
Desnica pobijedila
A kad se podvuče crta, desnica je ukupno osvojila 86 mandata, a liberalna ljevica 52.
Što zapravo nije uopće neobično: Milanović je kao glavna zvijezda predizborne kampanje i neformalni lider oporbe vodio kampanju desnice, a ne ljevice, govorio jezikom Domovinskog pokreta i otvarao teme Mosta, a ne SDP-a, udarao je po HDZ-u s pozicija političke desnice, a ne ljevice.
Pa je sada Domovinski pokret kojeg je Milanović trebao dovesti kao miraz SDP-u, došao u priliku sastavljati Vladu - ali s HDZ-om, a ne sa SDP-om.
Bizarno je stoga zvučao poziv Sandre Benčić u izbornoj noći svim strankama koje su vodile kampanju na platformi borbe protiv korupcije i rušenja HDZ-a, da iz parlamenta podrže manjinsku Vladu SDP-a. Da pogurnu SDP na vlast, kao stranku koja nije skrivala svoju devastiranost izbornim rezultatima. Da dovedu nekoga na vlast, a da sami ne sudjeluju u toj vlasti.
Kome bi to u Hrvatskoj zvučalo primamljivo?
Da se podržava vlast bez da se ogrebe za komadić vlasti?
Kao lizanje sladoleda preko stakla.
SDP nariče
Dogodilo se, dakle, ono što se moglo očekivati otkad je Milanović okupirao predizbornu kampanju: HDZ je osvojio samo pet mandata manje nego pandemijske 2020. godine i opet došao u priliku skupljati partnere za sastavljanje većine, Domovinski pokret i Most učvrstili su svoj status i pokazali snagu desne oporbe u Hrvatskoj, a SDP je počeo naricati i kukati nad svojom sudbinom.
To se zove "Milanovićev efekt".
A Fred Matić krenuo je optuživati birače da su krivi što HDZ pobjeđuje na izborima, baš kao što je to učinio i Milanović nakon poraza 2016. godine.
No istina je surova: oni kojima se gadi HDZ i ne vide političku opciju koja ge može pobijediti, odlaze iz Hrvatske, a zemlja ostaje u rukama konzervativne desnice i HDZ-a koji je mnogima, a pogotovo najugroženijima, jamac egzistencije, zapošljavanja, prihoda.
Uostalom, i najviđeniji SDP-ovci skrasili su se u Europskom parlamentu, umjesto da se valjaju u ovom političkom blatu.
Zoki pobjednik
I tako, Zoran Milanović do daljnjeg ostaje predsjednik države, pripremajući kampanju za drugi mandat u situaciji kad će ratovati protiv HDZ-ove vlade. Što mu je svojedobno donijelo pobjedu na prošlim izborima.
Bilo je pomalo tužno promatrati SDP-ovce na dočeku izbornih rezultata, najednom ogoljeni bez Milanovićeva pokroviteljstva, izbačeni na površinu kad je cijela priča završila, prepušteni svojim demonima i unutarnjim svađama. U kampanji su izgubili predsjednika stranke, ali i identitet, perspektivu, potencijal, program, ideje, a možda i budućnost.
Bacili su sve karte na Milanovića, a onda su bez njega izgledali kao napuštena djeca.
Bi li prošli bolje bez Milanovića ili ih je Milanović spasio apsolutne propasti? Teško je reći. No nakon što Milanović ode svojim putem, SDP će ipak ostati sam sa sobom.
DP kao Most
S druge strane, Andrej Plenković uspio je dovesti izraubani i izranjavani HDZ do nove (relativne) pobjede na izborima, ponovno je pobijedio Milanovića koji prije četiri godine nije izašao na izbore, a ove godine zasjenio SDP svojim nastupom na izborima, te došao u situaciju kad može potencijalnim partnerima ispunjavati želje.
Domovinski pokret, za razliku od Mosta, nije još okusio vlast i ovo je sada jedina, možda i jedinstvena prilika, da se domogne Vlade.
Još važnije, poznavajući strukturu i karakter Domovinskog pokreta Ivanu Penavi bilo bi sigurnije dovesti čitav DP na vlast, nego riskirati njegovo komadanje i kidanje u pregovorima s Plenkovićem.
Kao što je Milanović 2015. godine pokušao raskomadati Most u potrazi za pojedinačnim mandatima.
Nakon svega ostaje pitanje korupcije i rušenja HDZ-a.
No Domovinski pokret, to desno krilo HDZ-a, u kampanji je više udarao po Srbima i ljevičarima, nego po Plenkovićevoj, bratskoj stranci. Kao što je Benčić u kampanji udarala po desnici.
A nitko, baš nitko, nije udarao po SDP-u koji je, paradoksalno, izbornu noć jedini dočekao u očaju i depresiji.
Gdje nije bilo čak ni Milanovića da ih utješi.