Jučer je Milanović poručio kako "treba zabraniti ruska imena" i poručio da "ima na nišanu one čiji je tata bio komunjara, koji su bili udbaši i JNA", a danas je pustio pismo iz prosinca u kojem traži sastanak s premijerom.
Samo dan nakon što je izjavio da "treba zabraniti ruska imena", poručujući kako "ima na nišanu" one čiji je "tata bio komunjara, koji su bili udbaši, JNA, a sada se pretvaraju da su veliki tuđmanovci", predsjednik Zoran Milanović objavio je pismo iz prosinca prošle godine u kojem pomirljivo traži sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem.
U pismu na kojem apelira na premijera da "ostave osobne odnose po strani i ispune ustavne obaveze u interesu Republike Hrvatske", jer to "prvenstveno duguju građanima koji su ih izabrali", Milanović traži usklađivanje vanjske politike, imenovanje veleposlanika, dogovor o obrani i nacionalnoj sigurnosti.
Nije spominjao uvjet da sugovornik ne smije imati rusko ime.
Odgovor na to i navodno još nekoliko takvih pisama nije dobio.
Pitanje je hoće li dobiti Plenkovićev odgovor na jučerašnju sočnu provokaciju.
I koji je zapravo pravi Zoran Milanović?
Onaj koji u pismima premijeru traži razgovor i dogovor u interesu građana i države ili onaj koji premijeru prigovara na "staljinističkim zakonima" i traži "zabranu ruskih imena"?
Sve je osobno
Milanović piše kako bi želio "osobne odnose staviti po strani", ali u ovom odnosu predsjednika i premijera osobno se više ne može odvojiti od službenog. Sve je osobno. Jer osobe čine instituciju, odnosno instituciju pokoravaju svojoj osobnosti. Ili popularno, karakteru.
Zoran Milanović nastupa kao predsjednik države, baš kao što Plenković nastupa kao premijer ili makar kao predsjednik HDZ-a. Sve što javno izgovori, izgovori kao predsjednik države.
I svi njegovi jučerašnji komentari o Plenkoviću, "zabrani ruskih imena", o "udbašima i JNA i ocu komunjari", odaslani su od institucije predsjednika države na adresu predsjednika Vlade.
Ne može se razlučiti osobno od privatnog.
U interesu i na štetu države
I zato je nemoguće zamisliti kako bi taj sastanak Milanovića i Plenkovića oko vanjske politike, obrane, nacionalne sigurnosti i imenovanja veleposlanika, mogao izgledati, naročito nakon svega izrečenog s obje strane.
Milanović poziva premijera na sastanak u interesu države i građana koji su ih birali. Međutim, i njihovi javni obračuni nanose štetu državi i građanima, ne samo blokada institucija i politički hladni rat Pantovčaka i Banskih dvora.
To je javno zagađenje i birtijaško pljuvanje.
Isti onaj predsjednik koji je jučer govorio da su mu "meta oni čiji je otac bio komunjara, a sada se pretvara da je veliki tuđmanovac", sjeo bi nasuprot tom istom premijeru čije "rusko ime bi zabranio".
Ili možda postoje dva Zorana Milanovića?
Jedan za javnu uporabu, drugi za privatne sastanke s Plenkovićem?
Dogovor s "udbašima"
Jedan koji nastupa kao stand-up komičar i zabavlja građane, glumi žestokog provokatora i zasipa premijera, ministre i čitavu javnost retoričkim granatama, a drugi koji bi se ipak dogovarao s premijerom na zatvorenim sastancima.
U interesu države i građana javno raketira one koj su "bili udbaši, JNA, koji imaju ruska imena" i "uvode staljinističke zakone dok se zemlja raspada od korupcije", a onda u interesu te iste države poziva te iste osobe na sastanke.
Može li Milanović, ovakav kakvog ga viđamo već godinama, doista ostaviti po strani osobe odnose s Plenkovićem? Može li to Plenković koji, saznajemo, ne odgovara na Milanovićeva pisma?
Probijanje leda
Milanovićev poziv na dogovor mogao je biti prvi korak u probijanju leda, predsjednik je u očima javnosti mogao ispasti pozitivac, faktor pomirenja, onaj koji smiruje strasti. Iako bi sjeo na dogovor s premijerom koji se nalazi na čelu kompromitirane i korumpirane vlade.
Ali njegova retorika pokazuje namjeru da sabotira taj dogovor.
Država je tako i dalje pod blokadom, a javnost pod anestezijom.
No Milanović je ipak pokazao da se priključio sankcijama protiv Rusije. Makar što se tiče zabrane njihovih imena.
