Milanović se kune da neće pomagati oporbi. Čini li time uslugu oporbi, sebi ili HDZ-u?
Zagreb: Izvanredna konferencija predsjednika Milanovića o Turudiću i Mamiću |
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
"Pomagati joj neću, to sam rekao već sedam puta", izjavio je ovih dana predsjednik Zoran Milanović. Pa kad već ne želi pomagati oporbi, možda bi trebao voditi računa o tome da joj ne odmaže. Što je dosad često činio.
Prije svojih prvih predsjedničkih izbora Ivo Josipović zamolio je Zorana Milanovića da mu ne pomaže u kampanji, pa stoga predsjednik SDP-a nije bio prisutan na svečanom startu kampanje ni na promociji izbornog spota, niti je posjećivao Josipovićev stožer.
Josipović je tada uvjerljivo pobijedio.
Na svojim drugim izborima Josipović je također apelirao na tadašnjeg premijera Zorana Milanovića da mu se ne miješa u kampanju, pa šefa SDP-a nije bilo na službenom predstavljanju programa. A kad se premijer Milanović napokon uključio u kampanju, želeći iskoristiti popularnog predsjednika za podizanje svog rejtinga, Josipović je izgubio.
I nije to bio jedinstveni slučaj kad su kandidati SDP-a na svim razinama davali diskretne signale kako ne bi željeli da ih Milanović javno podržava u njihovim kampanjama.
A sada, eto, na ključnim parlamentarnim izborima za SDP i za lijevu oporbu, u javnosti se - opet - postavlja pitanje hoće li predsjednik Republike Zoran Milanović pomagati opoziciji da sruši HDZ.
Često odmagao
"Pomagati joj neću, to sam rekao već sedam puta", izjavio je ovih dana Milanović.
Pa kad već ne pomaže, možda bi trebao voditi računa o tome da ne odmaže.
Kao što je to činio proteklih godina svog mandata.
Još otkako je osvanuo na naslovnici Hrvatskog tjednika kao "čovjek koji je rasturio ljevičarski parazitski ptičji rezervat" i predstavljen u notornom glasilu desnice kao - "Novi Tuđman".
Milanović je kasnije u svojim izjavma odlazio daleko od svoje liberalno-ljevičarske bazee, kao da je izjavama o genocidu u Srebrenici, o Aleksandri Zec, Slobodanu Praljku, hrvatskim ratnim zločincima, nasilju nad ženama, pandemiji, cijepljenju, Rusiji i Ukrajini i tko zna čemu još, izazivao lijevu oporbu da mu se usudi kontrirati.
I ona se, nažalost, često nije usudila.
Lider opozicije
U godinama kad je Milanović kotirao kao "lider opozicije", HDZ-u je rastao rejting, dok se liderima ljevice on topio, a Milanović se više promovirao kao lider populističke, suverenističke, nacionalističke desnice bliske Mostu i Domovinskom pokretu, nego SDP-u i platformi Možemo!.
"Potpuno je jasno da mi je bliži Domovinski pokret od HDZ-a deset puta jer još nisu napravili takve ludorije, što da vam kažem? Svi, svi su dobri", kazao je Milanović prošlog tjedna.
A sad bi Milanović trebao pogurati ljevicu prema vlasti.
Naravno, trebao bi je pogurati tako što će napadati i kritizirati HDZ. Milanović je proteklih godina to doista i činio, nakon što je vrhušku HDZ-a (ali bez lidera oporbe, tadašnjeg predsjednika SDP-a) pozvao na svoju skromnu inauguraciju na Pantovčaku. Međutim, čak i kad je predsjednik države ratovao s HDZ-om, vodio je vlastite bitke.
A ne bitke za oporbu, još manje bitku za hrvatske građane.
Stali mu na žulj
Vodio je bitke s onima koji su mu stali na žulj, poput Marija Banožića i Gordana Grlića Radmana, vodio je bitku s premijerom Andrejom Plenkovićem oko ovlasti i političkog utjecaja, oko BiH i EU, oko "oca udbaša i majke lekarke", a ne oko onoga što Plenkovićev HDZ radi Hrvatskoj. Uzbunio se nedavno i oko izbora Ivana Turudića s kojim ratuje još od 2013. godine.
Naravno, netko će iz svega toga izvući zaključak kako predsjednik države obilato pomaže opoziciji.
Kao onda kad je kontrirao Vladinim pandemijskim mjerama, nošenju zaštitnih maski, testiranju i cijepljenju.
No u tom periodu Plenković i HDZ osvojili su drugi mandat na vlasti, vladajućoj stranci stabilizirao se rejting što je Milanović više udarao po njoj, a uzurpiranjem oporbene scene Milanović je otimao manevarski prostor strankama lijeve oporbe koje su zbog njega često padale u drugi plan, kasnile s reakcijama ili uzalud očekivale reakciju Pantovčaka.
Milanović je bio lider oporbe, umjesto onih koji su trebali biti lideri.
Najdraži neprijatelji
Nije tajna da je Andrej Plenković od početka bio veoma zadovoljan dolaskom Milanovića na Pantovčak jer mu je predsjednik države dao priliku da na njemu brusi rejting, homogenizira stranku i marginalizira oporbu svojim prepucavanjem s onim kojeg je proglasio liderom opozicije.
Milanovićev rejting, pak, gotovo isključivo ovisi o svađi s HDZ-om.
Uostalom, kad god je aktualni predsjednik Republike doveo svoju političku opciju na vlast, izgubio je izbore za drugi mandat, dogodilo se to Josipoviću, kao i Kolindi Grabar Kitarović. Milanović će stoga dobro razmisliti za koga će navijati na parlamentarnim izborima.
Bori za sebe
SDP-u i koalicijskim partnerima, platformi Možemo! i drugim oporbenim strankama egzistencija doslovno ovisi o tome hoće li se promovirati kao glavni protivnici HDZ-a i jedina alternativa HDZ-u. To nije Zoran Milanović i to ne smije biti Zoran Milanović.
On se možda bori protiv HDZ-a, ali više od svega bori se za sebe.
A u toj borbi HDZ je njegov najdraži protivnik, više nego što mu je lijeva oporba saveznik.
Dakle, Zoran Milanović ponavlja kako neće pomagati oporbi na parlamentarnim izborima. Zvuči kao mudra odluka. No tek će se vidjeti čini li time uslugu oporbi ili samome sebi.
