Da je Makedonija mogla sve one mučenike iz Gevgelije spustiti u Washington, Bruxelles ili london, bila bi to pravda. SAD i Unija vratili bi dio duga Sirijcima, Iračanima i Afganistancima za ono što su im napravili od domovina
SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA
Migranti osvetnici: Ponižavaju ih i tako stvaraju neprijatelje...
Vrijeme i život, majku li im, stvarno čine čuda. Ahmed iz Sirije, sudeći prema izgledu, mogao je one jeseni 1991. tek biti rođen. Njegovi su, zašto ne, između previjanja sina, hranjenja, grčeva i ostalih radosti ranog roditeljstva, na nekoj televiziji vidjeli kolonu žena, djece, staraca...kako prvo preko ruševina, pa lošim putem, ispijeni, gladni, poluslijepi od višednevnog skrivanja u podrumima, napuštaju jedan grad kojeg više nema. Te godine kada se, možda, Ahmed rodio, okupiran je, nakon što je sravnjen sa zemljom, Vukovar.
Ustaški bojovnici među civilima iz podruma
Nije nemoguće da je netko koga Ahmed poznaje, baš, eto, tada pročitao na engleski preveden tekst iz beogradske Politike, izvješće Tanjuga ili pregled vijesti Radio televizije Srbije, pa doznao kako među ranjenima u vukovarskoj bolnici, kao i među civilima istjeranim iz podruma, ima “ustaških bojovnika“, “koljača“, “decoubica“, “katoličkih Darth Vadera“, nečega već. Rječita je, koliko i ogavna, bila četnička propaganda one jeseni 1991., kada je Vukovar okupiran, a njegovi građani, do samo koji mjesec prije uvjereni da budućnost postoji, u sretne počeli ubrajati one što su imali prigodu izbjeći na vrijeme.
Ahmed, mlad je, rekosmo, ne zna što su njemu bliski i jesu li bilo što mislili one 1991. o Hrvatskoj. Vjerojatno nisu ništa: imali su, nastavimo pretpostavljati, dijete i život je tekao između previjanja, hranjenja, grčeva i ostalih radosti ranog roditeljstva. U međuvremenu se, u rijetkim trenucima mira, taj život činio, kako kaže Mile Kekin, “kao švedski stol”.
Ahmed iz Sirije, sudeći prema izgledu, danas je u srednjim dvadesetim. Do prije neki dan bio je u Gevgeliji. Čekao je, s tisućama sunarodnjaka, vlak za neke Tabanovce, odakle će, nadao se, dalje, za Europu, u neki vrli, naš svijet, u kojem jedini izbor nije onaj između uniformi u kojima se gubi glava.
Ahmed ne govori hrvatski i zato mu je, barem malo, život lakši: nije čuo priče o tome kako među onom masom unesrećenih ima terorista maskiranih u prognanike, poslanih da, možda, uđu u EU, završe u kakvom azilantskom centru i pod strogim nadzorom, bez novca, dokumenata, prava na kretanje, sve kako bi izveli unaprijed planiran, spektakularan napad na Zapad. On, Ahmed, uostalom za takve zavjere nema vremena. Niti snage da o njima misli. U Gevgeliji je uspio izračunati kako četiri dana nije jeo ništa. Apsolutno ništa.
Nije se bježalo masovno niti s pomoću krijumčara
Da je Makedonija kao što nije, da ima ozbiljne, velike avione, novca i energenata da ne ovisi o tuđoj volji, mogla je sve one mučenike iz Gevgelije, njih pet, šest tisuća, spremiti i pilotima kazati da ih spuste na, recimo, Dulles International Airport kod Washingtona, Bruxelles National Airport, ma može, zašto ne, i na Heathrow u Londonu. Bila bi to dvosmjerna poetska i svaka druga pravda. Ahmed i svi drugi ahmedi našli bi dom u onim zemljama koje su njihovu pretvorili u, ako ćemo biti optimistični, osmi krug pakla. SAD, Unija i Velika Britanija, vratile bi dio duga Sirijcima, Iračanima, pa i Afganistancima, za ono što su im napravili od domovina.
Jer da se pojasni ako treba, iz Sirije u kojoj je Ahmed rođen, nije se bježalo masovno, niti uz pomoć krijumčara ljudi, na slijepo, gdje god. Niti iz Libije Muamera el-Gadafija, uostalom. Nisu to, naravno, nikad bile oaze demokracije i carstva slobode, ali ovo što su sada neusporedivo je gore od ne tako davne i svakako ne sjajne prošlosti. Njihove koliko i iračke. Od okupacije te zemlje i famozna „arapskog proljeća“, jedna se autoritarna, ali stabilna i laička država guši u krvi (Libija), u drugoj, bogatoj, geostrateški sjajno pozicioniranoj i nimalo bliskoj teističkom gulagu bjesni užasan rat (Sirija), dok bi treća mogla ostati u povijesti i nestati s karti i atlasa (Irak) ili postati ono što je ostalo od Afganistana poslije dugogodišnjeg rata, započetog malo nakon što je u njegovu glavnom gradu, Kabulu, održan izbor za miss. Kandidatkinje su - nosile bikinije.
Ako nekim čudom, u Washingtonu, Bruxellesu ili gdje već, nije postojala svijest da bombardiranje u ime demokracije i rušenje režima koji su desetljećima sužavali demokratske kapacitete društva, gušeći svaki oporbeni pokret u začetku, može rezultirati samo ovim čemu svjedočimo, onda sigurno niti postoji, niti je postojala strategija prema nekad ekonomskim emigrantima, a danas izbjeglicama i prognanicima. Upravo je njezin izostanak temelj na kojem je Zapad sam stvorio svoje najljuće neprijatelje u vlastitom dvorištu.
Čovjek je mlad za snove i prestar da ih ostvaruje
Getoizacija drugih i trećih generacija useljenika, raspetih između obiteljske tradicije i nemogućnosti uključivanja u zajednice rođenja, njihovo ostavljanje na socijalnoj pomoći i lobotomiji radikalnih propovjednika, proizvelo je nagon za osvetu, mržnju prema okolini i povratak tamo odakle su im očevi došli, ali u vrijeme dok je, ipak, bilo bolje nego što je sada.
Ahmeda je život načinio starijim nego što jeste, naveo ga da, vjerojatno, razmišlja kao četrdesetogodišnjak, a to je, kako piše Meša Selimović u veličanstvenom romanu “Derviš i smrt“, ružno doba: čovjek je još dovoljno mlad da bi imao snove, a ne dovoljno star da ih ostvaruje. No nije on, Ahmed, jedini u muci.
Tisuće njegovih, mlađih sunarodnjaka, probudit će se jednoga dana, nije to daleko, iza bodljikave žice, u azilantskom centru, gdje će između tri osigurana oboroka čekati na integraciju koje neće biti. Iza njih će biti spaljeni dom – ispred neki tuđi svijet čija im je elita od kuće napravila pakao, pa se smilovala i otvorila vrata da iz njega izađu u koncentracijski logor po standardima imigracijske politike Unije. Onome kome treba objašnjavati što to može značiti, tko ne razumije da je proizvodnja nesretnika dio procesa stvaranja mogućih osvetnika, tome ni farmakologija pomoći ne može.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
