Novi tjednik Express: Stručnjaci najavljuju probijanje novih ruta preko Hrvatske, do kojeg će doći nakon ulaska migranata u Republiku Srpsku. Jedna će ići preko Save a druga preko Jadrana za Italiju
VEĆ IDUĆEG PROLJEĆA
Migranti će probiti nove rute: Nadirat će po Savi i Velebitu?
U Hrvatskoj je već neko vrijeme na djelu neproglašena ali vrlo vidljiva, katkad agresivna katkad podzemna, politička kampanja u čijem su središtu migranti. Njen je lider Ivan Pernar, koji bez okolišanja demonizira migrante. U njegovim bajkama oni su zla vještica: kuhaju ljude, nasrću na njih nožem, izvor su infekcije.
“Prije dolaska migranata u Njemačkoj je bilo 300 uboda nožem godišnje, danas je 3000 ljudi izbodeno nožem godišnje. Znači, porast od 10 puta”, rekao je Pernar u selfmade videu. U drugom se Facebook statusu požalio na cenzuru.
“Ako odete na Google i upišete ‘migranti, djevojka, glava’, imate prilike vidjeti stravičan video gdje mladoj djevojci prvo odrube glavu, a onda je kuhaju”, napisao je na profilu žaleći se kako su mu administratori te društvene mreže izbrisali dvije “brutalne objave” o toj temi. Prva njegova tvrdnja, o porastu napada nožem u Njemačkoj, pokazala se običnom izmišljotinom. Niti takva statistika postoji niti se kriminalitet u Njemačkoj nakon dolaska milijunske mase migranata povećao. Glede kuhanja ljudi, primjere nije trebao tražiti među migrantima iz Afrike, mogao se prisjetiti jednog domaćeg slučaja. Njegov je akter Sretko Kalinić Beli, kriminalac iz Ravnih kotara.
- Bilo je to u Španjolskoj, u ‘štek’ stanu u kojemu smo se skrivali 2006. Nakon što smo iskomadali Milana Jurišića Jureta, od dijela njegova mesa skuhali smo gulaš. Zatim smo pozvali Vladimira Milisavljevića Budalu na ručak. Mi smo se pravili da ne možemo jesti jer smo već ručali. S uživanjem smo gledali kako jede ljudsko meso i jedva smo se suzdržali da ne prasnemo u smijeh – rekao je navodno Kalinić istražnim organima u bolnici u Zagrebu, precizirajući kako su meso mljeli u Boschovu stroju – objavio je beogradski Kurir.
Ovo, dakako, navodimo tek kao ilustraciju tvrdnje da se migrantima u procesu demonizacije pripisuju karakteristike koje nisu ničiji zaštitni znak, nitko nije imun na počinjenje zločina. No to ne znači da migranti ne predstavljaju problem niti da je za taj problem lako pronaći rješenje. Oni koji u Hrvatskoj zagovaraju izlazak vojske na granice zaboravljaju dvije stvari: prvo, da vojska nigdje u EU više ne štiti granicu, i drugo, da nije pitanje vojska ili policija nego uporaba sile i oružja...
Na proljeće novi veliki val
Migranti će tijekom zime uglavnom mirovati jer im hladnoća, snijeg i šuma bez lišća otežavaju kretanje, iznimke su oni koji će se švercati u kamionima, kombijima i drugim vozilima - no na proljeće bi moglo doći do novog velikog vala, koji će biti različit od svih dosadašnjih. On bi mogao uslijediti čak i tijekom zime ako bude dovoljno topla.
- U ovom trenutku najveći je problem u Bosni i Hercegovini, kaže za Express stručnjak za sigurnost i migracije koji je htio ostati anoniman - jer se tamo povećava broj migranata.
Milorad Dodik hoće formulu ‘što gore, to bolje’, ali ne može ih on zadržati samo u Federaciji. Tamo ih, zasad, uglavnom drži geografija, ali neće trebati mnogo vremena i oni će ući u Republiku Srpsku. Tad će ih seljaci krenuti za lovu prebacivati čamcima preko Save, jer je preko Cazinske krajine sad vrlo teško proći: granica se gusto kontrolira s hrvatske strane (i prije dvije godine bilo je jasno da će Maljevac biti kritična točka), pa će oni tražiti nove putove.
E tu će nastati ‘veselje’.
U Hrvatskoj se, inače, među običnim građanima šire različite priče: najpopularnija među njima, koja je uzela najviše maha, kaže kako migrante vodi mistična zločinačka organizacija, koja im daje novac, telefone, kartice i rute, a kao krajnji cilj ima islamizaciju Europe. Te se priče ilustriraju tvrdnjama o “migrantu kod kojeg je nađeno 60.000 eura”, o “masi u kojoj dominiraju vojno sposobni muškarci” i tako dalje i tomu slično. No ime migranta kod kojeg je “nađeno 60.000 eura” nitko ne navodi (premda se pretpostavka da bi netko nosio sa sobom toliko gotovine, pod tim uvjetima, čini nerazumnom i nevjerojatnom - uostalom, zašto bi se netko tko ima toliki novac mučio po šumama i gorama kad bi za dio tog iznosa vjerojatno mogao kupiti puno elegantniji put na zapad?). S druge strane, čini se da ni priče o organiziranoj “invaziji” ne piju vode.
U Srbiju sve što uđe i izađe
Naš sugovornik pojašnjava situaciju naslućujući mogući razvoj događaja:
- Migranti - kaže on - izbjegavaju Mađarsku jer Mađarska ima lošu reputaciju. Tu je žica, tu je Orban, oni znaju da su nepoželjni. Doduše, i hrvatska policija ima vrlo lošu reputaciju.
Srbija se ne brine puno o izbjeglicama jer sve što uđe u tu zemlju i izađe. Sad je u Srbiji oko 3500 registriranih migranata, većinom su to obitelji koje pristaju na registraciju i izbjeglički smještaj zbog sigurnosti tijekom zime i zbog djece, koja su u toplom. Imaju neki obrok, idu u školu itd., ali samci se ne žele registrirati jer ih je strah da će ih nekad neka država vratiti u državu prve registracije. A oni žele u EU. E, tu je opasnost za Hrvatsku. Kad bi ih Hrvatska pustila da prolaze, a prolazili bi jer je hrvatsko-slovenska granica izrazito meka, onda bi se diskvalificirala u kriterijima za Schengen. To je dvosjekli mač. Srbija je, ponavljam, ravnodušna prema njima dok god oni izlaze, a broj im se ne povećava. Doduše, sad će taj broj malo narasti, zbog zime, ali će se na srednji rok smanjiti jer je Srbija, pod pritiskom Europske unije, 7. listopada uvela vize za Irance, pa su ukinuta sva tri tjedna leta iz Teherana. Granica Bosne i Hercegovine prema Srbiji ne može biti tvrda jer Srbi s obje strane za to nemaju interesa. To zna i Dodik, koji to potencira tako da je unutarnji problem najveći u Bosni i Hercegovini, a vanjski u Hrvatskoj. Ako bude topla zima, očekujem da će se naći ribari i barkarijoli koji bi ih iz Hrvatske prebacivali u Italiju. Jer, ako je migrant došao do Velebita, naučit će se i spustiti do Senja i Zadra, a onda će već naći nekoga tko će ga za novac prebaciti do Italije. Ali neće to biti svuda istodobno nego će se - kad se neka ruta među
njima oglasi kao dobra - svi kretati prema njoj.
To je najbolji dokaz da ovo nije organizirano nego da ide stihijski. Što se tiče budućih ruta, pogledajte Savu, posebno na potezu Srbac- Davor i Jasenovac-Lonjsko polje. To su dva područja na kojima se samo čeka pohlepan seljak s čamcem i stvar će krenuti... Tu je granicu vrlo teško čuvati. Kako ćeš kontrolirati 300 kilometara granice na Savi gdje treba pet minuta za ukrcaj, prelazak i iskrcaj, a svi idu na pecanje, ili švercanje? Lako je Švicarskoj, gdje u Alpama imaš prijevoj na 2000 m na svakih 30 km i tu čekaš, ravnica, šuma i rijeka su nešto drugo... No sve je to manje važno - jer svi se bave posljedicama, a nitko uzrocima, zaključuje naš sugovornik. Svi se stručnjaci slažu da migrantski val, koji je krenuo za Europu, neće uskoro stati niti će uskoro splasnuti. Naprotiv. Uzroci problema - razrušene zemlje Bliskog istoka, despotizam pojedinih režima, siromaštvo, glad i nerazvijenost, neće biti moguće brzo otkloniti.
Nestajanje ili multikulturalizam
Nitko točno ne zna što je Angela Merkel imala na umu kad je pozvala ljude s Bliskog istoka na useljavanje, ali čini se da je to bio
okidač. Kancelarka je, vjerojatno, imala na umu normalnu, zakonitu imigraciju u tu zemlju, ali je umjesto nje dobila milijunsku rijeku ljudi tjeranu očajem. Sirijcima su se s vremenom pridruživali Iranci, Iračani, Libijci, potom i Afganistanci, Pakistanci, a u zadnje vrijeme u Bihaću i Kladuši sve je više ljudi i iz Šri Lanke, što znači da prema Europi tendiraju stotine milijuna ljudi.
Stari je kontinent, istodobno, sve stariji - u demografskom smislu. Njemačke već sad godišnje treba po milijun novih radnika, a čak ni deindustrijalizirana Hrvatska neće moći održati ostatke svoje industrije, ali ni turizam, bez 50.000 stranaca godišnje.
Alternativa je jasna - ili izumiranje i nestajanje ili multikulturalizam. No mogu li se današnji migranti uklopiti u zapadna društva? I jesu li tamo poželjni? - Klimatske promjene, veliki natalitet i mlado stanovništvo, to je Afrika - rekao je ovih dana Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, pa nastavio:
- S druge strane, u Europi je stanovništvo staro, nataliteta nema ili je vrlo nizak. Dakle, imamo ljude koji žele otići tamo gdje će imati kvalitetniji život i veći životni standard i Europu, koja, pokazatelji su opet jasni, za dvadeset godina neće imati dovoljno radne snage ne da napreduje nego da uopće održava svoj mirovinski i zdravstveni sustav. To je realnost.
Mislim da potpuno zatvaranje spram te realnosti nema smisla, niti vrijednosno niti ekonomski. Što god mi o tome mislili, statistički podaci govore o tome da će se promjene događati. Nije to ni prvi ni zadnji put u povijesti čovječanstva, no sad je na društvima da gledaju malo dulje od jednog ili dva mandata neke vlasti i da stvaraju sustave koji će biti održivi s obzirom na promjene koje će se dogoditi.
Na veliki strah od gubitka identiteta, i moralnu paniku koju zapad proživljava u strahu od “barbarskih invazija” koje će značiti gubitak identiteta i kolonizaciju, Barun kaže
- Ako ćemo o pitanju kršćanskog identiteta – u Europi ima 500 milijuna ljudi. Od toga je šest posto muslimana. Problem kršćanske Europe nisu muslimani ili ateisti nego – kršćani. Kad bismo živjeli svoje kršćanstvo, tako da doista nasljedujemo Kristove riječi i djela, ne bi trebalo biti zabrinutosti... No njegov entuzijazam je iznimka. Migranti su prije dvije i tri godine dočekivani s dobrodošlicom, kao bijedni ljudi kojima treba pomoći. Preko noći oni su postali opasnost.
Merkeličinu politiku azila i dalje smatraju velikodušnom
Redefinicija je došla s masovnošću, dugotrajnošću i činjenicom da više nije riječ samo o Sirijcima nego i o ljudima s cijelog Bliskog istoka, ali i iz Afrike. Zanimljivo je da ni tri vodeća svjetska intelektualca nemaju nedvosmisleno pozitivan odgovor na to pitanje. Filozof Peter Sloterdijk, koji vjeruje kako je “strah od razlike temeljna značajka ljudske prirode”, smatra kako “ne postoji moralna obveza za samouništenje”. Sličnu primjedbu, smatra Sloterdijk, moguće je izreći u vezi s imperativima multikulturalizma i promicanjem “kulture dobrodošlice” izbjeglica.
Sloterdijk vidi ove pozive kao impuls pobožnih, ali naivnih zagovornika multikulturalizma koji, iako se brinu za slabe, slabe nacionalni elan. On zaključuje da multikulturalizam nije samo još jedan sentimentalni primjer utopijske retorike nego i mehanizam kojim zlonamjerni migranti postižu svoj cilj “prisilnog smještaja”...
Premda je upravo njemačka kancelarka Angela Merkel objavila parolu: “Mi to možemo riješiti”, upravo je njena vlada povukla izvanredne kočnice, ograničavajući imigraciju na “nesigurne zemlje”, uz proširenje restrikcija koje ograničavaju kretanje izbjeglica u zemlji i nameću uvjete koji zahtijevaju od tražitelja azila ostanak u kampovima ili početnim prihvatnim objektima dok se njihovi zahtjevi ne obrade. Svi ti koraci imaju jedinstveni cilj: spriječiti izbjeglice da dođu u Njemačku.
Unatoč tome, Merkeličinu politiku azila i dalje smatraju velikodušnom, čak i na lijevoj strani političkog spektra, tvrde stručnjaci. To se dijelom može pripisati vokabularu koji je usvojila Merkel. Za razliku od konzervativnoga krila svoje stranke, ona ne govori o “plafonu”, gornjem broju izbjeglica koje mogu doći u Njemačku.
Stari kontinent još vide kao svjetionik demokracije i blagostanja
Ljevičar Slavoj Žižek mijenjao je mišljenje o migrantskom pitanju. Govoreći o Orbanovu planu da srednja i istočna Europa budu zemlje lišene migranata - analogno Judenfrei područjima - Žižek je žigosao novu “osovinu zla”, koju po njemu čine Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Češka, Poljska i baltičke zemlje. Njima će se, najavio je prije nekoliko godina, pridružiti i Austrija. I to
se i dogodilo.
No i on ima ambivalentan stav, koji se bar dijelom podudara sa Sloterdijkovim.
“Iskazivanje naklonosti prema izbjeglicama postalo je jako ‘fancy’ pa su se Slovenci hvalili koliko će izbjeglica udomiti kod sebe, sve dok izbjeglice nisu postali realnost. Sad takvi pomodni humanitarci uglavnom šute”, rekao je Žižek prilikom gostovanja u Zagrebu pa dodao da je izuzetno kritičan i prema ljevičarskim kritikama “protuimigrantskog nacionalizma jer je taj fenomen zapravo zrcalni odraz, odnosno reakcija na “multikulturalnu otvorenost” koja je zapravo “ideologija današnjega kapitalizma”.
- Migranti i izbjeglice dolaze u Europu jer Stari kontinent još vide kao svjetionik demokracije i blagostanja, ali potpuno otvaranje granica Europe za milijune migranata nije rješenje - rekao je Žižek pa dodao:
- Izbjeglice su ljudi kao i svi drugi. I među njima je mnogo onih koji su zli, nasilni, zaostali i opasni, o tome treba otvoreno govoriti.
Konačno, svjetska intelektualna zvijezda broj jedan, Yuval Noah Harari, priznaje da nema nedvosmislen odgovor na pitanje migranata.
- Iza svih debata o imigraciji je jedno fundamentalno pitanje: jesu li kulture jednake ili mi smatramo da su neke superiorne nad drugima? ‘Kulturizam’ je značajno kompleksniji od rasizma.
Jačanje antiimigrantske politike
Za tradicionalne rasiste ljudi izvjesnog porijekla su biološki inferiorni. Ako tvrdite da su muslimani manje inteligentni od kršćana, sa znanstvenog stajališta je to evidentno apsurdno. Ali kulturni zahtjevi su ponekad korektni. Reći da su izvjesne kulture tolerantnije od drugih je često točno. Veći problem u vezi s imigracijom je u tome što se debata radikalizirala - kaže Harari. Izraelski filozof nastavlja:
- Ni jedna strana ne čuje argumente one druge, suprotstavljene strane. Oni koji su za imigraciju smatraju da je svaka osoba koja želi kočiti ovakvo kretanje fašist ili rasist. A oni koji su protiv misle da je svaka osoba koja je za slobodu kretanja naivčina koja uništava svoju zemlju i njenu kulturu. Pitanje imigracije je kompleksno, ali nije bitka podijeljena između dobra i zla. Demokratski proces je zamišljen da bi se došlo do rješenja te vrste problema. Svaka politika vezana za migracije proizašla iz razumnih debata mi odgovara.
U svijetu jačaju antiimigrantske politike. Zemlja koja je bila predvodnik globalizacije, Sjedinjene Američke Države, prešla je na poziciju izolacionizma. Australija je odbacila Marakešku konvenciju. Isto je učinila i Austrija, no Slovenija se, neočekivano, pridružila zemljama koje podržavaju Marakeš.
Bivši britanski premijer Cameron - rodonačelnik najveće geopolitičke britanske tragedije 21. stoljeća, Brexita, rekao je kako je “državni multikulturalizam pogrešna doktrina koja je imala katastrofalne rezultate”. Prije zaokreta s migrantima Angela Merkel konstatirala je propast multikulturnog eksperimenta u Njemačkoj. Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u ženama pod
hidžabom vidio je opasnost za demokraciju.
A Donald Trump, američka kombinacija Orbana, Putina i Keruma, želi sagraditi zid prema Meksiku, što je tragedija za američku samosvijest kao nacije koja je moralni svjetionik čovječanstva i lider slobodnog svijeta. Jasno je, dakle, da će protuimigrantske politike u Hrvatskoj imati moćan oslonac u svijetu.
Kolinda Grabar Kitarović nikad nije objasnila zašto je od entuzijastične zagovornice Marakeša postala njegova kritičarka - neki izvori tvrde da je u tome slijedila američku politiku, dok se drugi zadržavaju na tome da se zapravo dodvorava - ili to mora učiniti - hrvatskoj desnici. Činjenica da je najavu zaokreta objavila preko “Bujice” ide u prilog ovoj drugoj tezi - da su je na to natjerali Amerikanci, vjerojatno bi našla drugi medij preko kojeg bi to priopćila “urbi et orbi”.
Ivan Pernar - čiji je antiimigrantski zaokret neočekivan - već danima zaziva vojsku na granicama, iako je sam odbio ići u nju, i to, kako je rekao, zato što je riječ o NATO formaciji. “Tko bi normalan htio biti dio takve vojske”, zapitao se, no to mu nije smetalo da u Saboru traži njezinu intervenciju.
Izvođenje vojske na granice, postavljanje prepreka..
U širenju moralne panike pridružio mu se i Most, koji je na konferenciju za novinare izveo liječnika sirijskog podrijetla, dr. Nizara Shoukryja. On se, u društvu Nikole Grmoje, također založio za izvođenje vojske na granice, postavljanje prepreka itd. No još je nedavno govorio drugačije. “I mi smo primali izbjeglice. Zvali smo ih - gosti. Primali smo Libanonce, Palestince - u Siriji ih ima 500.000, Iračane, Kuvajćane...” Sad su ti gosti odjedanput postali nepoželjni. Očito je da i Most i Živi zid na temi migranata sakupljaju političke bodove. Oni bi morali reći što će vojska raditi na granici i kako će zaustaviti migrante. Hoće li to biti oružjem i tko će izdati zapovijed za uporabu oružja? Policija ili vojska, to nije tako važno - ali nije svejedno je li intervencija protiv migranata oružana ili redarstvena, bez oružja. Ovo prvo bilo bi i protiv međunarodnih konvencija. Ovako se sve svodi na širenje histerije radi popravljanja rejtinga. Nekome je izvor inspiracije Kaptol, nekome Kremlj, ali cilj je isti: uzeti dio biračkog tijela HDZ-u i stvoriti u Hrvatskoj pretpostavke za prodor orbanističke politike.
- U Saboru se vrlo jasno vide ljudi koji zagovaraju restriktivne politike – najviše stranke Hrast, Živi zid… Oni to rade kao po kuharici – uzmete problem, počnete strašiti ljude, ljudi na to reagiraju i dobivate glasove - rekao je HRT-u aktivist Gordan Bosanac pa zaključio:
- Političari moraju biti odgovorni, ne smiju dobiti moj glas zato što će me prepasti nego zato što će nuditi bolja rješenja. No to nitko ne čini.
Strah od migranata uselio se i među ljude koji nisu skloni desnici, rješenja nema nitko, bez uvoza radne snage naše će se gospodarstvo urušiti, a jedini koji imaju korist od migranata mogli bi biti sijači panike...
>>> Više čitajte u Expressu...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
