Mi smo hrvatske Patrijanerice: 'To je naš dom, mi vas čuvamo'

Skupnica Tanja Lovrić (25) i vojnikinje Monika Čižmek (29) i Blaženka Kamenski (22) znatiželjne su, hrabre, odgovorne i neustrašive. Vole izazove, hijerarhiju i život.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:07

Video: 24sata/pixsell

Živjele su, radile i stasale u Bjelovaru, Sesvetskom Kraljevcu i Slavonskom Brodu no njihovi su se životni putevi isprepleli u petrinjskoj vojarni "Pukovnik Predrag Matanović". One su prva ženska posada 26 tona teške i osam metara dugačke Patrije. 

Zapovjednica je Tanja, vozačica Monika, a ciljačica Blaženka. Sve tri funkcioniraju savršeno u tom slatkom, malom lancu. Dok je jak, gotovo orkanski vjetar tutnjao Petrinjom, sa vojnikinjama smo se skutrili u njihov dom, kako Patriju nazivaju.

I nisu daleko od istine. Osim što je njihovo radno mjesto, Patrija im je uistinu dom tijekom vojnih vježbi.

- Mi brinemo o ovom vozilu. Brinemo o redu u njemu i pravilima ponašanja. Čak u njemu i spavamo - otkrivaju nam djevojke.

Skupnica Lovrić do kraja srednje škole o vojsci nije razmišljala. Kada je počela konobariti u jednom bjelovarskom lokalu, shvatila je kako sve češće čeznutljivo gleda prema bjelovarskoj vojarni i pita se kakav je život vojnika,što rade i kako to izgleda unutra.

Prije četiri godine je prelomila i odlučila to provjeriti iz prve ruke.

Danas je zapovjednica Patrije, a uzor joj je skupnik Ivan Bošnjak, zapovjednik desetine, koji brine o njezinom napredovanju.

Pokretanje videa...

01:57

Svaka zapovijed mora biti pravilno izdana

- Prošla sam dragovoljno služenje vojnog roka i specijalističku obuku. Da bih postala zapovjednica Patrije prvo sam trebala dobiti čin skupnika. Da bih ga dobila, pet tjedana bila sam na izobrazbi za razvoj vođe (IRV). Nakon toga došla sam u petrinjsku vojarnu i postavljena za zapovjednicu vozila. Prošla sam i četverotjedni tečaj u Petrinji i Karlovcu. Morala sam i probati voziti Patriju jedan krug, čisto da je osjetim i znam pomaknuti ako u blizini nema vozača - govori nam Tanja.

Ona je odgovorna za vozilo čija je osnovna svrha prijevoz vojnika do određene lokacije. Zapovijeda posadom, brine o redu i pravilima ponašanja, puni strojnicu i odgovorna je za vozilo vrijedno 30-ak milijuna kuna.

- Imam svoju vozačicu Moniku i ciljačicu Blaženku. Ja im izdajem zapovjedi- Moniki kuda mora voziti, na što da pazi da ne ošteti vozilo, kojom rutom da ide, a Blaženki govorim da prati metu, naređujem joj kada smije gađati, kada prestaje s paljbom. Svaka zapovijed mora biti pravilno izdana- jasno sažeto i glasno izrečena. To su nas, uostalom i učili na IRV-u, a po njegovom završetku dobila sam zakonsko pravo zapovijedati. Naravno, s time ide i teret odgovornosti. Jer, sve što se tijekom našeg boravka dogodi u Patriji, ako nešto krene po zlu ili se ošteti vozilo, ja sam odgovorna - kaže Tanja.

Osim članicama svoje posade, Tanja je ovlaštena zapovijedati i vojnicima koje ukrcavaju u Patriju kako bi ih prevezli do određenog mjesta.

Ona je ta koja im govori kada smiju jesti, gdje bacati ostatke sendviča, limenke i papiriće, gdje staviti naoružanje i vojničku opremu. I moraju je slušati.

'Svladala sam vožnju za pet minuta'

Tanjina zapovijed sveto je pismo i vojnikinji Moniki, prvoj vozačici Patrije u Hrvatskoj.

- Ja upravljam Patrijom, a Lovrić upravlja sa mnom. Što god ona kaže - ja slušam. Ako kaže u birtiju, idemo u birtiju - našali se Monika. No, vrlo se brzo uozbilji i prisjeti 'okidača' koji su je doveli do vojske.

- Godinama sam vozila kamione i posao vozačice u civilstvu je jako stresan. Bilo je naporno i teško, utovari, istovari, špedicija.. Punila sam 27 godina, shvatila sam da na kamionu ne mogu napredovati i da mi je ovo zadnja šansa da uđem u vojsku. Dosadilo mi je voziti kamione i odlučila sam voziti Patriju koju nemate prilike voziti u civilstvu. I evo me - govori nasmiješena Monika.

O Patriji priča s takvim žarom, barata terminima, uživa u poslu koji radi.

- Voziti Patriju je odlično. Svladala sam vožnju za pet minuta. No, ima dosta tipki koje morate znati napamet. Obuka je trajala četiri tjedna, a drugi dio obuke proveli smo sa zapovjednicima na obuci u Cerovcu. Prošli smo vožnju po nagibima, uzbrdicama, nizbrdicama, da vidite i osjetite koliko ona zapravo može. Kroz blato, vodu.. I Patrija zaista može svašta. Ona je apsolutno za terenske uvjete. Ima modove za pumpanje i ispražnjavanje guma, četiri moda za vožnju. Može po makadamu, blatu, snijegu, ima mod za cestu gdje ona sama regulira tlak u gumama. Brzina joj je 100 kilometara na sat, a troši 70 litara dizela na 100 km - suvereno objašnjava Monika.

Šaljivo kaže kako joj dođe da Patriju doveze doma u Sesvetski Kraljevac, no boji se kako, zbog prevelike potrošnje, ne bi mogla platiti gorivo. Uz vožnju, bez problema mijenja gume, ulje, filtere i rashladnu tekućinu.

Nerijetko kući donese odoru blatnjavu, umrljanu uljem.

- Mama me zna pitati: Pobogu, gdje si ti bila i što si radila, cijela kuća smrti po nafti - otkriva nam Monika. Ističe kako je vožnja pod termalnom kamerom puno teža nego kada gledate kroz staklo.

Pripremljene da mogu uskočiti jedna drugoj

- Drugačije je, slabija je vidljivost i morate na umu imati širinu i visinu vozila. Kada je Patria u borbenom modu, da ne bi bila izložena neprijateljskoj vatri, spušta se oklopni poklopac iznad moje glave i ostajem zabrtvljena za volanom. Što se događa oko mene vidim na ekranu koji je spojen na kameru. Noću palim geotermalnu kameru koja prepoznaje toplinu - objašnjava Monika koja će se, ukoliko prođe testiranje za IRV otići na petotjedno školovanje u Požegu i Đakovo.

Kada postane dočasnica, više neće moći voziti Patriju. No, ima već Monika nove izazove.

- Ja sam ponosna na to što sam prva žena koja je vozila Patriju, pa nek me naslijede mlađe generacije. Želja mi je ići u vojnu policiju i voziti motor. Eto, želim biti prva motoristica u Vojnoj policiji - sa žarom govori Monika.

A plavokosa Blaženka (22) u Patriji obavlja dužnost ciljača. Njezina je zadaća provjeravati može li se kupola na kojoj je smještena strojnica Browing kalibra 12,7 mm okretati u svim smjerovima, te izvršavati Tanjine zapovjedi.

- Moj je posao pratiti cilj i jedino slušam naredbe zapovjednice- kratko nam je rekla Blaženka.

U Patriji je tek dva mjeseca. Već je puno naučila, a ima silnu želju svladati sve.

- Do srednje škole nisam razmišljala o prijavi u vojsku. Čekala sam da napunim 18 godina da se mogu prijaviti. Kada su me pozvali, prošla sam dragovoljno služenje vojnog roka. Iako sam ovdje tek dva mjeseca, brzo sam savladala zadaće i pohvatala konce. Posao shvaćam vrlo ozbiljno i jako sm zadovoljna. Ma sve ide kada je dobra ekipa - govori Blaženka.

A cure su uistinu dobra ekipa. Od samog su početka shvatile da ako međusobno neće funkcionirati, ne može funkcionirati ni posao. Osim toga, svaka od njih obučene su i pripremljene da mogu uskočiti jedna drugoj. Iako svatko savršeno i odgovorno radi svoj posao, osnova njihovog djelovanja je timski rad.

'Gdje se god naša Patrija kreće, ori se pjesma'

- Mi si napravimo da nam bude dobro. Šefica sluša! Uuupsss, ja slušam nju! Gdje god idemo pjevamo, jedna krene,ostale se pridruže. A lista je šarolika - od "Mimo zakona, zdravog razuma" do Severininog "Sija sunce i trava miriše". To smo pjevale dok smo išle u Pulu na TT zbor. Mi cure bile smo u jednoj Patriji, dečki su bili u drugoj, ali mi smo prije došle. Gdje se god naša Patrija kreće, ori se pjesma - kroz smijeh su završile cure.

A riječi hvale za njih ima i stožerni narednik Željko Lukačević. Sudionik je Domovinskog rata,iskusan vojnik i izvrstan instruktor. Ponosan je i sretan što je u Oružanim snagama sve više žena.

- Iako je vojska ženskog roda, nekako se uvijek smatralo da je to muška domena. Posljednjih godina bilježimo promjene i barem trećina među svim novim dobrovoljnim ročnicima su žene - objasnio je Lukačević.