'Mi ćemo Slobodanu (25) biti zauvijek zahvalni za novi život'

Nikada nismo ni sanjali da ćemo doći u takvo iskušenje, premda smo o tome često razgovarali te i danas vjerujemo da smo ispravno postupili, kazali su nam Milan (67) i Smilja (62) Vidović iz Međeđe kraj Kozarske Dubice u BiH.

Oni su u prometnoj nesreći 27. svibnja 2007. godine izgubili sina Slobodana Bobu (25). Poginuo je dok se biciklom vozio kući samo tristotinjak metara od svoga dvorišta. Na njega je automobilom naletio susjed pod još nerazjašnjenim okolnostima. Roditelji, koji su strašnu vijest saznali u zoru, učinili su nešto za što bi malo ljudi imalo snage. Odlučili su darovati njegove organe kako bi drugima spasili život.

Svijet im se srušio u trenu

- U banjolučkoj bolnici liječnik nam je bez okolišanja rekao da je naš Bobo u kritičnom stanju. Pitao sam ga ima li i jedan posto šanse za život - rekao mi je da se boji da nema. Svijet nam se srušio u trenu jer smo se još dan prije smijali s našim sinom, planirali smo život, radovali smo se novim uspjesima, a sad ga nema - rekao je Milan nastojeći bezuspješno prikriti tugu. Bobina majka Smilja i nakon sedam godina još nosi crninu.

- Bobo je došao kući s treninga jer se bavio sportom, istuširao se i obukao. Uzeo je bicikl i otišao u kafić na partiju pikada, na odlasku se nasmiješio te rekao da se ne brinem jer će doći brzo. Otišao je i više se nikada nije vratio - kroz suze je rekla Smilja.

Kraj njihovih ulaznih vrata još stoji osmrtnica, već pomalo izblijedjela od vremena.

Rekao sam liječniku da želimo donirati organe našeg sina, no tražio sam da ih ne iznose iz BiH, prisjetio se Milan teške odluke.

Rekao im je da ga ne zanimaju nacija, vjera ni boja kože, ali da uvjetuje da se upozna s ljudima koji će primiti organe njihova sina. Liječnik mu je obećao da će tako biti, a njihovu odluku podržali su mlađi sin Aleksandar i kći Aleksandra.

- Pristala sam jer sam željela da moj Bobo nastavi živjeti u tim ljudima. Kad god se sretnemo, osjećam kako iz njih zrači neka pozitivna energija. Osjećam da moj Bobo još živi - rekla je Smilja brišući suze.

U spomen na Slobodana Vidovića Bobu već sedam godina posljednjeg vikenda u svibnju sastaju se svi koji su primili njegove organe. Sad je to velika obitelj koju čine uz Milana, Smilju, njihova sina, kćer i unučad, primatelji organa i svi članovi njihovih obitelji, od najstarijih do najmlađih. Nakon što posjete groblje i polože cvijeće na mladićev grob, susret nastavljaju na sportskom terenu u središtu Međeđe koji nosi njegovo ime.

Zahvaljujući Slobodanovoj rožnici, spašen mu je vid

- Ja sam star i noge me slabo služe, tako da nisam mogao biti na zadnja tri susreta, ali moja tri sina, njihove supruge i djeca idu svake godine i tako će biti dok su živi, to im ostavljam u nasljedstvo - rekao je Hasan Ibrić (85) iz Srebrenika kojem je, zahvaljujući Slobodanovoj rožnici, spašen vid.

- Bilo nas je tada u bolnici 60 koji smo skoro bili slijepi. Sve su nas pregledali i mene su odabrali. Bila je to prva transplantacija rožnice u BiH. Sjećam se da je bila jedna doktorica iz Zagreba, ona je vodila tim liječnika iz BiH i kad su mi skinuli zavoje, prvo što sam vidio bilo je njezino lijepo lice, koje nikada neću zaboraviti - prisjetio se Hasan.

Ismet Devadžić (52) iz Tuzle prije šest godina bio je već jednom nogom u grobu.

Bili su kritično, spasili ih Slobodanovi organi

- Na nagovor prijatelja liječnika 2005. sam otišao na pregled. Dijagnosticirali su mi hepatitis B, a potom i cirozu jetre. Brojio sam posljednje mjesece života, a onda su mi rekli da ću dobiti novu jetru. Nisam mogao vjerovati - rekao nam je Ismet.

Alija Begić (56) iz Gornje Tuzle razboljela se dok je radila kao peračica autobusa. Bubrezi su joj otkazali jedan za drugim i završila je na dijalizi.

- Godinu i pol dana sam išla na dijalizu dok nisam dobila Bobin bubreg. Sada živim normalno i radujem se svakom susretu s Milanom i Smiljom i svima koji smo dobili Slobodanove organe - rekla je Alija.

Drugi bubreg dobio je Todor Budić (57) iz Banje Luke.

- Bubrezi su mi otkazali 1995., 12 godina išao sam na dijalizu i imao 21 operaciju, nije mi bilo spasa. Onda je došao taj sudbonosni dan. Rekli su mi da moram u Tuzlu jer ću dobiti novi bubreg. Iskreno govoreći, osjećam se mlađi i poletniji - rekao je Todor. Gospođa Elsada Skokić iz Tuzle dobila je Slobodanovu rožnicu, no ona je u godinama, pa se s njome obitelj Vidović čuje samo telefonski.

Poznata psihologinja Mirjana Krizmanić kaže da su situacije u kojima se stvori takva bliska povezanost između obitelji donora i onih koji su organ primili i u svijetu vrlo rijetka.

- U takvim situacijama treba biti jako oprezan jer ne možete znati kako će netko reagirati - objasnila nam je Krizmanić.

Uz jetru dobila želju za cigaretama

Liljana Cavrić iz Gabajeve Grede nakon transplantacije jetre najprije je izgubila većinu kose, a potom joj je, na njezino zaprepaštenje, izrasla nova, kovrčava i tamna kosa. Osim toga, izgubila je ljubav prema gumenim bombonima. Iako je nepušač, dobila je neobjašnjivu želju za cigaretama.

Dobio srce planinara i zavolio prirodu

Dražen Zemun (42) iz Križevaca dobio je priliku za novi život nakon što mu je presađeno srce 28-godišnjeg njemačkog alpinista koji je pao s litice. Nakon transplantacije s novim srcem zavolio je planinarenje i prirodu. Na dan zna propješačiti i po 40-ak kilometara.