Među štrajkašima na sudovima dominiraju žene. I baš se prema njima Vlada najgrublje odnosi

Rekordni štrajk zaposlenika na sudovima ušao je u sedmi tjedan. Prije toga najdulji štrajk bio je onaj nastavnika i prosvjetara 2019. godine. Koja je glavna poveznica između ta dva štrajka?

Radi se o profesijama u kojima dominiraju žene.

I možda je upravo zbog toga HDZ-ova vlada vjerovala da ih može najdulje ignorirati i najlakše zastrašivati. 

Istodobno, obje skupine pokazale su da mogu biti ustrajne i hrabre.

Prosvjetari su na koncu preko velikog prosvjeda na Trgu bana Jelačića došli do Markova trga i dočekali premijera s isukanim transparentima. Službenici na sudovima dočekani su prošloga tjedna s interventnom policijom ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice u kojoj se održavala sjednica Vlade.

Mizerne plaće

Među službenicima na sudovima dominiraju žene koje su tijekom štrajka medijima otkrivale svoje mizerne plaće, objašnjavale kako tim plaćama moraju uzdržavati obitelji i djecu, a samim štrajkom su uspjele dokazati koliko su zapravo bitni kotačići u kronično zahrđalom mehanizmu hrvatskog pravosuđa.

Svejedno, Vlada uporno ne udovoljava njihovim zahtjevima, šalje na njih interventnu policiju, preko medija ih optužuje za blokadu pravosuđa, plasiraju poruke o tome da se zbog štrajkaša ljudi ne mogu čak ni razvesti, nastojeći time okrenuti javnost i društvo protiv prosvjednika.

U čijim redovima su najbrojnije žene.

Nije slučajnost

Nije, dakle, kriva Vlada koja uporno ne želi isplatiti te mizerne povišice za službenike na sudovima, nakon što se prethodno uspjela dogovoriti sa sucima, već bi se frustracija građana trebala okrenuti prema štrajkašima koji se bore za svoja prava.

Je li slučajnost da HDZ-ova vlada najtvrđi pristup ima upravo prema štrajkaškim skupinama iz dominantno ženskih zanimanja?

Prošlog svibnja na ulici su bile medicinske sestre koje su tražile povećanje platnih koeficijenata, odnosno zahtijevale da one, kao i ostali zaposlenici u zdravstvu, dobiju ono što su nedavno dobili liječnici. 

Otprilike kao što službenice na sudovima traže isti tretman koji su prije njih dobili suci.

Naknade za branitelje

Istovremeno, Vlada koja kaže da ne može i ne želi povećati plaće štrajkašima na sudovima najavila je preko ministra Tome Medveda da će povećati naknade za 60 tisuća nezaposlenih branitelja. To je populacija o kojoj HDZ očito intenzivno brine, jer se "nalaze u riziku od siromaštva", kako je to objasnio Medved.

To što su i zaposlenici na sudovima u riziku od siromaštva, ne izaziva pretjerano prijateljsku reakciju iz Vlade.

Umjesto toga, štrajkašima na sudovima - većinom ženama - prijeti se oduzimanjem i smanjenjem ionako mizernih plaća i dodataka na plaću, što se tumači kao oblik zastrašivanja.

I opet štrajk nije prekinut i štrajkaši(ce) nastavljaju s prosvjedom.

Zbog čega se prosvjetari, medicinske sestre, djelatnici na sudovima moraju najdulje i najteže boriti za svoja prava? Dok se ta prava daju sucima i liječnicima. I braniteljima...

Najgrublji odnos

Vlada se upravo prema prosvjednicima iz pretežito ženskih profesija postavlja najtvrđe i najgrublje, otežući s dogovorom, provocirajući višetjedne prosvjede, mašući prijetnjama, ucjenama i interventnom policijom. A onda, upravo te dominantno ženske štrajkaške skupine pokazuju najveću ustrajnost, hrabrost, izdržljivost i upornost.

Takav odnos Vlade prema ženskim profesijama može se uklopiti u sliku društva u kojem se institucije blaže postavljaju prema nasilnicima nad ženama, čak i prema silovateljima, gdje se u društvu sve glasnije širi klerikalni i konzervativni pritisak na žene preko klečitelja i molitelja. 

Žene u ovom društvu nisu samo potplaćene, nego su često i ponižene.

Ostavka ravnateljice

A tu sliku kompletira i jučerašnja ostavka ravnateljice bolnice Sveti Duh u Zagrebu Ana-Marije Šimundić izazvana višegodišnjim pritiscima, anonimnim kaznenim prijavama, aferama, pa čak i prijetnjama da će ju "progutati podzemlje".

Radi se o ravnateljici koja je u tu bolnicu ponovno vratila pobačaj. I koja je, eto, žena, zapravo jedna od tek šačice ženskih ravnatelja hrvatskih bolnica. Bi li joj to sve radili, podmetali i prijetili, da nije žena?

I zato, Hrvatska sada ponovno mora pred očima javnosti pratiti agoniju društvenih skupina u kojima dominiraju žene ili pak agoniju žena u organizacijama kojima dominiraju muškarci. Žene su prosvjedovale zbog nasilja, zbog klečavaca, zbog pobačaja, a sad moraju i zbog malih plaća. 

Dok je na njihove prosvjede HDZ-ova vlast najmanje osjetljiva.

Hoće li se to ikada promijeniti?