Marija Magdalena: Grešnica koju je Krist ljubio više od svih

Teorije zavjere oduvijek su zanimale i fascinirale ljude. Sigurno ste čuli nekoliko verzija o ubojstvu Kennedyja, da je slijetanje na Mjesec izrežirano u studiju ili da je Elvis živ, a Hitler nije umro 1945. u berlinskom bunkeru. Za vas smo izdvojili najpoznatije i najzanimljivije teorije zavjere koji su teoretičari razradili u detalje tako da ćete posumnjati u ono u što ste do sada vjerovali. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu - Teorije zavjere.

Prema Bibliji Marija Magdalena sigurno je bila Isusova učenica i pratiteljica. I dok ju Pravoslavna crkva smatra ravnom apostolima, za Katoličku crkvu ona nema formalnu ulogu vođe u ranoj Crkvi u prvom stoljeću. Rođena je u mjestu Magdala, nedaleko od Genezaretskog jezera, odnosno Galilejskog mora, otkud dolazi ime Magdalena. Često ju se povezuje uz prostitutku iz Biblije koju je Isus spasio od kamenovanja, iako ima teologa koji kažu da to nije ista osoba. 

Novi zavjet Mariju Magdalenu ne ubraja među apostole, no nekanonska, apokrifna djela ju spominju kao ženu apostola. 

Apokrifna evanđelja, pisana većinom nakon što je zaključen Kanon, djela su slična Evanđeljima i pripisivana su apostolima, ali nikad nisu postala dio Svetih spisa. Neka među njima kršćani smatraju pravovjernima, a druga krivovjernima, a najčešće su gnostičkog porijekla. Teološki se često ne poklapaju s četiri općeprihvaćena Evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan), ali vrlo često ih stilom i tematikom oponašaju. 

Jedan od takvih zapisa, Mariju Magdalenu spominje kao apostola koji nadmašuje sve ostale i kao 'ženu koja je spoznala sve'. Ti izvori tvrde kako su Isus Krist i Marija Magdalena tijekom života imali vrlo blizak odnos. U apokrifnom Evanđelju po Filipu stoji kako je 'Spasitelj volio Mariju Magdalenu više od ostalih učenika i često ju je ljubio'. Mnogi su to protumačili da su oni bili u vezi.  

Evanđelje apostola Filipa pronađeno je 1945. u Egiptu, kao dio spisa Nag Hamadi. Nije sustavno povezano, naracija je prilično nepovezana te autor često skače s teme na temu. Većina stručnjaka slaže se kako je spis nastao tek u 3. stoljeću i temelj je ideje da je Isus bio u ljubavnoj vezi s Marijom Magdalenom. 

Teoriju zavjere rasplamsao "Da Vincijev kod"

Iako ne prvi koji je o tome pisao, ljubavnu vezu Marije Magdalene i Isusa Krista je na globalnoj razini popularizirao roman američkog pisca Dana Browna, 'Da Vincijev kod', objavljen 2003. godine. Knjiga je u rekordnom roku postala bestseller.

Roman prati američkog profesora Roberta Langdona koji zbog posla posjećuje Pariz i upliće se u intrigantan slučaj koji razotkriva najskrivenije tajne Katoličke crkve te dovodi u pitanje neke od njezinih najvažnijih dogmi i vjerovanja. Kontroverzna tematika knjige podigla je veliku prašinu u cijelom katoličkom svijetu, a na veliku osudu naišla je i od strane samog Vatikana. 

Isus je bio oženjen, Marija Magdalena je rodila njihovu kćer

Brown u svojoj knjizi navodi kako je Isus bio oženjen, što objašnjava činjenicom da je svaki Židov u Jeruzalemu u njegovim godinama morao biti oženjen. Tvrdi i da mu je supruga bila upravo Marija Magdalena koju je spomenuo i u kontekstu prostitutke koju je spasio od kamenovanja. Navodi i da je, u trenutku Isusova razapnuća na križu, Marija Magdalena bila trudna s njegovim djetetom. 

Teološka znanost, međutim, s prijezirom gleda na Brownove tvrdnje i nazivaju ih bogohulnima jer razaraju temelje kršćanske vjere u spasenje putem dragovoljne žrtve Božjeg sina. 

Dan Brown je zbog tematike završio i na sudu nakon što ga je tužio pisac Lewis Purdue s argumentom da je 'Da Vincijev kod' plagijat njegova djela 'Božja kći'. Sud u New Yorku je 2006. godine ipak odlučio da Brown nije kopirao dijelove Purdueove knjige. Browna su tužili i autori knjige 'Sveta krv, Sveti gral', no sud u Londonu također je presudio u njegovu korist. 

Sveti Gral je zapravo Marija Magdalena

U cijeloj teoriji Brownu je centralna Posljednja večera kada je Isus, zajedno sa svojih 12 apostola, pio vino i jeo kruh te kazao da će ga netko od njih izdati. Svi su pili iz jednog pehara. Taj pehar Biblija naziva Svetim Gralom. 

Brown tvrdi da je Sveti Gral zapravo Marija Magdalena, koju su, u strahu da joj netko ne bi naudio, prokrijumčarili u Galiju (u današnjoj Francuskoj) gdje je i rodila Isusovo dijete. Roman biblijsko učenje o Svetom Gralu, u kojemu je Isusova krv, objašnjava kao metaforu koja zapravo znači da Marija Magdalena nosi Isusovo dijete, odnosno njegovu krv. 

Što zaista piše o Mariji Magdaleni u Bibliji? 

O Mariji Magdaleni u samim Evanđeljima ne piše mnogo. Poznato je da je bila jedna od žena koje su slijedile Isusa i 'dvorile ga svojim dobrima' (Luka, 8:2). Također, piše i da je Isus iz nje istjerao sedam demona (Luka 8:2; Marko 16:9), što može značiti opsjednutost đavlom, ali i duševni i tjelesni bol koji je trpjela. Nigdje nema ni primisli da su bili ljubavnici. 

Spominje se i kao prva iz skupine od nekoliko žena koje su promatrale Isusovo razapinjanje te koje su sjedile nasuprot grobnice kada su ga polagali u grobnicu. Spominje se i među ženama koje su došle pomazati Isusovo tijelo, ali im je anđeo rekao da je uskrsnuo te da odu javiti njegovim učenicima. I evanđelja Svetog Ivana daju iste podatke, osim što je u njegovom spominjanju Marija Magdalena bila sama kada je srela Isusa, a on joj naložio da ode učenicima i kaže im da on uzlazi svome Ocu.

Zbog toga Mariju Magdalenu u tradicijama nekih istočnih Crkvi zovu 'isapostolos', što znači 'jednaka apostolima', a zapadna Crkva ju naziva 'apostola apostolorum', odnosno 'apostol apostola'. Prema istočnoj predaji, pokopana je u Efezu u današnjoj Turskoj, a njezini ostaci u 9. stoljeću preneseni u Carigrad. 

Crkvin komentar i tumačenje 'Da Vincijeva koda' 

Petar Vidović, predavač Biblije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, u razgovoru za Glas Koncila rekao je kako je roman Dana Browna sa svojim teorijama imao popriličan utjecaj na čitateljstvo u svijetu, ali i u Hrvatskoj. 

Objasnio je da je Marija Magdalena od prvih stoljeća kršćanstva jako zanimljiva ličnost koja je za neke gnostičke sekte božanstvo. Naveo je primjer 'Reda Marije Magdalene' čiji pripadnici vjeruju u Mariju Magdalenu kao utjelovljenje svete ženskosti i ženski par utjelovljenom muškarcu Ješui, odnosno Isusu.

Njihovo vjerovanje također se temelji na apokrifima, starim spisima koji su srodni biblijskim starozavjetnim i novozavjetnim knjigama, ali ne ulaze u biblijski kanon i nisu dio Biblije. Dio apokrifnih zapisa nastao je u gnostičkom ambijentu 2. stoljeću, ali i kasnije. 

U vezi Marije Magdalene najvažnija su dva spisa, 'Filipovo evanđelje' i 'Evanđelje Marije Magdalene'. Prema tim apokrifima Magdalena je bliža Gospodinu i od Petra i drugih učenika, ona bolje od njih razumije Gospodinovu poruku te on više ljubi nju nego apostole. 

Vidović tvrdi da Crkva te dokumente ne skriva niti ih zabranjuje. 

Marija Magdalena je autorica četvrtog evanđelja?

Postoji i teorija da je Marija Magdalena napisala četvrto evanđelje, poznato kao Ivanovo. Na kraju evanđelja stoji kako ga je napisao "učenik kojega je Isus ljubio". 

Zagonetni učenik spominje se, kaže Vidović, na sedam mjesta u zapisu, a prema ranim svjedočanstvima, posebno onom Ireneja Lionskog, riječ je o apostolu Ivanu. Ipak, pitanje o autorstvu evanđelja još uvijek postoji pa ezoterijski i neognostički teoretičari, na zgražanje većine teologa, razmišljaju u smjeru koji ukazuje da je autor evanđelja upravo Marija Magdalena.