'Mami je najteže, od Simkeove smrti ostala je bez pola duše...'

- Težak nam je svaki dan bez brata, bez obzira radi li se o obljetnici ili bilo kojem drugom danu u godini. Stalno ga se prisjećamo i spominjemo, odlazimo na njegov grob, zapalimo svijeću na današnji dan. Meni je, osim što mi je bio brat, bio i najbolji prijatelj. Jedna dobra, neiskvarena, mila duša, koja je svima pomagala i nikad nikog nije maltretirala. Uostalom, pitajte bilo koga u Rijeci, svi su ga znali i ja nikad nisam upoznao nekoga tko je o njemu rekao išta loše - s gorčinom u grlu prisjeća se dobrog duha Rijeka njegov brat Mirko.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:35

I zaista, gotovo da nema Riječanina koji nije poznavao Vitomira Jovičića Simkea, dobrog duha Rijeke za kojeg su svi imali samo riječi hvale. I danas, deset godina nakon njegove tragične smrti, ljudima je teško pri pomisli kako se tog kobnog 8. travnja 2009. ugasio nevin život dragog i dobronamjernog mladića, koji nikad nikome nije učinio ništa nažao.

Podsjetimo, omalenog i mršavog Simkea (36), koji nije znao plivati, s pješačkog mosta ispred Kontinentala, popularnog okupljališta mladih, u nabujalu Rječinu u vodu je bacio Arnold Uremović (34). Simkea je vodena struja u času odnijela nizvodno u pravcu ušća u kojem se na kraju utopio. Za taj zločin 2010. Uremović je kažnjen je s dvanaest godina zatvora, a kazna je nakon žalbe smanjena na deset godina zatvora. 

- Kažu da vrijeme liječi sve, ali to i nije baš tako. Ako išta, naučite se živjeti s boli. Svaka godina bez Vitomira sve je teža, a našoj mami je ipak najteže. Ona od tog dana kao da nema pola duše i srca. Iako mi je teško pričati o tom gnjusnom činu, brata često spominjemo, prisjećamo se njegovih smiješnih anegdota, pričam djeci o ujaku kojeg nikad nisu imali priliku upoznati. I mislim da ovakva jedna tragedija treba biti poticaj da kao roditelji i društvo utječemo na odgoj djece, jer generalno većina dječjeg ponašanja dolazi od kuće. A da bi dijete zdravo funkcioniralo bitno je s njim provoditi vrijeme, zajedno kao obitelj, usmjeravati ga na zdrave aktivnosti poput sporta, pričati o svemu. Ovaj zločin ne smijemo zaboraviti, ne samo mi, Vitomirova obitelj nego cijelo društvo jer je jako bitno raditi na prevenciji nasilja i mržnje među pojedincima koji svojim suludim i besmislenim zlodjelima razaraju obitelji - savjetuje Simketova sestra Ratka.

FACEBOOK RIJEŠIO UBOJSTVO Mladić (23) podigao i bacio u more Vitomira Jovičića

Kao i svake do sad, paljenjem svijeća na mostu kod Konta, s kojeg je te kobne noći malen i mršav dečko bačen u nabujalu Rječinu, obilježava se deseta godišnjica njegove smrti.

Tim povodom, ove godine poreknuta je i inicijativa tj. peticija za postavljanjem spomen ploče, kao i mala humanitarna akcija da se pomogne njegovoj obitelji koja živi u velikoj neimaštini i nezavidnim životnim uvjetima i kojoj je nedavno preminuo pater familije, Simkeov otac Petar. Obitelj, naime, živi u derutnom stanu u potkrovlju, nemaju stalnih prihoda osim mirovine pokojnog oca, majka je teško bolesna i nije u stanju izaći iz stana.

 - Postoje neki događaji koji bi trebali biti iznad bilo kakvih podjela kojima svjedočimo svaki dan u našem društvu. Događaji oko kojih bi se trebali ujediniti i lijevi, desni i oni u centru, vjernici i ateisti, bez obzira na religiju koju ispovijedaju ili narodnosti kojoj pripadaju. Ti događaji od nas zahtijevaju da jednostavno budemo ljudi - kažu Riječani koji su organizirali peticiju i traže da se mjesto pogibije dobrog duha Rijeke jasno označi spomen pločom s imenom i prezimenom žrtve. Želimo da nas ta spomen ploča podsjeća na taj  dan; ne kako bismo nekoga osudili nego da se takvo nedjelo više nikad ne ponovi - navodi Saša Pavlić (križonoša koji je hodom iz Rijeke za Zagreb pokrenuo borbu za odobrenje lijeka Spinraze za svu bolesnu djecu) iz Grupe građana Rijeka. 

- Dok je bio u istražnom zatvoru, Uremović nam je poslao jedno pismo u kojem je izrazio žaljenje za to što je učinio. Pisao je kako nije znao da Simke ne zna plivati. Ali, iskreno, to nama ništa ne znači niti je opravdanje za baciti nekoga u rijeku. Našeg brata više nema i nijedna isprika to neće promijeniti, pogotovo kada ona dolazi od dečka koji je i prije imao problema sa nasiljem i zakonom. Pogotovo zato što smo uvjereni da je to napisao samo zato jer se nadao da će mu taj čin pomoći da dobije manju kaznu. Uremović za nas ne predstavlja ništa osim opasnosti da bi jednog dana opet nekom mogao nauditi. Ne znamo hoće li ga zatvor promijeniti na bolje, bilo bi dobro kada bi to bilo tako, ali nažalost sumnjamo. Takvi nasilnici teško mijenjaju narav i ćud - smatra Simketova ožalošćena obitelj.

Nestalog Simkea danima se tražilo po Rijeci, na zidinama su oblijepljeni plakati s apelom za pomoć. Nitko od mnogobrojne mladeži koja se te noći opuštala na Kontu nije govorio ni riječ o tome što se stvarno dogodilo, a njegovo beživotno tijelo pronađeno je tek desetak dana kasnije.

Tada su se razbuktala i šuškanja o tragičnom zločinu, a istraga je pokrenuta nakon statusa na Facebooku, kojeg je nakon smrti objavio njegov prijatelj i napisao da je počinitelj pred mnogobrojnom 'publikom' uhvatio žrtvu rukama oko nogu i struka te bacio u vodu na leđa, iznad zaštitne ograde visine 115 cm. Nitko mu nije priskočio u pomoć.

'Nisam znao da ne zna plivati'

Uremović, koji je i prije ubojstva osuđivan zbog nasilja, je pak na suđenju priznao svoj bezobziran čin te izrazio svoje duboko kajanje i žaljenje, a u obrani tvrdio kako nije imao namjeru ubiti dečka kojeg je inače poznavao i koji ga je tu noć pitao za cigaretu, a on ga je ismijavao, tražeći od njega da mu pleše.

'Uremović je znao da te noći Simke nije isplivao'

Tvrdio je da nije znao da Simke ne zna plivati, niti je istina da mu je pokojni dečko s posebnim potrebama prije bacanja to jasno obznanio, kako je čuo jedan od očevidaca. Na izricanju presude i pri obrazlaganju iste, okrivljeni, kojemu je kao olakotna okolnost u obzir uzeto djetinjstvo koje ne zaslužuje ni jedno dijete, još jednom je izrazio žaljenje, dok je sutkinja zaključila kako sad ima 12 godina da razmisli o svom nedjelu i po mogućnosti izađe kao bolji čovjek.

- Simke je bio plemenit, drag, nevin i dobrohotan dečko, bez ambicija da se pravi važan i za svoju dobrobit iskorištava druge. Svima je nudio pomoć, a za uzvrat bi dobio tek pokoju kunu ili cigaretu. Neiskvaren i iskren, u svakom je znao pobuditi dozu milosrđa. Takvu smrt sigurno nije zaslužio nitko, a pogotovo ne mladić s posebnim potrebama i ograničenim sposobnostima. Žao mi je što je svake godine odaziv na njegovu komemoraciju sve manji, ali ne želim prozivati nikog, negoli duh vremena u kojem je došlo do alijenacije, u kojoj ljudi zaboravljaju jedni na druge i na ovakve tragične događaje - kazao je Miočić Stošić iz grupe građana Rijeke.

DOBRI DUH RIJEKE Tijelo su našli nakon 10 dana: Simke zaslužuje spomen ploču

Divlji kapitalizam i neoliberalizam potjerali su roditelje iz domova da šljakaju po čitave dane, pretvoreni u robu, robove i robote. U takvim uvjetima izostaje odgoj, nestaje djetinjstvo i uvjeti za sretnu obitelj pa nije ni čudo da ovom zemljom lutaju nesretni mladi ljudi, koji nasiljem odgovaraju na najmanju krivu riječ ili gestu koja dovodi do ovako tragičnih posljedica kao što je smrt Vitomira Jovičića - zaključuje Miočić Stošić. 

Svi koji žele pomoći obitelji Jovičić mogu to učiniti donacijom na broj računa: HR6823400093233157221 na ime Mirko Jovičić, a inicijativu za postavljanje spomen ploče možete potpisati online ovdje.