Mame Filipinke mjesecima pa i godinama nisu vidjele djecu, one su "mobile phone" majke

Nakon što za dolazak u Hrvatsku agencijama plate velike iznose, kući šalju glavninu plaće pa im za život ostaje stotinjak eura. Preživljavati moraju u kolektivnom smještaju, i svaka im je dodatna zarada dobrodošla. Ne idu u kafiće, sastaju se na javnim površinama, roditelji su samo preko mobitela, i to mjesecima pa čak i godinama - sažetak je rezultata istraživanja "Strani radnici iz Nepala, Indije, Bangladeša, Pakistana i Filipina u Hrvatskoj" autorice Marice Marinović Golubić, docentice s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.  

Provedeno je od studenog 2023. do listopada ove godine, i cilj mu je bio upoznati strane radnike koji u sve značajnijem broju dolaze u Hrvatsku. Dio je  fakultetskog projekta "Suvremene radne migracije - novi stanovnici Zagreba", na kojem profesorica surađuje s docentom Ivanom Perkovom, a čiji cjeloviti rezultati tek trebaju biti objavljeni.
Autoricu je zanimao put dolaska stranih radnika k nama, i iskustvo života u Zagrebu: posao, komunikacija s domicilnim stanovništvom, uvjeti života, životne navike, norme i vrijednosti, planovi, financijske prilike, okolnosti u njihovoj domovini.

- Drugim riječima, željeli smo saznati što više o njima jer ne znamo puno. Provedeno je ukupno četrdeset intervjua: trideset s radnim migrantima i deset ekspertnih intervjua s djelatnicima agencija za posredovanje u zapošljavanju, djelatnicima MUP-a, poslodavcima i jednim stanodavcem. Svi intervjuirani radnici - oni koji voze taksi ili obavljaju dostave, kao i oni koji rade na nekim drugim poslovima, došli su u Hrvatsku posredstvom agencija. Naša zemlja im je bila ponuđena kao jedna od mogućih odredišta. Gotovo nitko od njih prije nije čuo za Hrvatsku, navodi autorica. Najvažnije im je bila činjenica da je Hrvatska dio EU.

Daju "naših" i do 46 tisuća eura za dolazak

Dolazak ovamo nije jeftin - Nepalci plaćaju oko 7.000 eura za put i posao u Hrvatskoj, Pakistanci oko 5.000, za Filipince podatka nema. Usporedbe radi, minimalna propisana nepalska plaća je oko 114 američkih dolara, a prosječna u rasponu od 225 do 558, ovisno o iskustvu i kvalifikacijama. Prosječna hrvatska plaća je 1.500 dolara, što znači da je plaća u Hrvatskoj u prosjeku od tri do 6,6 puta veća nego u Nepalu. To znači da je  7.000 eura za njih ekvivalent u iznosu od 21.000 do 46.200 eura za stanovnika Hrvatske. Radi se o velikom iznosu, i povratak iz Europe nakon jedne do dvije godine nije isplativ. Zato namjeravaju duže ostati , ili otići u neku drugu europsku zemlju legalno ili ilegalno.
- Takozvano "bježanje", kao praksu odlaska iz Hrvatske, a da ne obavijeste poslodavca, nakon mjesec dana ili duže nakon dobivanja radne dozvole, navodi vlasnica jedne agencije i spominje da  određeni broj ode jer načuju da bi im plaća mogla biti veća u nekoj drugoj europskoj zemlji, navodi autorica.

 Kako bi došli u Hrvatsku, strani radnici se zadužuju u agenciji za posredovanje u zapošljavanju, u banci ili drugdje, pola eventualno uštede sami, dio posude od obitelji. Posuđeno vraćaju uz vrlo visoke kamate, zbog čega gotovo cijelu plaću šalju kući, ostavljajući sebi manji dio primanja, odnosno stotinjak eura. Preživjeti s tim iznosom u Hrvatskoj je moguće samo ako žive u zajedničkom smještaju koji ima osigurava poslodavac ili ako nađu povoljni zajednički smještaj što je sve teže moguće s obzirom na veliku potražnju. Bilo da se radi o stanu ili velikoj kući s gotovo 50 soba, kreveti na kat i zajedničke sobe postali su sinonimi za smještaj radnih migranata.
- Kvaliteta smještaja dosta varira. Ima vrlo pristojnih smještaja, u što smo se sami uvjerili, ali i vrlo neadekvatnih. Smještaj koji plaća poslodavac ponekad je kamen spoticanja između domaćeg i stranog radnika, s obzirom na to da smo naišli na slučajeve kada poslodavac domaćem radniku na istoj poziciji ne plaća smještaj, napominje docentica.

Učitelj iz Indije zadovoljan s 560 eura

U Hrvatsku radnici dolaze bez kakvog poznavanja hrvatskih zakona i pravila, s ograničenim socijalnim i financijskim kapitalom. Stoga često migriraju u paru: dva prijatelja ili dvije prijateljice ili sklapaju poznanstva sa svojim sunarodnjacima čim dođu u Hrvatsku.
Autorica navodi primjer  Indijca, dostavljača hrane. Prije migracije je završio školu za učitelja matematike, i kaže da ovdje zaradi „čak 560 eura“, trlja ruke od zadovoljstva dok priča o tome. Najveći dio šalje doma svojoj supruzi, s kojom ima malo dijete.
Prema njegovoj izjavi, supruga mu je rekla da mora zaraditi novce za život, i to je glavni razlog zašto je tu. Voli matematiku i predavanje, ali navodi kako prvo mora zaraditi. Drugi, i negativniji primjer Pakistanac je koji radi kao taksist i već drugi mjesec nije dobio plaću. Žali za uređenošću Bliskog istoka na kojem je radio isto kao taksist, ali uz plaću. Nema prijatelje među drugim radnim migrantima, ima jedino pakistanskog prijatelja s kojim je došao iz Katara. Trenutačno je razočaran, ali ne zna kome se obratiti.
Ili, primjer mlade Nepalke koji pokazuje koliko im ovdje može biti nestabilno - došla je s prijateljicom raditi sezonski na obalu, ali nije znala da je posao takav, na par mjeseci. Kad je sezona završila, traži posao u Zagrebu, nema siguran smještaj, i ne zna što učiniti.

Roditeljstvo preko mobitela

Prekovremeni rad strancima ne smeta, napominje Marinović Golubić, dapače - ako je plaćen, traže svaku priliku za dodatnu zaradu. U istraživanju se razgovaralo i s obiteljima te je posebno emotivno, napominje autorica, bilo razgovarati o djeci s Filipinkama. Djecu uživo nisu vidjele mjesecima pa čak ni godinama, šalju im novac. Majke uspijevaju biti samo preko telefona, što se zove "mobile phone parentingom", karakterističnim baš za filipinske migrantice. I muškim je ispitanicima važan videokontakt, posebice oženjenim Nepalcima i Indijcima. Dugi videorazgovori karakterističan su način održavanja bliskosti na daljinu, te se na kupovini mobilnih uređaja ne štedi.
Kafići i restorani nisu mjesta u kojima će provoditi slobodno vrijeme, te ih se najčešće u trenutcima opuštanja može sresti u javnim prostorima i na javnim površinama, ili pak u dvorištima smještaja. Sljedeći hrvatske obrasce ponašanja, sve više Nepalaca, Indijaca
i Filipinaca počinje konzumirati alkohol i igrati lutriju ili kladiti se, navodi autorica.

 Nepalci sa stabilnijim poslovima u uzorku na pitanje razmišljaju li o spajanju obitelji i dovođenju supruga i djece imaju raznolika mišljenja; jedni razmišljaju o spajanju obitelji čim se za to stvore uvjeti, a drugi bi radije da im djeca odrastaju u Nepalu. Kako prema pričanju ispitanika u Nepalu nije uobičajeno da supruga radi, dovođenje žena u Hrvatsku zanimljivo im je zbog ideje o dvije plaće u obitelji.
Sve je veća gustoća veza među stranim radnicima, veća je i učestalost njihovih susreta, kao  i međusobna razmjena ideja i robe. Stvara se interno migrantsko tržište hrana i dobara: u Zagrebu je otvoren dućan nepalske hrane, a mnoštvo migranata trguje i na popularnom sajmu Hrelić. Stvaraju se i prve udruge Nepalaca u Hrvatskoj, a moguće je i da druge migrantske skupine slijede taj obrazac.
- Gotovo svi migranti s kojima smo razgovarali osjetili su neki oblik neugodnosti, bilo da se radilo o dobacivanju i podsmjehivanju djece; manjoj krađi novaca u slučaju dostavljača ili o nesporazumima vezanima uz ugovor i isplatu plaće. Ipak, ispitanici koji imaju trajnije poslove odgovaraju kako i dalje žele ostati i raditi na tom radnom mjestu, te da im je nakon samo godinu ili godinu i pol prerano uopće razmišljati o povratku, kaže docentica.

Kako navodi u istraživanju, agencije za posredovanje u zapošljavanju u zemljama Južne Azije i Europe igraju ključnu ulogu unutar ovog migracijskog koridora. Države su proces regrutiranja i dovođenja stranih radnika prepustile privatnicima i posrednicima, što otvara velike mogućnosti manipulacije. U Hrvatskoj ima 415 agencija za posredovanje pri zapošljavanju, i 352 agencije  za privremeno zapošljavanje.
Lani je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad, od čega novih dozvola gotovo 113.000. Do rujna 2024. godine broj izdanih dozvola za boravak i rad je 158.837, od čega za novo zapošljavanje gotovo 102 tisuća, a ostalo su produljenja dozvola.