Majka ubila djecu: Hrvat je prvi riješio zločin s otiscima prstiju

Hrvatski izumitelj Ivan Vučetić, rođen 20. srpnja 1858. godine u Hvaru trebao je naslijediti oca i postati bačvar. Iako je zanat izučio, nemirnog i znatiželjnog duha, taj vrijedni mladić, najstariji od 11 djece, htio je više.

On je izumitelj daktiloskopije, discipline kriminalističke tehnike, jedne od najsigurnijih i najraširenijih metoda utvrđivanja identiteta osoba, na temelju papilarnih linija na prstima, dlanovima i tabanima ljudi.

Na Hvaru je Vučetić pohađao školu koju je vodio franjevac Bonagracije Marojević, a gdje je naučio čitati i pisati njemački i talijanski te stekao i glazbenu naobrazbu. To mu je školovanje omogućilo da upozna tadašnje znanstvenike svjetskog glasa koji su pohodili Hvar te stekne osnove humanističkog i prirodno-znanstvenog obrazovanja. U Puli je, gdje je služio u austrougarskoj mornarici vodio vojni orkestar, a bio je kapelan i Hvarske glazbe.

Otac daktiloskopije

Kao 26-godišnjak zajedno s bratom i nekoliko prijatelja emigrirao je u Argentinu gdje je promijenio ime u Juan Vucetich te se zaposlio u policiji u Buenos Airesu i ubrzo postao voditelj odjela za statistiku. Slavan je postao nakon što je otkrio monstruozni zločin Francisce Rojas koja je ubila vlastitu djecu.

Naime, ona je optužila svog ljubavnika da je to napravio. Vučetić je usporedbom njezina i krvavog otiska prstiju na vratima otkrio je da je Francisca Rojas ubojica vlastite djece, a da je njezin ljubavnik nevin. Na kraju je žena priznala ubojstvo šestogodišnjeg sina i četverogodišnje kćeri te je osuđena na doživotnu robiju. 

To je bio prvi poznati svjetski kriminalistički slučaj riješen pomoću metode usporedbi otisaka prstiju, odnosno daktiloskopije koju je izumio Ivan Vučetić. Nakon tog slučaja s pomoću uzimanja otisaka prstiju riješena su još dva slučaja, pa njegova metoda potvrđena. Povjereno mu je stoga osnivanje Ureda za identifikaciju, gdje je osmislio i opremu za uzimanje i arhiviranje otisaka prstiju, te drvenu spravu, tzv. daktilonom s deset otvora za prste lijeve i desne ruke, u koji se umetao osobni karton zvan “ficha”.

Desetoprstni sustav identifikacije, nazvan argentinskim ili Vučetićevim sustavom, službeno je uveden u Argentini 1902., a potom i u drugim zemljama. Vučetić je 1904. godine objavio knjigu 'Dactiloscopia Comparada', što je njegovo temeljno djelo o identifikaciji na temelju otiska prsta. Putovao je diljem svijeta kako bi pomogao proširiti svoj sustav.

Za života postao slavan diljem svijeta

U 52. godini dobio je diplomu Vještaka identifikatora, čiji je naziv sam predložio Vladi Provincije Buenos Airesa. Bio je član Francuske akademije i Antropološkog instituta u Parizu, a daktiloskopija je proslavila Vučetića i Argentinu širom svijeta. 

Profesor Enrico Ferri, najpoznatiji talijanski kriminolog i osnivač kriminalne sociologije, posjetio je 1908. grad La Plata i zapisao  u knjizi posjetitelja Ureda za identifikaciju  

- Radostan sam da se nalazim na mjestu u kojem se nastavlja ostvarenje jednog genijalnog postupka, a još sam radosniji da ću u ovom mjestu naći inicijatora najznačajnije karakteristike tog postupka, prijatelja Vučetića. 

Kineska vlada ga je 1914. g. odlikovala zbog toga sto je godinu ranije osnovao i organizirao službu identifikacije u Pekingu. Institut sudske medicine Madridskog sveučilišta Vučetića je proglasila počasnim profesorom a iste godine postao je članom Međunarodnog udruženja za identifikaciju u Washingtonu. Na kraju Argentinski kongres mu je posebnim aktom dodijelio počasnu državnu mirovinu za izvanredne zasluge na znanstvenom polju. 

Argentina ga slavi kao svog velikana

U sklopu svoje svjetske turneje 1913. godine Ivan Vučetić je posjetio rodni Hvar. Tom je prigodom hvarskoj općini darovao jedan primjerak svoje glasovite knjige “Dactiloscopia comparada“ sa sljedećom posvetom: “S dužnim poštovanjem općini moje ljubljene domovine“. Tada se zadržao 15 dana i obećao da će se vratiti. Bolest ga je, nažalost, u tome spriječila. 

Vučetić je uveo i predmet „Identifikacije“ u nastavni plan studenata prava u Argentini, a u La Plati je 1923. otvoren Policijski muzej Juan Vucetich. Umro je 1925. godine u dobi od 67 godina od raka na želucu. 

Njegova druga domovina Argentina odužila mu se nizom knjiga i monografija o njemu i njegovom znanstvenom opusu, izdavanjem poštanske marke s njegovim likom i brojnim spomen obilježjima.

Hrvatski Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja nosi ime Ivan Vučetić.

Volio je glazbu i bio humanitarac

Osnovao je 1905. godine udrugu Kap mlijeka koja je omogućavala egzistenciju djeci stradalih policijskih službenika a koja je s vremenom prerasla u humanitarnu zakladu za svu nezbrinutu djecu. Kako je Vučetić volio glazbu, lijepo svirao klavir i skladao, osnovao je 1900. policijski orkestar. Ženio se tri puta, od čega je dva puta ostao udovac. Iza sebe je ostavio i petero djece.

Svestran i nesalomljiv

Glasoviti njemački kriminalist dr Robert Heindl kazao je za Vučetića.

- Imao je samo osnovnu školu. Ipak, posjedovao je snažnu matematičko-statističku obdarenost, vatreno oduševljenje za sve novo u znanosti i nesalomljivu vitalnost seljačkog momka. Vučetić je bio vrlo maštovit propagator svog sistema i svojih ideja u vezi sa sasvim novom ulogom policije u Argentini i svijetu koja je težila za tim da razvije široku i svestranu društvenu borbu protiv kriminaliteta. 

CSI Zagreb razotkriva sve

U CODISU, bazi podataka DNK, više je od 27.000 uzoraka kriminalaca. Godine 2011. su identificirali lubanju raskomadanog srpskog kriminalca Cvetka Simića.

Vještaci u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” sedam su dana identificirali lubanju koju je građanin 30. ožujka 2011. pronašao u potoku na zagrebačkom Jarunu. Tim stručnjaka potvrdio je sumnje: lubanja pripada raskomadanome Cvetku Simiću (44), kriminalcu iz Srbije.

Simića je egzekutor ubio, iskasapio i bacio u jarunsko jezero u ožujku 2010. Ronioci su iz jezera izvukli torzo i noge. Policija je posumnjala da su to ostaci Cvetka Simića. Njegov DNK uzorak već su imali pohranjen od 2008. Tad su Cvetku uzeli DNK zbog krijumčarenja droge. 

- Iz krvi se preliminarni rezultati mogu dobiti za šest do sedam sati - pojasnio nam je svojedobno Siniša Merkaš, sa Odjela bioloških i kontaktnih tragova. Kako je u Cvetkovu torzu bilo krvi, njegov je identitet prvi put potvrđen isti dan, za razliku od lubanje, čija je identifikacija trajala tjedan dana. 

- Identifikacija DNK iz mekog tkiva, kostiju ili zubi traje od od pet do sedam dana. Kad vještačimo zub, brusilicom očistimo svu prljavštinu i ostatke mekog tkiva, sameljemo ga u mlincu za kosti i dobijemo prah. Iz toga izoliramo DNK - pojasnio je Merkaš metodu identifikacije. 

“Vlasnika” lubanje pronašli su upravo preko zubi. Od dostavljenih pet, forenzičarima su bila dovoljna tri, koja su samljeli i vještačili kako bi utvrdili da je to Cvetko. Dva su pohranili. DNK profil pohranjen je u CODISU. To je baza podataka DNK, kao što je Afis baza podataka otisaka prstiju. 

- Trenutno je pohranjeno nešto više od 27.000 DNK profila. Sve su to profili osumnjičenika za kaznena djela . Mogućnost pogreške nastojimo svesti na minimum upotrebom različitih metoda i kontrola te najsuvremenije opreme - otkrio nam je tada Merkaš.  Na DNK vještačenja, čiji su rezultati dokazni materijal za sud, otpada 90 posto slučajeva. 

- Ubojstva, silovanja, krađe, razbojništva, otmice, prijeteća pisma, za sve to tražimo DNK iz tragova. Oni mogu biti u krvi, spermi, kostima, kosi, mekom tkivu... - kažu u Centru za vještačenja. 

Puške i pištolji kojima su ubijali kriminalci čuvaju se u Centru za vještačenja

U Centru za forenzična vještačenja “Ivan Vučetić” u Zagrebu na godinu izvještače više od 500 komada vatrenog, zračnog, plinskog i ostalog oružja. Vještacima pri identifikaciji pomaže i oko 2600 komada raznog oružja koje su u CKV-u pohranili u tzv. muzeju, odnosno radnoj zbirci. 

- Prikupljeno oružje potječe iz raznih situacija. U zbirci, primjerice, čuvamo i dijelove oružja iz raketiranja Banskih dvora tijekom Domovinskog rata, oružje kojim je raketiran helikopter Europske zajednice i tako dalje - kazao nam je svojedobno Gordan Mršić, dugogodišnji načelnik Centra.

U zbirci tako imaju u ruski pištolj Makarov. Mršić je istaknuo da je iz Makarova počinjeno dosta ubojstava tijekom 90-ih godina. Taj su pištolj legalno uvozili Austrijanci jer im je bio podoban za prepravljanje u plinski pištolj. No podzemlje je tad počelo kupovati plinske pištolje kako bi ih opet vratili u prvobitno stanje. Kriminalci su ih često koristili s prigušivačima.

U CKV-u svoje mjesto ima i zbirka iz ilegalne zagorske radionice Vugrek iz Novoga Golubovca. Vugreki su izrađivali kopije Češke zbrojovke. Vještaci su utvrdili da im je oružje bilo izuzetno kvalitetno, bolje i od originala. U prvoj akciji, 1996., zaplijenili su dijelova za oko 300 komada oružja. Među njima je bio i prototip Agrama s posvetom Franji Tuđmanu.