Iz Mariupolja dolaze strašna svjedočanstva ljudi koji su bili u kazalištu koje su uništile ruske rakete. Ispred kazališta bio je natpis 'DJECA', ali Rusi su svjedno bombardirali. Iz ruševina su spasili 130 ljudi
Majka je tražila dijete pod ruševinama. Drugi dječak je vrištao 'Ne želim umrijeti'
Učiteljica iz Mariupolja Marija Rodionova (27) danima se zajedno s drugim civilima skrivala u kazalištu na koje je prošle srijede pala ruska bomba. Kazalište su gađali iako je ispred njega na ruskom pisalo djeca.
Pogledajte video: Rusi su uništili kazalište u kojem su bila djeca
Pokretanje videa...
Kazalište u Mariupolju uništeno je do temelja, a gradonačelnik je rekao da je 130 ljudi spašeno.
O ostalima već danima nema vijesti.
Marija je u kazalištu živjela deset dana nakon što je pobjegla iz svog stana sa psima,a za BBC je ispričala kako je preživjela.
Mislila sam da mi je pukao bubnjić dok nisam čula vriskove
Tog jutra je iz vanjske poljske kuhinje uzela hranu kako bi nahranila pse, a kad je shvatila da nisu pili vodu, oko 10 sati ih je privezala za prtljagu i krenula prema glavnom ulazu gdje se stvarao red za toplu vodu.
Prisjetila se kako su vojni avioni tog jutra kružili u blizini kazališta i bacali bombe negdje drugdje. Nije joj bilo neobično uočiti vojne zrakoplove kako lete tim područjem. Navikla se na njihov zvuk, ali ubrzo nakon bomba je pala na kazalište.
Začuo se strašan prasak, a zatim zvuk razbijenog stakla. Jedan muškarac joj je došao s leđa i gurnuo je na zid te ju zaštitio vlastitim tijelom. Eksplozija je, kaže, bila toliko jaka da je osjetila jaku bol u jednom uhu. Mislila je da joj je bubnjić vjerojatno puknuo, ali je shvatila je da nije samo zato što je mogla čuti vriskove ljudi koji su bili posvuda.
Eksplozija je jednog čovjeka bacila na prozor, pao je na tlo, a lice mu je bilo prekriveno razbijenim staklom.
Pokušala mu je pomoći žena koja je također imala ranu na glavi.
- Rekla sam "Čekaj, ne diraj ga. Donijet ću svoj komplet prve pomoći i pomoći ću vam oboma", ali pribor za prvu pomoć je bio unutar kazališta, a taj dio zgrade se srušio. Bio je samo ruševina. Bilo je nemoguće ući. Dva sata nisam mogla ništa učiniti. Samo sam stajala tamo. Bila sam u šoku - prisjeća se Marija, koja je volontirala u Ukrajinskom Crvenom križu u Mariupolju.
Tog jutra u zgradu je bio i Vladislav (27) koji je otišao potražiti svoje prijatelje.
Bio je blizu glavnog ulaza kada je odjeknula eksplozija. Utrčao je s ostalima u podrum i 10 minuta kasnije čuo da zgrada gori. Kad je izašao van, vidio je mnogo ljudi kako krvare, a neki su imali i otvorene rane.
Majka je tražila svoju djecu pod ruševinama
- Jedna majka je pokušavala pronaći svoju djecu pod ruševinama. Petogodišnje dijete je vrištalo: Ne želim umrijeti - opisao je.
Mnogo detalja o napadu još nije poznato. Smatra se da se u kazalištu sklonilo do 1000 ljudi. Iako se vjeruje da su ljudi bili u podrumu, Marija kaže da je vidjela mnogo njih u pretrpanim hodnicima u nadzemnim etažama.
Jedna stvar koja je jasna iz izvještaja ljudi s kojima je BBC razgovarao je da su ljudi lutali kompleksom, njegovim hodnicima i terenima, da su dolazili i odlazili.
Gradonačelnik je dan nakon napada rekao da je spašeno 130 ljudi, a daljnje ažuriranje govori da je moguće da ima i više preživjelih. Od tada nema nikakvih vijest jer je grad u toliko lošem stanju da možda nikada neće biti jasno koliko ih je bilo unutra i koliko ih je preživjelo.
Uspjela je pobjeći iz grada
Marijin je boravila u dvorani za gledalište, bila je tik uz pozornicu jer nisu svi bili sretni što je sa sobom dovela i pse. Ona je rekla da je u toj dvorani bilo 30-ak ljudi i vjeruje da su svi poginuli kada je bomba udarila. Bila je čista sreća što je ona u tom trenutku izašla van. Nakon eksplozija nije uspjela pronaći svoje pse i to je za nju bio trenutak očaja.
- Za mene su moji psi važniji od svega - rekla je.
Mnogo ljudi je izašlo iz zgrade.
- Neki su bili sa svojom prtljagom. Nitko nije znao što učiniti, a područje je još uvijek bilo granatirano - objašnjava Marija.
Marija je nakon toga uspjela otići iz grada. Pokušala je zaustaviti svaki automobil koji je napuštao grad. Nitko joj nije htio stati pa je otišla pješice. Uspjela je otići.
Još uvijek čeka vijesti iz grada o svojoj baki koja nije htjela otići.
- Samo je rekla: To je moj stan, moj dom. Ovdje ću umrijeti -kaže Marija te dodaje da ne zna je li baka još živa.
POGLEDAJTE VIDEO: