Lakše je u drvenoj kućici, nego li u kontejnerima. Toplije je, ali samo dok se loži vatra jer čim se prestane ložiti, ohladi se, priča na Marijana Drajić iz Majskog Trtnika kraj Gline
Majka četvero djece: Sve koči administracija, donora za kuću imamo, a staru nikako da sruše
Majka je četvero djece. Njihova kuća je u potresu potpuno uništena i neupotrebljiva. Šesteročlana obitelj je nakon potresa najprije stanovala u dva stambena kontejnera iz privatnih donacija. U ljeti su trpjeli nesnosne vrućine jer kontejneri nisu imali rashladne uređaje. Udruga im je donirala i izgradila privremenu drvenu kuću u koju su uselili krajem ljeta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Imamo dnevni boravak, kuhinju, spavaću sobu i sanitarni čvor. No daleko je to od normalnog života. Sada su nam u kućicu ušli miševi. Hodaju svuda. Čujemo ih noću dok spavamo. Zbog toga u kućici ne mogu držati hranu niti kuhati, pa kuham u kamperici. Snalazimo se svakako. Sada je najveći problem i što nam se voda smrzava jer crijevo ide preko zemlje. To smo prijavili i tražili zaštitu za crijevo no nitko nam se ne javlja. Najviše od svega bi htjela da nam se izgradi kuća i da se više ne patimo. Žao mi je djece. Iako imamo donatora koji se ponudio izgraditi nam kuću zbog administracije se to otegnulo godinu dana. Čeka se samo rušenje - dodaje Marijana.
Bave se poljoprivredom, a nada se da će se time moći baviti i u budućnosti, da barem od nečega mogu živjeti. Prisjeća se kako su prošlu Novu godinu proveli u automobilu. Za nadolazeću žele da im se život vrati u normalu.
- Najviše od svega želim svoju kuću i zdravlje djeci. Sve koči rušenje, administracija. Donator za gradnju kuće nam se javio odmah nakon potresa, no ne može početi dok se kuća ne sruši. Sve to ide preko države jer će država njemu isplatiti troškove gradnje. Papiri za rušenje su bili istekli i njih smo obnovili. Sada su nam javili da je napravljena uporabna dozvola, glavni Stožer iz Zagreba je bio kod nas i rekli su da će za 15 do 20 dana doći rušiti, no već je prošlo mjesec dana i nitko nam ne dolazi. Nadam se da će se to uskoro riješiti i da će se napokon započeti s rušenjem, a potom i gradnjom - zaključuje Marijana. Novu kuću i povratak u normalu uz majku više od svega žele i njena djeca Dragana (14), Damjan (13), Milana (11) i Aleksandar (2).
– Jako mi fali moja soba u našoj kući koju je uništio potres. Bila je nova. U njoj smo boravili mlađi brat i ja. Stalno sam je čistila i pospremala jer jako volim čistiti. U njoj su mi ostale i neke drage stvari do kojih više ne mogu. Sada smo svi četvero u jednoj sobi. Željela bih da nam se kuća čim prije obnovi - kazala nam je Milana.