Bagarićeva pomalo neočekivana smrt donijela je prekid u obračunima, što se tumačilo kao pokušaj reorganiziranja. No, to krhko primirje kratko je trajalo...
Mafijaške likvidacije počele su 1993. i do danas nisu prestale
Spreman sam svakog momenta umrijeti, ali u trenutku kada bi me metak pogodio, vjerujem da bih ubio onog koji je pucao. Smrti se ne bojim, a svaki čovjek treba biti oprezan čak i kada prelazi preko pješačkog prijelaza. A ja sam prilično oprezan čovjek. Riječi su to, pomalo proročke, koje je u rujnu 2003. novinaru Globusa, netom po izlasku iz zatvora, nakon što je oslobođen optužbi za ubojstvo Veselina Marinova, doušnika HIS-a, izgovorio prošli tjedan likvidirani Vinko Žuljević Klica, piše Večernji list.
A taj oprez, o kojem je Klica prije 12 godina govorio novinaru, po svemu sudeći u međuvremenu je nekamo nestao. Ili je nestao barem tog nedjeljnog jutra kada je Klica odlučio da će na misu otići sam. Podatak je to koji su očito dobro znali i njegovi ubojice, kojima je trebalo svega 10-ak sekundi da ga na povratku s mise presretnu, pregrade mu put, ubiju ga i pobjegnu. I nestanu bez traga, s malim šansama da ikada budu uhićeni.
Jer iza očito dobro uhodanih i istreniranih ubojica na mjestu zločina nije ostalo puno korisnih tragova.
Sve detalje mafijačkih likvidacija čitajte OVDJE.