Zrakoplov Zlin 242 L Hrvatskog ratnog zrakoplovstva srušio se u četvrtak u dvorište obiteljske kuće u Biljanima Donjim kod Zadra. Poginuli su piloti Marko Novković (31) i Luka Jagatić (25)
'Luka nas je sve izljubio, kao da je imao čudan predosjećaj...'
Hrvatska vojska prebacila je u bazu Zemunik olupinu Zlina 242 L Aerobatic, aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji se srušio u četvrtak u dvorište obiteljske kuće u Biljanima Donjim kod Zadra. Poginula su obojica pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, natporučnik Marko Novković (31) te polaznik letačke selekcijske obuke poručnik Luka Jagatić (25).
U dvorištu Jagatićevih jutros shrvana obitelj i prijatelji, upaljene svijeće za ugašenu mladost, gubitak koji nitko i ništa ne može nadomjestiti. Cijeli je Vrbovec za svoga mladog pilota, jedinog nakon Domovinskog rata, proglasio dan žalosti i zavio se u crno.
POGLEDAJTE VIDEO: Prijatelj i obitelj o Luki
Pokretanje videa...
- Uvijek među najboljima je bio naš Luka, odmalena. Prekrasno dijete, koje je svima u selu uvijek htjelo pomoći, a kasnije dečko koji nikad nije rekao ‘ne mogu’ ili ‘neću’, za njega te riječi nisu postojale. Kad bi na ispitu dobio četvorku, javljao se za peticu, ali je takav bio u svemu - u suzama nam priča Tomislav Bencarić, ujak poginulog pilota Luke Jagatića (25).
Cijelo je Lukino selo, Peskovec pored Vrbovca, zavijeno u crno. Malo je ovdje duša, tek dvjestotinjak, ali svi se poznaju, i svima je Luka bio toliko drag, kao da je njihovo dijete. U ogromnoj tuzi ovdje ostaju njegovi roditelji, mlađi brat i sestra, Luka je bio najstarije dijete u obitelji, rođeno na Štefanje 1995. godine.
Otkad je otišao u srednju školu, ovamo je dolazio vikendom, koliko su mu obaveze dopuštale. Ali svoje je selo jako volio, i ono njega.
- I kako sad dalje bez njega, roditelji su ga taman osovili na noge. Ma ne, sam se on osovio, uvijek je bio takav, hrabar i samostalan - nastavlja ujak Tomislav, pokazujući nam video snimak koji mu je nećak nedavno poslao. Prvi je samostalan službeni let imao je 29. travnja, sad nedavno, ima desetak dana. Na videu se vidi pilotsko “krštenje”, pokazuje ujak drhtavim rukama.
- A sad je, za koji dan, trebao doći kući na sestrin rođendan. On i djevojka Kristina, koja živi u Njemačkoj, planirali su tad proslaviti i zaruke. Upoznali su se prošle godine, jako zaljubili, postali kao prst i nokat. Trebao je još samo odraditi deset letova, i odradio ih je... - jeca ujak.
Neki čudan predosjećaj...
Priča kako je Luka zadnji put kad su se vidjeli imao neki čudan predosjećaj.
- Ne znam, meni se činilo tako, izljubio se sa svima nama kad je odlazio, sve nas je htio vidjeti, cijela obitelj, svi smo jako povezani... I bilo je zadnji put. Kod njega je doma ta zadnja dva tjedna živio i kolega mu pilot iz Bihaća, dečko nije mogao kući zbog epidemije pa je ostao kod Luke u Peskovcu. Takav je Luka bio, svima od pomoći, prekrasan dečko.
U suzama je i Lukin prijatelj Mario Pavečić (24), student FER-a u Zagrebu. Odrasli su zajedno u Peskovcu, skupa bili i u lokalnom vatrogasnom društvu. Sva je mladost iz sela u vatrogasnom društvu, pa tako i Lukina mlađa sestra.
- Luka je imao pred sobom veliku budućnost. Bio je perspektivan, oduvijek je znao što hoće - kaže Mario.
Volio je prijatelje, druženje, ali u izlascima nikad nije pretjerivao. Završio je Ekonomsku školu u Dugom Selu, a onda otišao u Zagreb na vojno inženjerstvo pa daje krenuo za pilota, priča Mario o svome prijatelju. I njegov je otac, Mladen, bio je u vojsci, na ratištu od prvog do zadnjeg dana, u Gromovima.
- Za naše je selo ovo ogromna tragedija. Nakon što je otišao na školovanje, Luka je ipak dolazio skoro svaki vikend, odazivao se na sve naše akcije, bio uvijek aktivan. Malo smo selo, praktički jedna velika obitelj, pa je Lukina smrt svima nama kao smrt vlastitoga člana - shrvan je Siniša Jagatić, predsjednik DVD-a Peskovec.