Razgovarali smo sa znanstvenicom koja je prelijetala avionom iznad mjesta havarije Bourbon Rhodea, kojim je zapovijedao nestali kapetan Dino Miškić. Njen tim je prvi vidio splav s preživjelim mornarima
HAVARIJA BRODA KAPETANA MIŠKIĆA
Lovkinja na uragane opisala kako su tražili Bourbon Rhode: "U zadnji čas vidjeli smo splav"
Dr. Zorana Jelenak radi za američku Nacionalnu oceansku i atmosfersku administraciju (NOAA). Ona je lovkinja na uragane i članica posade specijaliziranog aviona-lovca na uragane (NOAA N42). Među prvima je bila u zraku iznad uzburkanog Atlantskog oceana u rujnu prošle godine, u vrijeme havarije Bourbon Rhodea kojim je zapovijedao nestali kapetan Dino Miškić. Njena posada je prva primijetila splav s preživjelim mornarima.
Kako se znanstvenica našla u spasilačkoj misiji? Slučajno.
Vodila je tim koji je trebao istraživati uragan pete kategorije, po imenu Lorenzo. Isti uragan zahvatio je brod hrvatskog kapetana 26. rujna, na oko 1200 nautičkih milja od francuskog otoka Martiniquea na Karibima. Osim Miškića, na remorkeru je bilo još 13 članova posade. Trojica su spašena, izvučena su tijela četvorice preminulih, a o preostaloj sedmorici mornara se još uvijek ništa ne zna.
Dr. Jelenak opisala nam je čime se bavi i kako se zatekla iznad podivljalog oceana u potrazi za Bourbon Rhodeom.
Naš glavni cilj je da, sa satelitskim podacima ili s letovima aviona, damo podatke ljudima koji izdaju morsku prognozu. Ona mora biti što točnija da brodovi mogu izbjeći situacije u kojoj se našao Bourbon Rhode - počinje Zorana.
- Misije u uragan Lorenzo su bile planirane kao istraživačke misije za NESDIS projekt kojeg je vodio dr. Paul Chang. To nam je bila prva prilika za istraživačku misiju te sezone. Također, vjerujem da nam je to prvi put u posljednjih deset godina da smo mogli letjeti u tandemu. Lorenzo je bio veliki uragan koji nije prijetio kopnu i zato se činio kao idealna prilika za fokusirane istraživačke letove. Iz istraživačke perspektive, ovaj projekt se činio iznimno uzbudljiv. Prvi avion koji je letio za Barbados bio je N43, dok je N42 stizao sljedeći dan. Stigli smo na otok 25. rujna i dok smo putovali prema hotelu, Paulu Changu i meni se javio Sam Urato, voditelj centra. Obavijestio nas je da je Bourbon Rhode poslao signal u slučaju nužde te da francuske vlasti javljaju da bi im mogla trebati naša pomoć. U to vrijeme smo smatrali da vjerojatno neće biti potreban naš angažman, ali sljedećeg jutra, 26. rujna, na putu za aerodrom, na naš prvi let, primili smo poruku da je poslan zahtjev za našom pomoći. Tada još nije bilo jasno na kakav način su očekivali da im pomognemo - objašnjava Zorana.
- Dok smo čekali razvoj plana, Samu su javili da francuska vlada ipak želi da preletimo lokacije s kojih su poslana zadnja dva signala. U to vrijeme još uvijek nije bilo sigurno je li brod bio u opasnosti ili ne. U koordinaciji s centrom, odlučeno je da N43 avion odradi zahtjev i ostane u blizini u slučaju da bude potrebe, ili da nastavi dalje s izvornom misijom oko uragana Lorenzo. Ja sam bila vodeća znanstvenica na misiji i mislili smo da smo već tada postigli značajno dostignuće jer nam se cijeli znanstveni tim sastojao od žena. Ja, Jezabel Viraldell Sanchez, Heather Holbach, Kelly Ryan te voditeljica leta Ashley Lundry. Vjerujte mi, svi smo željeli da nam to bude jedino uzbuđenje tog dana - kaže dr. Jelenak.
Odlučila je da će nastaviti potragu.
- Imali smo definirane ciljeve za misiju, ali bilo mi je jasno da će biti besmisleno napustiti područje ako ništa ne nađemo. Nisam mogla uopće zamisliti da odemo, dok znamo da se negdje usred bijesnog oceana ljudi bore za živote. Osim nas, najbliži području bio je tanker SSI Excellent, koji je dolazio nakon promjene rute, kako bi pomogao Bourbon Rhodeu. Kao vodeća znanstvenica u timu, znala sam da je na meni odluka o daljnjem smjeru naše misije. Otišla sam razgovarati s kapetanom Patrickom Didierom i s njim sam podijelila svoja razmišljanja. I on je slično rezonirao i tada sam mu rekla da želim prekinuti znanstveno istraživanje i baciti se u potragu i spašavanje. I to smo učinili. Prvi smo stigli tamo. Svaka osoba u avionu koja je sjedila kraj prozora pregledavala je područje i preko slušalica javljala što vidi. Ostali su motrili radar - opisuje Zorana.
- Kako je bilo planirano, preletjeli smo preko dvije dojavljene točke i nismo našli ništa. Ova nova misija nam nije bila planirana i nismo imali daljnje upute. Nismo imali ni nove informacije, osim onih koje bismo našli preko interneta. Uvjeti na površini su bili užasni. Valovi su bili vrlo visoki, preko devet metara, a mi nismo mogli letjeti ispod 300 metara visine. Prelamajući valovi su nam zavaravali vid i bilo je prilično teško sa sigurnošću utvrditi što vidite na površini. Osim toga, visoki valovi su stvarali lažne točke na radaru. Osluškivali smo radio signale i satima pretraživali područje bez ikakvog uspjeha. Ponekad bismo primijetili neku krhotinu, ali nismo vidjeli ni splavi ni preživjele - prepričava znanstvenica.
Poslala nam je snimke koje je radar tada zabilježio. Ljubičasti kvadrati su mogući objekti. Zorana objašnjava da ih ima toliko na slici jer je radar pogrešno procjenjivao što su objekti, a što valovi. Kako kaže, količina tih kvadrata jasno govori koliko je bilo teško odlučiti gdje letjeti i što učiniti. Na drugoj slici crvena linija označava pravce u kojima su letjeli.
Ipak, imali su sreće. I to u zadnji trenutak.
- Doslovno pet minuta prije nego što smo se morali vratiti jer bismo ostali bez goriva, Heather Holbach je primijetila objekt na površini koji je podsjećao na splav. Još jednom smo preletjeli preko tog područja i više ljudi je primijetilo isti objekt. Izgledao je kao da je smeđe boje, ali tada nije bilo moguće reći je li itko bio u njemu ili ne. Zbog valova se vidio samo na sekundu ili dvije, pa nitko nije mogao to slikati niti je itko razmišljao o fotografiranju. Svi smo se koncentrirali da pronađemo splav ili preživjele i da javimo poziciju brodu. To je bilo najvažnije u tim trenucima. Označili smo lokaciju i javili je tankeru SSI Excellent, a zatim se vratili prema Barbadosu. Sljedećeg jutra smo doznali da su trojica brodolomaca spašena u blizini mjesta koje smo im poslali - opisuje Zorana.
- Sljedećeg dana, 27. rujna, opet su nas zamolili da im pomognemo u potrazi. Dr. Chang je odlučio da avion N42 krene u potragu, a da N43 nastavi misiju s Lorenzom. N42 je imao posebnu radarsku opremu koja je mogla primijetiti krhotine i manje predmete - prepričava dr. Jelenak i prenosi nam zapise svog kolege Joea Sappa, koji je opisao kako je tog dana ocean bio relativno miran, a vidljivost je bila dobra.
- Osluškivali su radio signale i spuštali se do visine od šezdesetak metara i uskoro pronašli jednu od žrtava. Zatražili su pomoć od broda. Nisu bili sigurni u kakvom je stanju. Nešto kasnije pronašli su i više narančastih, odlomljenih krhotina, kao i prsluka, razbacanih po oceanu. Svi članovi posade sudjelovali su u potrazi - navodi Sapp.
Zorana kaže da će zauvijek pamtiti ovaj nesretni događaj.
- Ovo definitivno nikad u životu neću zaboraviti. Cijela posada je bila presretna što smo mogli malo pomoći u spašavanju mornara. Nažalost, užasno je što se nisu svi spasili. Sljedećeg dana smo letjeli u Lorenzo i, iskreno da vam kažem, toliko je bio jak da je pravo čudo što je uopće bilo preživjelih - ispričala je dr. Zorana Jelenak za 24sata.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
