Na japanski grad Hirošimu na današnji dan 1945. bačena je atomska bomba. Uništila je 90 posto grada. Odmah je poginulo 80 tisuća ljudi, a ostali su umrli kasnije. Sve skupa umrlo je 250 tisuća ljudi
'Ljudi isprva nisu shvatili što se dogodilo. A onda su im počeli izlaziti gnojni mjehurići po koži'
Američki pilot Paul W.Tibbets 6. kolovoza 1945. u 8 sati i 15 minuta u bombarderu B-29 iskrcao je nad Hirošimom smrtonosni teret, uranijski eksplozivni uređaj s visine od oko 10 kilometara a koja je eksplodirao na visini od oko 570 metara.
Bacio je prvu atomsku bombu u ljudskoj povijesti čije je šifrirano ime bilo Little Boy ("mali dječak"). Nakon nekoliko sekundi grada više nije bilo.
Bomba je odmah odnijela 80 000 japanskih života, a 45 000 ljudi je ranjeno u jednom jedinom udaru. Ostali će pomrijeti za nekoliko dana, a konačna brojka žrtva umrlih naknadno kao posljedica radijacije iznosi 250 tisuća.
Smrt koja je dotada bila potpuno nerazumljiva
Japanci nakon eksplozije nisu shvatili što im se zapravo dogodilo. Radio-stanice su primijetile da se Hirošima potpuno isključila iz etera.
- Japanci koji nisu znali da je eksplodirala bomba, označili su taj fenomen u svom jeziku riječju 'pikadon'. 'pika' znači za njih svijetlu ognjenu zraku, a 'don' šum koji dolazi nakon toga - prisjetio se u svojoj knjizi 'Taj nevjorojatni Japan' otac Pedro Arrupe koji je kao misionar proveo u Japanu 27 godina, a u Hirošimi je doživio eksploziju atomske bombe. Kako je bio po struci i liječnik spasio je život mnogim Japancima
- Na pitanje: 'Što vam se dogodilo?- čuo se uvijek isti odgovor: Ne znam. Vidio sam svjetlo, čuo sam strašnu eksploziju, ali mi se ništa nije dogodilo. Međutim, nakon pola sata počeo sam osjećati kako mi se pomalo prave mjehurići na koži. Četiri do pet sati kasnije oni su već izgledali kao velike opekline, a sutradan su se počeli gnojiti. Danas znamo da su to bili učenici infracrvenih zraka, koje se hvataju tkiva te uništavanju ne samo epidermu i endodermu već i mišićno tkivo. Neposredna posljedica toga bilo je gnojenje i onda često neočekivana smrti koja nam je do tada bila potpuno nerazumljiva - opisuje Pedro Arrupe u svojoj knjizi što je vidio na svoje oči tih kolovoških dana 1945. u Hirošimi.
No taj užas je, piše, nemoguće predočiti i opisati riječima. Pred očima im je iskrsavala danteovska vizija. Liječnika da pomognu bilo je malo.
- Od 260 liječnika koliko ih je bilo u gradu poginulo je dvije stotine njih od eksplozije. Većina pak od šezdestorice njih bila je ranjena. Na primjer direktor bolnice Crvenog križa ostao je pod ruševinama svoje kuće sa šest prijeloma kostiju i nije mogao pružiti nikakvu djelotvornu pomoć - opisao je Aruppe nemoć s kojom se suočavao gledajući ljude kako doslovno umiru na cesti. Svima nije mogao pomoći.
Pilot koji je bacio bombu: Ne kajem se
Pilot koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu pukovnik Paul Tibbets umro je 2007. godine.
Kao iskusni pilot, koji je u nekim od svojih prvih misija tijekom Drugog svjetskog rata bombardirao njemački teritorij, Tibbets je, tada 30-godišnjak, dobio zadatak da iz bombardera B-29 kojeg je nazvao Enola Gay po svojoj majci, baci atomsku bombu.
U kasnijim intervjuima rekao kako nikad nije požalio zbog odluke da se baci bomba. Tvrdio je kako ne žali zbog misije u kojoj je sudjelovao i da mirno spava. Smatrao je da je imao izuzetnu čast da izvrši naredbu svojih nadređenih.
- Nisam ponosan što sam ubio 80.000 ljudi, no ponosan sam što sam mogao krenuti od ničega, sve isplanirati i izvesti to savršeno kao što sam učinio... Mirno spavam svake noći - izjavio je Tibbets u intervjuu 1975.
Uvijek je govorio da je atomska bomba na Hirošimu i Nagasaki spasila više ljudi nego što je uništila jer je izbrisala potrebu za invazijom na Japan.
- Trebali su nekoga tko će to napraviti bez grižnje savjesti. To sam bio ja - rekao je Tibbets u svojoj biografiji.