Sinoćnja saborska rasprava o opozivu premijera Plenkovića, inicirana od strane Ivana Penave i Domovinskog pokreta, podsjećala je na obiteljsku svađu bivših i sadašnjih HDZ-ovaca. Bila je to bitka za dušu HDZ-a.
Dobar dio sinoćnje višesatne saborske rasprave o opozivu premijera Andreja Plenkovića doista je podsjećao na brakorazvodnu parnicu HDZ-a.
Bivši HDZ-ovac Ivan Penava u ime Domovinskog pokreta obrazlagao je svoj zahtjev za Plenkovićevom smjenom dok se prepucavao sa svojim bivšim kolegama iz saborskih klupa, da bi se nakon toga rasprava pretvorila u obračun bivših članova ili koalicijskih partnera HDZ-a s predsjednikom HDZ-a i njegovim zastupnicima.
Izgledalo je to kao žučna, emotivna, ogorčena i često osobna svađa zavađenih partnera.
Fanatizam desnice
I tako je to trajalo prvih nekoliko sati dok se u raspravu nisu počeli napokon uključivati zastupnici oporbene ljevice. Ali ipak ne s jednakom dozom entuzijazma, čak i fanatizma, kako je to bilo na desnici.
I s obzirom na činjenicu da je veliki dio rasprave sličio na obiteljsku svađu, nije se moglo pobjeći dojmu kako lijeva oporba u principu traži Plenkovićev odlazak s vlasti, dok desna oporba traži Plenkovićev odlazak sa čela HDZ-a.
Dio Domovinskog pokreta i drugih desničarskih satelita potekao je iz HDZ-a ili se u jednom dijelu političke karijere naslanjao na HDZ, dok su ostali - poput Mosta - dva puta spremno koalirali s HDZ-om i dovodili HDZ na vlast, sve dok ih Plenković nije najurio s te vlasti.
Možda je Plenković utišao desnu oporbu u HDZ-u, ali zato desnica u Hrvatskom saboru pokušava to nadoknaditi.
Ne smeta desnici HDZ. Desnici smeta Plenković na čelu HDZ-a.
Desnica vodila kolo
Zbog toga je ljevica u parlamentu rutinski odrađivala svoj dio posla i kad god se dočepala mikrofona koristila dragocjenu priliku da na premijerov račun istrese naramak svojih primjedbi, da se domogne ponekog citata i ostavi trag u raspravi koju je inicirao Ivan Penava.
Ali kolo je ipak vodila desnica.
Ona populistička, nacionalistička, suverenistička, konzervativna.
Ljevica traži smjenu premijera, odlazak HDZ-a i nakon toga preuzimanje vlasti. Desnica bi se naslonila na HDZ da ga vodi netko drugi osim Andreja Plenkovića.
Bitka za HDZ
Most bi svakako i dalje bio u koaliciji s HDZ-om, kako je to već bio u dva navrata, Penava i neki drugi još uvijek bi nosili člansku iskaznicu HDZ-a, suverenisti i nacionalisti držali bi leđa tom desnom HDZ-u, otprilike kao što nacionalne manjine i liberali sada drže leđa Plenkoviću.
Zato je sinoćnja saborska rasprava više podsjećala na bitku za vlast u HDZ-u, a manje na bitku za preuzimanje vlasti u državi.
Jer u slaganju karata za parlamentarne izbore atomizirana i razmrvljena desnica nema šanse za osvajanje vlasti bez HDZ-a. Dok se na ljevici još može zamisliti koalicija stožernog SDP-a, platforme Možemo!, Centra i drugih, na desnici je stožerni partner oduvijek bio HDZ.
Ali HDZ bez Andreja Plenkovića.
Tko umjesto Plenkovića?
I kao što je Plenković počeo rušiti Tomislava Karamarka sa čela HDZ-a dok je ovaj još bio na vlasti i u Vladi, koristeći tadašnji politički kaos u Hrvatskom saboru, tako desnica sada koristi Hrvatski sabor da makne Plenkovića i preuzme HDZ.
Pitanje je samo tko bi mogao preuzeti HDZ umjesto Plenkovića.
Premijer može homogenizirati stranku u obračunima s oporbenom ljevicom, kao što može učvrstiti vladajuću koaliciju pred napadima zdesna. No desnica se tada nalazi u problemu jer na horizontu nema uvjerljivog kandidata ni alternative Plenkoviću u HDZ-u.
A možda nema ni kandidata koji bi HDZ ponovno doveo do vlasti na izborima.
Bitka za dušu HDZ-a
Stoga se zahtjev desnice za opozivom premijera Plenkovića svodi na bitku za dušu HDZ-a, za ključeve Središnjice, jer tamo se otvaraju vrata vlasti i ostvaruju preduvjeti za promociju njihove politike, agende, ideologije ili sebičnih interesa.
Andrej Plenković smetnja je ljevici na čelu Vlade, a smetnja desnici na čelu HDZ-a.
Iako, paradoksalno, odlazak Plenkovića s mjesta predsjednika HDZ-a u korist kandidata stranačke desnice, kao i okretanje HDZ-a prema desnici, oslobodilo bi ljevici politički prostor u koji se Plenković sada ugurao, a i pomoglo strankama liberalne ljevice da ponovno mobiliziraju svoje biračko tijelo na paroli o desničarskoj opasnosti.
Kao u eri Tomislava Karamarka.
Zasad, pak, i desnica i ljevica moraju čekati da HDZ zajedno s Plenkovićem padne s vlasti. A to je trenutno, za sve strane, najteže ostvariv scenarij.
