Ličani recikliraju dva i pol puta manje otpada od rekordera Međimuraca, a puno ga bacaju

Kako nam raste standard, raste i količina otpada koji bacamo. Prevedeno, po smeću se poznaju bogataši pa je Hrvatska i po tome ispod europskog prosjeka - dok se u dvadeset i sedam zemalja članica EU u prosjeku po glavi stanovnika "proizvede" 527 kilograma otpada godišnje, kod nas je to 474 kilograma. S druge strane, mi puno manje otpada i recikliramo nego drugi u EU, još uvijek nismo stekli tu naviku u dovoljnoj mjeri, zbog čega nam nad glavom vise i potencijalne kazne EU. 

Kako pokazuju podaci Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, u prošloj godini smo reciklirali samo 34 posto otpada, što je svega tri postotna poena više nego u godini prije, 2021. Napredujemo puževim korakom, i još se nismo približili ni cilju zadanom za 2020., do koje smo trebali reciklirati najmanje 50 posto. Cilj za 2025. godinu je 55 posto, za 2030. čak 60 posto, za 2035. visokih 65 posto. Reciklirati znači ponovno oporabiti, iskoristiti odvojeno prikupljeni otpad. Mi ga odvojimo oko 46 posto, što nije loše, ali ga puno manje na kraju i recikliramo, samo 34 posto. Za usporedbu, stopa recikliranja u 2021. godini na razini EU 27 je iznosila 49 posto, od nas su lošije samo Bugarska (28 %), Estonija (30 %), Malta (14 %), Portugal (30 %) i Rumunjska (11 %).

Gledano po županijama, situacija je jako šarolika - dok Međimurci recikliraju gotovo 54 posto, Ličani su na tek nešto malo više od 21 posto. Na manje od 30 posto i dalje su Požeško-slavonska, Karlovačka, Vukovarsko-srijemska, Zadarska, Brodsko-posavska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska i Ličko-senjska županija. Na drugoj strani štapa je, osim Međimurske kao rekordera, Koprivničko-križevačka županija sa reciklažom od gotovo 50 posto u prošloj godini, približava im se i Varaždinska. 

U odnosu na 2021., najveći skok je napravila Virovitičko-podravska županija, koja je s reciklažom od 28,3 posto došla na deset postotnih poena više lani, kao i Istarska županija, u kojoj se 2021. recikliralo 36 posto, a lani gotovo 43 posto otpada.  Dobar je pomak napravila i Primorsko-goranska, zatim Zadarska županija, Zagreb stagnira na nešto malo manje od 41 posto. 

Velik "pomak" bilježimo u količini otpada koji nastaje od turizma - između 2015. i 2019. nam je količina turističkog otpada porasla za čak 93 posto. Zato turističke županije po glavi stanovnika proizvode puno više otpada nego neturističke. Prosjek Hrvatske je 474 kilograma, a u Istarskoj je to 807 kilograma, u Dubrovačko-neretvanskoj 649, Splitsko-dalmatinskoj 622. I Ličko-senjska, zanimljivo je, proizvodi čak 650 kilograma godišnje po stanovniku, a Zagreb 448. Međimurska županija, u kojoj najviše recikliraju, čak pola svog odvojenog otpada, godišnje po stanovniku proizvede samo 401 kilogram. Ličko-senjska koja reciklira daleko manje, proizvede otpada daleko više. 

Davne 1997. smo "proizvodili", na razini cijele Hrvatske, milijun tona otpada godišnje, sad ga proizvodimo 1,8 milijuna tona - brojka je opadala samo u doba gospodarskih kriza, i u pandemiji, kad mnogi objekti nisu radili pa se stvaralo i manje otpada. U odvajanju smo najbolji bili između 2017. i 2018., kad je ono poraslo za 12 postotnih poena, da bi rast bio puno sporiji otad pa smo ukupno s odvajanjem došli na 46 posto. 

Zbog razvoja turizma, ali i rasta standarda, danas svatko od nas napravi puno više otpada nego što smo, primjerice, 1995. Tad je "proizvodnja" po glavi bila samo 212 kilograma, danas je 474. 

- Ukoliko država članica ne ispuni zadane ciljeve, Europska Komisija može pokrenuti postupak pred Europskim sudom. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je da Europska komisija prati, ne samo postizanje zadanih ciljeva, već u komunikaciji s državama članicama i aktivnosti koje se provode odnosno ocjenjuje i što sve država članica poduzima kako bi postigla cilj, odgovaraju u Ministarstvu gospodarstva na upit što ako ne ispunimo ciljeve odvajanja, odnosno recikliranja otpada.