Od 306 pripadnika 4. bojne 3.A brigade ZNG-a, tijekom teških borbi za Vukovar i šire područje grada, poginulo je i nestalo 87 pripadnika, mnogi su ranjeni, a velik broj završio je u koncentracijskim logorima
OD 306 POGINULO IH 87
Legendarne Kune: Osam hrabrih žena iz 4. bojne zgrabilo pušku i prošlo pakao bitke za Vukovar
Na Vukovarskom području srpski ekstremisti prve barikade postavljaju u Borovu Selu, a potom i u ostalim selima vukovarske općine naseljenim pretežito srpskim stanovništvom - Pačetinu, Boboti, Bršadinu, Negoslavcima i Trpinji. Situacija će kulminirali 2. svibnja 1991. kada su srpske snage u Borovu Selu u zasjedi ubile 12, a ranile više od 20 hrvatskih policajaca.
Pokretanje videa...
00:28
Krajem travnja započinje osnutak Zbora narodne garde (ZNG) u okviru MUP-a. No, prve snage u obrani Vukovara su pripadnici policije PU Vinkovci i PP Vukovar. U svibnju su kao pojačanje stigli pripadnici policije iz PU Slavonski Brod, a u lipnju iz PU Varaždin i Čakovec. U obrani Vukovara sudjelovali su i policajci iz PU Osijek, Vinkovci, Županja i Zabok te ATJ Lučko.
POGLEDAJTE VIDEO: NAJMASOVNIJA KOLONA SJEĆANJA
Smjene policijskih snaga trajale su sve do potpunog okruženja Vukovara. U lipnju je oformljena PU Vukovar, a njen drugi i zadnji ratni načelnik Stipo Pole, procjenjuje da je Vukovar branilo od 700 do 800 pripadnika policije, ali ne kroz cijelo vrijeme bitke za Vukovar.
Prva vojna postrojba osnovana na području Vukovara je 4. bojna 3.A brigade ZNG-a "Kune“. Ustrojena je 15. lipnja 1991. u objektima vukovarskog prehrambeno-industrijskog kombinata (PIK) pokraj sela Opatovac. Iz mjesta razmještaja moglo se promatrati kretanje neprijatelja. Zapovjedništvo 3.A brigade ZNG-a započinje s ustrojavanjem 29. travnja 1991. u Osijeku.
Za prvog zapovjednika 3.A brigade postavljen je Eduard Bakarec, zapovjednik Teritorijalne obrane Osijek. U vrijeme osnivanja 4. bojne zapovjednik 3.A brigade je Ivo Petrinović, zapovjednik Teritorijalne obrane Vinkovci. Dok će većina pripadnika u 1. bojnu Osijek, 2. bojnu Vinkovci te u 3. bojnu Slavonski Brod doći iz policije, u Vukovaru nije postojala policijska postrojba posebne namjene tako da je bilo potrebno pronaći cjelokupno ljudstvo za bojnu.
Veliki utjecaj na ustrojavanje 4. bojne ima Tomislav Merčep, sekretar NO općine Vukovar, čovjek koji je već počeo s organizacijom obrane Vukovara i koji je počeo stvarati Hrvatsku vojsku na svoj način. Smatrao je da je za početak, najpovoljniji oblik organiziranja otpora, stvaranje manjih borbenih skupina koje će provoditi iznenadne napade na širem području, i na više mjesta.
Za ispomoć iz Zagreba stižu Tigrovi
Obranu je organizirao prema gradskim četvrtima i naseljima. Za prvog zapovjednika 4. bojne "Vukovarske" postavljen je Stipan Radaš. U početku određeno je nekoliko zapovjednika vodova. Kroz cijelo vrijeme svoga ratovanja u Vukovaru 4. bojna bila je operativno podređena Zapovjedništvu obrane Vukovara.
Primanje, obuku i selekciju kandidata za prijem u 4. bojnu provodili u od samog osnivanja Ante Roso i Miljenko Filipović s tridesetak svojih ljudi iz bojne Zrinski. Obuka je morala biti brzo i kvalitetno provedena jer je već bilo jasno da će naoružani srpski ekstremisti, zajedno s dobrovoljačkim skupinama iz Srbije uz potporu JNA vrlo brzo krenuti u osvajanje ovih prostora.
Za nepuna dva mjeseca kroz postrojbu je prošlo oko tisuću kandidata, ali nakon naporne obuke ostalo ih je 165. Broj pripadnika bojne do kraja bitke za Vukovar narasti će na 306 pripadnika. Kada bojna počinje funkcionirati sa svim sastavnicama, one su raspoređene prema slijedećem: 1. satnija na području Sajmišta, između petrovačkog i negoslavačkog puta; 2. satnija je bila na širem području Borova naselja, odnosno Trpinjske ceste, uključujući i silos Đergaj; 3. satnija je s jednim vodom preuzela obranu sela Svinjarevci, drugi vod je ostao na osiguranju baze Opatovac, a treći vod je od odabranih ljudi osposobljen za interventni vod. Logistika, PZO, veza, sanitet i zapovjedništvo bili su u zgradi vukovarske gimnazije.
Za ispomoć iz Zagreba upućena je satnija iz 1.A brigade ZNG "Tigrovi" na čelu s zapovjednikom 1. bojne Ivanom Grbavcem-Kobrom. Razmještena je na Principovac, visoravan izvan grada Iloka.
Prva borbena zadaća 4. bojne je bila 1. srpnja u selu Sotin gdje je domaće Srbe naoružala JNA te su prijetili sumještanima kako će uz pomoć JNA srušiti Hrvatsku. Snage jačine dva voda su uz pomoć snaga 4. bojne 1.A brigade ZNG s zapovjednikom Dragom Horvat koji su neposredno stigli u ispomoć obrane Općine Vukovar su uspješno provele akciju u kojoj je zarobljeno mnogo minsko-eksplozivnih sredstava te pješačkog naoružanja za koje je utvrđeno da je pripadalo Teritorijalnoj obrani, a koje je srpskim ekstremistima podijelila JNA. Uhićeno je dosta pobunjenika koje je preuzela PU Vukovar.
Istog dana pripadnici 1.A brigade osiguravali su silos Đergaj u blizini sela Bršadin, a prilikom provjere stanja u selu su napadnuti. Tom prilikom će tri pripadnika biti zarobljena, a jedan od njih će biti zapovjednik satnije Damir Podvinski koji je bio i zapovjednik silosa Đergaj. Umjesto njega zapovijedanje će preuzeti zamjenik Ivica Arbanas koji se pokazao odličnim zapovjednikom da će kasnije biti traženo od 1.A brigade da preuzme dužnost zapovjednika 4. bojne 3.A brigade.
Domaći pobunjenici iz Borova Sela s pridošlim "dobrovoljcima" iz Srbije uz potporu postrojbi JNA su 3. srpnja napali Borovo naselje. Snage 4. bojne, pojačane 1. satnijom 2. bojne 3.A brigade, pripadnicima Tigrova, bojne Zrinski i snagama policije spriječili su prodor pobunjenika u Borovo naselje.
Žestok okršaj s pobunjenicima koji su već upali u Borovo Naselje vodila je 1. satnija pod zapovijedanjem Martina Matkovića. Borbe su vođene i 4. srpnja, kada su snage pobunjenika izbačene iz naselja i pritom pretrpjeli značajne gubitke. Nisu više pokušavali nove napade, sve do kolovoza, kada se i JNA uključila u borbe. Bilo je to prvo pravo borbeno krštenje postrojbi 3.A brigade, koje su odlično obavile zadaću.
Avioni JNA 27. srpnja raketirali su prvi put bazu Opatovac. Nakon toga iz sigurnosnih razloga, zapovjedništvo i veći dio postrojbe preseljen je u vukovarsku gimnaziju i u dvorac grofa Eltza. Istog dana pod nadzor će biti stavljena naselja Lužac i Budžak. Naselje Lužac je posebno važno jer je stavljanjem pod nadzor osiguran kontinuitet obrane između Borova naselja i Vukovara, odnosno nadzor budućega „kukuruznoga" puta, kojim je Vukovar tijekom opsade preko Bogdanovaca i Marinaca bio povezan s Nuštrom i Vinkovcima.
Krajem srpnja i početkom kolovoza sva borbena djelovanja odvijaju se na širem području Borova naselja, uključujući i silos Đergaj. Neprijatelj napada tu crtu bojišnice iz smjera Bršadina, Trpinje i Borova, a u tome ih podržava JNA koja napada ne samo objekte u kojima su branitelji, nego iz oklopnih borbenih vozila, topništvom, zrakoplovstvom i iz ratnih vojnih brodova s Dunava djeluje po civilnim objektima. Više puta su pobunjenici pokušavali zauzeti silos Đergaj pri čemu su imali znatne gubitke.
Sredinom kolovoza Stipan Radaš premješten je na novu dužnost, a na dužnost zapovjednika 4. bojne imenovan je Ivica Arbanas. Na dužnost zamjenika zapovjednika 4. bojne postavljen je Pero Perić. Istovremeno će Ivica Arbanas i Pero Perić postati zapovjednik i zamjenik zapovjednika obrane grada Vukovara.
Marin Vidić-Bili, povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar i predsjednik Kriznog štaba Vukovar, prvo je ponudio zapovijedanje obranom grada Blagi Zadri, što on nije prihvatio, nego se posvetio obrani Borova naselja. Na tim dužnostima Ivica Arbanas i Pero Perić će ostati do 2. rujna kada će dužnost zapovjednika obrane grada Vukovara preuzet Mile Dedaković-Jastreb, a zamjenika Branko Borković-Mladi Jastreb.
Uz velike gubitke i nakon uzaludnih pokušaja probijanja crte bojišnice i položaja u Borovu naselju, neprijatelj prebacuje težište napada na područje Sajmišta. Jedna satnija 4. bojne raspoređuje se iznad Petrove gore i vojarne JNA u Vukovaru te zaprečuje prilazne putove iz smjera Negoslavaca i Petrovaca.
Neprijatelj svakodnevno vrši izviđanja zrakoplovstvom i ponovo raketira bazu Opatovac, a iz prigradskog naselja Petrova gora, u suradnji s snagama JNA iz vojarne u Vukovaru, neprestano otvara paljbu iz pješačkog naoružanja i protuzrakoplovnih topova po civilnim objektima, zastrašujući civile i demonstrirajući silu.
Andrijanić je srušio prva dva zrakoplova
Neprijateljsko zrakoplovstvo ponovo 24. kolovoza djeluje po Opatovcu, a zatim raketira silos Đergaj. Zbog strateške važnosti silosa Đergaj za obranu Borova naselja i Vukovara, zapovjednik bojne Ivica Arbanas odlučuje djelovati po zrakoplovima JNA ukoliko nastave napadati. Nakon dojave iz Operativne zone Osijek da će zrakoplovi JNA ponovo djelovati po silosu Đergaj razmješta posadu protuzrakoplovnog topa 20/3 u Borovo naselju ispod Bosanske ulice.
Zapovjednik posade Luka Andrijanić toga dana srušio je prva dva zrakoplova u Domovinskom ratu. Kasnije je srušio ili oštetio još dva neprijateljska zrakoplova. Rušenje neprijateljskih zrakoplova uveliko je podiglo borbeni moral svih branitelja Vukovara i Borova naselja, a kod neprijatelja izazvalo strah i nesigurnost.
Potpuno na stranu pobunjenika JNA staje 25. kolovoza s ciljem da se osveti za gubitak zrakoplova. kada počinje najveći napad na Vukovar i Borovo naselje s ciljem njihova osvajanja. Kombiniranim tenkovsko-pješačkim postrojbama zajedno s domaćim četnicima i dobrovoljcima iz Srbije, uz potporu topništva i zrakoplovstva, pokušavali su slomiti otpor i moral vukovarskih branitelja. Neprijatelj raketira i granatira po Vukovaru i Borovu naselju ne birajući ciljeve, zbog čega najviše stradava civilno stanovništvo, a u napadu je stradala i vukovarska bolnica.
Nakon što je neprijatelj tenkovima zauzeo položaje između Petrovaca i Bogdanovaca, opskrba Vukovara je zapala u velike probleme, jer se od Bogdanovaca do Vukovara više nije mogla koristiti cesta, već poljski put kroz kukuruzna polja.
Pero Perić ranjen, zamijenio ga Doktor
Raketiranjem iz zraka 26. kolovoza potpuno je uništena baza Opatovac. Dio ljudstva bojne prebacuje se na položaje u Banijsku ulicu (Borovo naselje). Istog dana izvršen je tenkovsko-pješački napad na taj dio crte obrane koji su pripadnici bojne uz višesatnu tešku borbu uspješno odbili i odbacili neprijatelja na početne položaje, uništivši mu jedan tenk i dobar dio pješaštva.
Nakon cjelodnevnih napada JNA na položaje na području Sajmišta, komunikacijom iz smjera Negoslavaca, iste večeri neprijatelj je odbačen na početne položaje, uz gubitak jednog tenka i većeg dijela pješaštva. Sljedećim dana pripadnici bojne uspješno odbijaju napad na Mitnicu te Sajmište (vašarište) čime je spriječeno spajanja sa snagama u Negoslavcima.
Tijekom rujna 4. bojna će imati više zarobljenih i teže ranjenih, među kojima i zamjenik zapovjednika bojne Pero Perić. Nakon takve situacije hitno je pregrupirana postrojba, utvrđene su nove crte obrane, a za novog zamjenika zapovjednika bojne postavljen je Ivan Anđelić-Doktor.
Neprijatelj svaki dan dovlači nove snage pješaštva i tehnike te pojačava borbena djelovanja zrakoplovima i topništvom svih kalibara. Po prvi puta će neprijatelj uporabiti samohodni višecijevni lanser raketa M77 Oganj 128 mm. Snažnom topničkom i tenkovskom paljbom neprijatelj želi prikriti približavanje prvoj crti. U tome smislu ruši se čitav niz stambenih objekata. Borba se vodila za svaki objekt, za svaku kuću, za svaki podrum, za svaki život, u čemu bojna dominira na svim mjestima gdje neprijatelj nema velike zaštitne snage.
Pripadnici razmješteni u selu Svinjarevcima, koji su se dotad uspješno branili od napada neprijatelja iz smjera Negoslavaca, morali su se povući pred elitnim oklopnim postrojbama i s nekoliko poginulih uspijevaju izaći u Vinkovce. Polovica ih kreće prema Vukovaru i pridružuju se obrani Bogdanovaca do okupacije, a druga skupina ostaje na području Vinkovaca. Od prve grupe koja je ostala u Bogdanovcima, polovica pripadnika je izginula u borbama, a mnogima se ne zna grob.
Krajem rujna u Vukovar stižu u organiziranim skupinama dragovoljci iz Zagreba, Našica, Đakova, Vinkovaca i drugih mjesta te pripadnici HOS-a. Jedan dio dragovoljaca priključit će se u 4. bojnu i bit će raspoređen na prvu crtu na Sajmištu. Pripadnici HOS-a također su raspoređeni da zajedno s pripadnica 4. bojne brane Sajmište. U isto vrijeme postrojba će dobiti jedan top ZIS M42 76 mm koji će bit razmješten na Sajmištu, na križanju blizu tvornice "Vuteks" (ispod skladišta pivovare).
Prsa o prsa s četnicima
U slijedećim danima vodit će se žestoke borbe, prsa u prsa, uz velike žrtve. Tenkovi se uništavaju iz vrlo bliske udaljenosti, čak i ručnim protuoklopnim minama. Veći će dio pripadnika bojne bit izbačen iz stroja, zbog toga će dio pripadnika angažiranih u obrani Borova naselja morat bit prebačen na Sajmište.
Ni Arkanovci, Šešeljevci niti niški specijalci ne uspijevaju probiti crtu obrane, dobro su osjetili na vlastitoj koži kako ratuju hrvatski vojnici. U daljnjim napadima, na temelju naučenih lekcija iz prijašnjih, mijenjaju taktiku te pokušavaju pronaći slabe točke u obrani kako bi na tom dijelu proširili prolaz prema središtu grada. U takvim napadima ne štede topništvo i danonoćno razaraju položaje branitelja kao i samo središte grada koje je puno civila.
Na moral branitelja najviše je pokušao utjecati Veselin Šljivančanin koji je putem radio uređaja pozivao ih na predaju, neprestano ponavljajući da će im biti suđeno po jugoslavenskom zakonu te da će mnogi spasiti glave, dok će mnogi platiti glavom. To je samo još više motiviralo branitelje da još odlučnije brane svoje položaje i da tako štite i živote civila u gradu i Borovo naselju.
Svi napadi se sve teže odbijaju, ulažu se veliki napori, te pod djelovanjem neprijateljskog topništva ipak se uspijevaju prebacivati pojačanja ugroženim snagama s bližih položaja koji trpe manje napade. Maksimalno se koristi aktivna obrana tako da neprijatelj nikad nije znao pravu snagu i mogućnosti bojne. Sve takve bliske borbe odnosile su velike žrtve iskusnih boraca, a to će se najviše osjetiti kad se morala popunjavati crta bojišnice braniteljima koji su tek bili mobilizirali i bez borbenog iskustva. Svaki jači napad na položaje koje su većim dijelom držali mobilizirani branitelji, završavao bi gubljenjem položaja koje je ponovo trebalo vraćati što je značilo i nove žrtve i sve manje branitelja u obrani.
Crnogorci specijalci i napad u Ulici Josipa Kraša
Najjači takav napad bit će kod Vatrogasnog doma u Ulici Josipa Kraša, a izveli su ga 16. listopada crnogorski specijalci. Borba se nastavila do večeri, a neprijatelj je izgubio gotovo cijelu skupinu specijalaca koja je brojala oko stotinjak boraca. Taj dan poginuo je zapovjednik Vojne policije Alfred Hill. Na drugom dijelu grada u Borovu naselju, u sličnom pokušaju zaustavljanja proboja bojišnice od neprijateljskog rafala poginuo je sigurno najveći heroj obrane Vukovara i Borova naselja Blago Zadro.
U tenkovsko-pješačkom napadu na Lužac iz smjera Bršadina neprijatelj uspijeva ovladati dijelom naselja Lužac, ali tijekom noći snage 4. bojne su ih potisnule. Neprijatelj je iza sebe ostavio tri tenka i dosta protuoklopnih sredstava. Dva tenka će biti izvučena i osposobljena za djelovanje. Učinkovito će biti korištena idućih dvadesetak dana, sve dok nije potrošeno streljivo.
Ubrzo će topništvo, haubice 155 mm, početkom studenoga ostati bez granata, potrošeno je oko 400 granata, i to samo u nužnim situacijama i uz veliku štednju. Sve će to polako utjecati na branitelje, a kulminirati će kad postanu svjesni da protuoklopnog naoružanja nije ostalo gotovo ništa, da topnička potpora više ne može pomoći, te da pojačanje neće doći oni polako posustaju nakon 70 dana opsade.
Neprijatelj jakim oklopnim snagama (više od 30 oklopnih vozila) 2. studenoga zauzima naselje Lužac i nastavlja kretanje prema silosu na Priljevu koji se nalazi uz Dunav, kako bi odsjekao Vukovar od Borova naselja. Pripadnici 4. bojne djeluju s ono malo preostalih protuoklopnih sredstava te ispalivši i posljednja punjenja uništavaju i oštećuju gotovo polovicu tenkova i transportera, nakon čega se moraju povući.
Krvavi pir Belih orlova i jedina nada - proboj!
Neprijatelj ukopava preostalu tehniku pokraj Lušca te djeluje po naselju Priljevo i po silosu uz Dunav, snažno uništavajući sve pred sobom. Silos na Dunavu im je bio posebna meta za uništavanje jer na silosu je bio raspoređen protuoklopni vođeni raketni sustav 9K11 Maljutka. Zauzimanju naselja Lužac pripomogla je i jaka neprijateljska topnička postrojba smještena na bačkoj strani uz samu drugu obalu Dunava. U zauzimanju Lušca sudjeluju i paravojne postrojbe Željka Ražnatovića-Arkana "Tigrovi" i "Beli orlovi" koje ubijaju civilno pučanstvo koje je ostalo u svojim kućama.
Neprijateljske snage probijaju 10. i 11. studenoga već oslabljenu obrambenu crtu i ovladavaju dijelom Sajmišta (Cvjetno naselje) te izbijaju na uzvisine korita rijeke Vuke. Uz velike žrtve neprijatelj je uspio ovladati silosom uz Dunav i odsjeći Vukovar od Borova naselja. Od strane Vukovara Vojna policija pokušava zaustaviti neprijatelja, ali nakon početnih uspjeha ne uspijeva, jer je neprijatelj ipak prejak. Jedan od zadnjih pokušaja zaustavljanja neprijatelja iz smjera Priljeva prema Vukovaru nije bio uspješan. Neprijatelj, budući da je već s jakim oklopno-mehaniziranim snagama i pješaštvom zauzeo naselje Lužac, nastavlja djelovanje i izbija na komunikaciju Vukovar - Borovo naselje te uništava prethodno snage branitelja na Priljevu.
Na Sajmištu je neprijatelj zauzeo Milovo brdo i stavio pod izravni nadzor oba mosta preko Vuke te tako odsjekao Mitnicu i Sajmište od ostatka grada. Neprijatelja više ništa nije moglo zaustaviti. Sve obrambene crte polako popuštaju, ponajprije zbog ranjenih i poginulih branitelja koje nema tko zamijeniti na crti obrane. Preostali branitelji su ostali bez streljiva ili s vrlo malom količinom streljiva, premoreni i bez hrane.
Situacija je iz sata u sat bila sve dramatičnija, neprijatelj se sa svojim snagama već bio približio samom središtu grada iz smjera Sajmišta i Priljeva, dovodeći tako u okruženje i sam uži centar grada u kojem se nalazilo Zapovjedništvo obrane grada. Uoči 17. i 18. studenoga preostalim braniteljima jedina nada preostaje proboj.
Odluku da se ide u proboj donio je zapovjednik obrane grada Branko Borković-Mladi Jastreb 16. studenoga u večernjim satima, u Zapovjedništvu obrane grada, nakon razgovora povjerenika Vlade i predsjednika Kriznog stožera Marina Vidića-Bilog sa Zagrebom. Zapovijedanje obranom grada i i novoustrojenom 204. brigadom početkom listopada od Mile Dedaković-Jastreba preuzima Branko Borković-Mladi Jastreb. U proboju iz Vukovara izlazi zapovjedni kadar 4. bojne Ivica Arbanas i Ivan Anđelić-Doktor.
Osam hrabrih žena Bitke za Vukovar
U sastavu 4. bojne bilo je i osam hrabrih žena koje su prošle pakao bitke za Vukovar. Prve dvije pripadnice koje su pristupile bojni bile su Elizabeth Melina Geušić - Gavranović i Ksenija Piplica, a u kolovozu su pristupile Kata Burić, Sanja Srednoselec - Arbanas, Vasilija Tucker - Pavlović, Jelica Vuković - Posavec, Jasna Edl - Špiljar i Mira Dunatov - Vrdoljak. Sve su zadužile automatsko naoružanje i sanitetsku opremu i bile raspoređene u borbene vodove u sve dijelove grada. Djevojke se ni po čemu nisu razlikovale od muških pripadnika postrojbe.
Od 306 pripadnika 4. bojne 3.A brigade ZNG-a, tijekom teških borbi za Vukovar i šire područje grada, poginulo je i nestalo 87 pripadnika, mnogi pripadnici bojne bili su teže i lakše ranjeni, a velik broj završio je u koncentracijskim logorima.
Tako je ustrojavana 4. bojna 3.A brigade ZNG-a čiji su se pripadnici borili u Vukovaru do zadnjeg dana njegove obrane, a više o osnutku i ustrojavanju može se pronaći u knjizi „Pripadnici 4. vukovarske bojne 3. brigade ZNG-a u obrani Vukovara“ (2017.) autora Pere Perića, Ivana Anđelića, Ivice Arbanasa i Siniše Miličević Cine.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
