Ministarstvo poljoprivrede je od Žarka Peše tražilo desetak potvrda kad je otkupljivao zemlju. Država ga je tražila da od državnih firmi HŽ-a i HAC-a dostavi potvrde da Visom neće prolaziti autoceste i željeznica
'Kupio sam zemlju na Visu. Ali prvo sam državi morao dokazati da neću tu imati vlak i autoput'
Otok Vis. Pedesetak kilometara udaljen od kopna, ali, svejedno, kad se državu pita, tamo bi se uskoro moglo ići i vlakom. Imat će možda i autocestu, toliko futuristički naša država razmišlja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Žarku Peši, zapovjedniku obrane Sunje, koji se na Visu, točnije u Komiži, danas bavi poljoprivredom, dogodila se zbilja “montipajtonovska” trakavica. Deset je godina pokušavao od države otkupiti zemljište susjedno njegovu kako bi na njega proširio svoju proizvodnju maslina i vinograd. Koliko je papira za to priložio ne pamti, kao ni točan broj vrata na koja je kucao, no najveći je apsurd to što je državi morao priložiti potvrdu da tom trasom neće prolaziti vlak ni autocesta! Za te mu je papire trebalo mjesec dana, a kako se osjećao dok ih je tražio, teško mu je i opisati.
- Da sam znao da ćemo imati ovakvu državu, nikad, nikad ne bih otišao u rat! Toliko je mladića poginulo, zar za ovo?! - ogorčen je Peša. Nakon deset godina, nedavno je napokon otkupio zemljište, ali mu se, dodaje, sve zgadilo, to ne taji.
- Kad vidim što rade i kako rade, zamjerila mi se država. Procijenili su zemljište na tri i pol eura po kvadratu, i bilo je ‘uzmi ili ostavi’. Sve skupa oko 50 tisuća kuna, koje sam morao platiti u roku od 15 dana. Posudio sam novac od prijatelja, jer kredit nisam mogao dobiti, za razliku od, kako čitam, kredita koje država dijeli šakom i kapom, a onda iste te uhićuje - nastavlja Peša.
Otkad je prvi put podnio zahtjev za otkupom zemlje, nekoliko puta su se promijenile institucije kojima se morao obraćati, pa bi sve išlo iznova. Zadnje tri godine se “natezao” s Ministarstvom poljoprivrede, koje je od njega, pored ostalih desetak potvrda, tražilo i dokaz HŽ-a i HAC-a da zemljištem neće prolaziti pruga, odnosno autocesta.
I tako su državne tvrtke lijepo odgovorile državi da vlaka i autoceste preko njezine zemlje na otoku neće biti i sve u redu. Glup, gluplji? Forma je morala biti zadovoljena. Jer se potvrda HŽ-a i HAC-a, kao i Hrvatskih voda, Hrvatskih cesta te mnoge druge, nalaze na popisu biblioteke koju država traži. Nisu, kaže Peša, tražili samo, također uobičajenu, potvrdu o razminiranju. Očito su sigurni da na tom području mina nema, iako je Vis bio miniran u ratu, pa potvrdu nije morao priložiti. Ali nisu sigurni da na otoku neće biti vlaka ili autoputa.
Hrvatska država u svojem vlasništvu ima gotovo 900 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, kojega se gotovo polovica ne obrađuje. No kad netko, poput junaka ove priče, pokuša otkupiti zemlju ne bi li je obrađivao, država mu, pokazuje ovaj primjer, zagorča život i posao koliko god je moguće. Od Ministarstva poljoprivrede zatražili smo objašnjenje kako je moguće da traži potvrde poput ovih i kome to služi. Čekamo odgovore.